RIJEKA  Shere Khan ili Sir Kan šepavi je i oholi bengalski tigar koji maltretira i prezire sve oko sebe i provodi neke svoje zakone u Kiplingovoj »Knjizi o džungli«. Njegov ugled toliko je izražen da je dovoljno samo se pokazati i stanovnike džungle izložiti smrtnom strahu sve dok se jednog dana hrabri dječak Mowgli ne odvaži stati mu na kraj i odrati kožu. Sutkinja Županijskoga suda u Zagrebu, Mihaela Grahovac, stala je nedavno na kraj bivšem predsjedniku Komisije za suđenje i dopredsjedniku Hrvatskog nogometnog saveza, Željku Širiću Širkanu, donijevši nepravomoćnu presudu u slučaju primanja mita za »pošteno suđenje« u Prvoj HNL. Pravi junak je zapravo nekadašnji predsjednik »Hajduka« Hrvoje Maleš koji je u dogovoru s USKOK-ovim istražiteljima odlučio razotkriti Širićeva kriminalna djela. 

  »U Širićevo vrijeme u Prvoj HNL nešto se moglo napraviti samo u dogovoru s njim. Ponašao se kao suvereni vladar virtualne nogometne igrice« – u kratkim je crtama sutkinja obrazložila presudu kojom je Širić pod dvjema objedinjenim točkama optužnice zaradio jedinstvenu kaznu zatvora od četiri godine i osam godina zabrane sudjelovanja u tijelima HNS-a nakon što odsluži zatvorsku kaznu. 

  Presuda je izrečena, ali u HNS-u još uvijek šute. Ne dao Bog uprijeti prstom u nekad istaknutoga člana zajednice dokle god presuda ne bude pravomoćna. Bez obzira što je od prvoga dana nedvojbeno da je koverta s označenim novčanicama završila u Širićevom džepu nakon što je veliki sudački mecena tadašnjem predsjedniku »Hajduka«, a zapravo USKOK-ovom pouzdaniku, obećao pošteno suđenje. Sve je kristalno jasno. Osim činjenice da su za organizirani kriminal pod okriljem HNS-a osuđeni jedino Širić i Neven Šprajcer (dobio je uvjetnu kaznu). Što je sa svima onima koji su trebali ispuniti Širićevo obećanje Malešu? Tresla se brda… 

  Presuda je nedavno donesena i na Okružnom sudu u Münchenu gdje je predsjednik »Bayerna« Uli Höness osuđen na tri i pol godine zatvora zbog utaje 27,2 milijuna eura poreza. Höness se nije žalio, svjestan svoje krivnje pokajao se pred njemačkom javnošću, podnio ostavku na poziciji vodećeg čovjeka »Bayerna« i do pravomoćnosti presude vjerojatno udaljio iz javnoga života. Naravno da njemačkom pravosuđu nije padalo na pamet kao olakotnu okolnost uzimati činjenicu da je riječ o prvom čovjeku jednog od najvećih klubova na svijetu i ikoni njemačkoga nogometa. U Njemačkoj su pred zakonom svi isti. 

  Za razliku od Hönessa, Željko Širić Širkan će do pravomoćnosti presude, poput svog imenjaka Sir Kana na vrhuncu autokratske vladavine terora, ostati tigar kojega se još uvijek svi boje pa će se i dalje pojavljivati na domjencima HNS-a i iz VIP salona i svečanih loža pratiti nastupe hrvatske reprezentacije, a Hrvoje Maleš u izopačenom hrvatskom društvu, unatoč svojoj čestitosti, ostati mali miš i cinkaroš kojega će i u dvorištu vlastita doma čuvati policajci. Na žalost, veliko je pitanje hoće li se u HNS-u ikad pojaviti neki Mowgli i jednoga dana smoći hrabrosti obračunati sa Šir Kanima i sličnima, odrati im kožu i jednom zauvijek iz hrvatske nogometne džungle protjerati bengalske tigrove koji grizu zdravo tkivo ostalih jedinki prije nego to po »službenoj dužnosti« učini tromo hrvatsko pravosuđe.