Foto D. ŠKOMRLJ
Primorjaši su doživjeli poraz od »Pro Recca«, ali su mogli uzdignute glave izaći iz vode za ono ostvareno u Barceloni gdje su nakon tri osvojena ovosezonska trofeja zauzeli i drugo mjesto u Europi
BARCELONA Sandro Sukno pogodio je za 7:8, a »Pro Recco« je čuvao tu dragocjenu loptu u posljednjih petnaestak sekundi za svoju osmu titulu prvaka Europe. Vaterpolisti »Primorja Erste banke« su u finalu pružili odličan otpor velikom favoritu i velikim dijelom utakmice bili sasvim ravnopravni, držeći neugaslom vatru neizvjesnosti praktički do same završnice. Na kraju su zabilježili minimalan zaostatak, ali su mogli uzdignute glave izaći iz vode za ono ostvareno u Barceloni gdje su nakon tri osvojena ovosezonska trofeja zauzeli i drugo mjesto u Europi u reprizi finala Lige prvaka iz 2012. godine u Oradei, gdje se onda također igralo s »Pro Reccom«.
Foto Damir ŠKOMRLJ
Sjajno otvaranje
Već na početku utakmice Cosmin Radu je dokazao kako zna biti djelotvorno svrdlo i za obrane najvećih momčadi pošto je u kratkom razdoblju izborio igrača više, a vrlo brzo poslije toga se sam oslobodio i matirao iskusnika Tempestija. Riječka momčad je pritom odolijevala talijanskim napadima s igračem više i bez obzira što je primila jedan pogodak iz daljine, održavala je minimalnu prednost, pri čemu je Frano Vićan davao svoj doprinos u limitiranju učinka suparničkog napada na samo jedan pogodak tijekom cijele prve četvrtine. Na taj sjajan obrambeni učinak se nadovezala golgeterska vena Sandra Sukna pa je epilog bio vodstvo »primorjaša« 3:1 poslije toga, za njih itekako povoljnog prvog dijela igre u kojem je Damir Burić u svom stilu zatvarao prilaze na svoja dva metra.
Finalna utakmica Final Sixa vaterpolske Lige prvaka: Primorje Erste banka – Pro Recco 7:8 (3:1,0:2, 2:4, 2:1). Plivalište Bernat Picornell. Gledatelja: 2.000. Suci: Margeza (Slovenija), Stavridis (Grčka).
PRIMORJE ERSTE BANKA: Vićan, Burić, Radu 1, Krapić, Buljubašić, Sukno 3, Muslim 2, Petrović, Peroš, Elez, Šetka 1, Garcia, Lazović.
JUG CROATIA OSIGURANJE: Tempesti, Prlainović, Joković 2, Figlioli 2, Giorgetti 1, Pijetlović 1, Giacoppo, Aicardi, Di Fulvio, Filipović, Ivović 2, Gitto, Pastorino.
Igrač više: Primorje EB 3 (13), Pro Recco 3 (11). Crveni karton: Burić (31′). Peterci: Primorje EB –, Pro Recco –.
Kako im nisu uspijevali pokušaji na centra, talijanski napadi su se počeli svoditi na rasipanje streljiva iz daljine i to bezuspješno, što im je protekom minuta stvaralo nervozu o čemu svjedoči čista promašena konra Pijetlovića kod 3:2. Riječane je, međutim, uskoro skupo stajalo još jedno uzastopno nepravodobno vraćanje u obrambenu postavu pred Vićana, što je kaznio svojim već drugim pogotkom Dubrovčanin Maro Joković. Uz to je otegotna okolnost po »primorjaše« ubrzo postala i činjenica da je Cosmin Radu u vrlo ranoj fazi utakmice, nepune tri minute prije »poluvremena«, dobio već drugu, prijeteću osobnu pogrešku. Asićevu momčad je uz to stala karta sa igračem više, od šest takvih situacija realizirala je samo jednu, ali s druge strane riječke kapice su se nastavile odlično braniti kada su bile brojčano inferiorne. Na taj način su ostale poravnate s višestrukim europskim prvakom čiji je iskusnik Tempesti skupio do tada već šest odbrana, od kojih pet u nizu.
Čvrsta obrana
Riječani su se i početkom drugog dijela utakmice nastavili dičiti svojom glavnom ovoseozonskom odlikom, hermetički čvrstom obranom, pri čemu je nova akcija s igračem manje začinjena dvama Vićanovim obranama. U tom dijelu igre »primorjaši« su ostavljali dojam boljeg takmaca. Momčadi su u takvom ozračju čak dvanaest minuta plivale bez postignutog gola, dajući doprinos dramatičnosti finala. U prekidu tog lovostaja »Primorje EB« je uspjelo poentirati s igračem više te šutem iz daljine, a »Pro Recco« i daljinskim golom te brzim kontranapadom. Do završnice tog trećeg dijela igre momčad iz Recca je našla put do riječke mreže i sa igračem više te je na posljednjem odmoru mala dva zaveslaja prednosti, do tada najveću razliku u finalu i veliki kapital s obzirom na sve do tada viđeno u vodi »Picornella«.
Primorjaši u posljednoj četvrtini nisu uspjeli iskoristiti čak pet uzastopnih napada sa igračem više, uzalud su prijetili Stefanu Tempestiju. U tom času im je ponestalo snage i imaginacije što je itekako pomoglo Pro Reccu u čuvanjudragocjene prednosti. Primorje EB pritom nije, ukupno gledano, djelotvorno s igračem više, od 13 takvih napada dalo je tek tri pogotka.
KONTRANAPAD
U utakmici sa osam primljenih pogodaka, što je sa suparnikom kalibra Pro Recca odličan učinak obrane, riječkog prvaka je skupo stajalo pet primljenih golova iz igre. Posebnu težinu ima pritom par golova iz kontranapada, što je obično prevaga u ovako stresnim finalnim utakmicama.
SVJEŽINA
Primorja EB je u ovom finalu itekako skupo stajala naporna sezona začinjena finalnom serijom za hrvatskog prvaka s Jugom CO. Bez obzira koliko su igrači bilisilno motivirani, u finišu su ruke postajale teže za razliku od suparnika koji je puno prije njih završio domaću sezonu i bio je svježiji za ovaj Final Six. Sve to uz činjenicu da ima veći izbor igrača od Primorja EB.
Igra s igračem više nije bila adut »Primorja EB« u lovu na zaostatak, od deset brojčanih prednosti do posljednjih četiri minuta igre, iskorištene su samo dvije. Pritom hrvatski prvak u čak četri uzastopna navrata uzastopno nije pogodio mrežu kada je napadao brojčano inferiorniju obranu »Pro Recca«. Tek u petom pokušaju Petar Muslim je matirao Tempestija za gol nade (6:7) kada je do kraja bilo nešto više od tri minute igre. Međutim, kada je Pietro Figlioli samo 1:32 minutu do kraja finala aktivirao desnicu izvana za dva pogotka razlike, postalo je jasno da će pobjednički pehar otići za Italiju.
