Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 4° 4
Sutra: 4° 4° 4
13. prosinca 2018.
Edvin Jurišević

Riječanin na SP-u sudi Hrvatskoj kao predstavnik SAD-a!

NL arhiva
NL arhiva
Autor:
Objavljeno: 28. rujan 2015. u 15:24 2015-09-28T15:24:00+02:00

Jedan sam od dvadesetorice najboljih sudaca u  MLS-u, sudio sam već neke utakmice kvalifikacija za svjetsko prvenstvo, Ligu prvaka CONCACAF-a, dosta velikih međunarodnih prijateljskih utakmica, klupskih i reprezentativnih.  Međutim, moja je velika želja i cilj nastup na Svjetskom prvenstvu – kaže Edvin

RIJEKA Rijeka se trenutačno može pohvaliti dvojicom sudaca visoke međunarodne klase, Ivanom Bebekom i Domagojem Vučkovom, ali rijetki su oni koji znaju da postoji još jedan Riječanin s elitnim statusom među djeliteljima nogometne pravde.

Riječ je o Edvinu Juriševiću, jednom od dvadesetorice sudaca elitne kategorije u profesionalnoj američkoj MLS ligi! Kad je kao osamnaestogodišnjak počeo studirati na sveučilištu u Nebraski, Edvin je iza sebe imao položenu maturu u Sušačkoj gimnaziji i dugogodišnji staž u selekcijama omladinske škole riječkoga prvoligaša, a ispred sebe američki san.

Tada nije ni sanjao da će Nebraska postati njegov stalni dom i da će popularnost steći kao savezni nogometni sudac, a ne kao diplomant cijenjenoga sveučilišta u srcu SAD-a.

– Točno tako – kaže Vedran Jurišević u svom domu na Banderovu, neposredno uoči povratka u SAD poslije desetodnevnih guštanja na Kvarneru.

Nebraska

Iako je Edvin nekoliko puta pomišljao napustiti Nebrasku, zauvijek joj je ostao vjeran.
– Volim miran život u Nebraski. Grad ima samo pola milijuna stanovnika, ali ima sve što ti treba. Nije mega-grad poput, recimo, Chicaga, nema one klasične gužve svojstvene velikim metropolama. Klima je kontinentalna, otprilike nešto kao u Zagrebu. Zime su hladne, ljeta vruća, osjećamo sva četiri godišnja doba kao i u Hrvatskoj. Ali… U usporedbi s Rijekom to je nemjerljivo. Rijeka je jedna i jedina.

– Na početku je to mirisalo na klasičnu američku priču. Otišao sam studirati u SAD, odabrao sveučilište u Nebraski. Nisam više razmišljao o nogometu, iako sam prethodno prošao omladinske selekcije »Rijeke«. Naravno da je nogomet bio i ostao moja ljubav, ali sveučilište u Nebraski nije imalo svoju nogometnu momčad pa sam ga igrao onako rekreativno, za svoj gušt.

Sve će promijeniti jedan slučajan susret sa svojom sadašnjom suprugom Dallas…

– Ja sam najprije, opet za svoj gušt, počeo suditi osnovnoškolcima, kasnije i srednjoškolcima, onako da zaradim nešto ekstra novaca za studentski život. E, onda sam na jednom turniru upoznao Dallas, koja je također bila sutkinja, sudila je američku žensku profesionalnu ligu. Tako je sve krenulo, počeo sam putovati po gradovima i državama širom SAD-a, s vremenom dogurao do saveznoga suca, ušao u MLS ligu. Bilo je to 2008. godine, poslije dvije godine dobio sam FIFA-inu licencu. Da, od 2010. godine sam američki predstavnik na FIFA-inoj listi. Dallas? Ona više ne sudi, dobili smo kćerkicu Anu, posvećena je obitelji. A ja sam nastavio svojevrsnu obiteljsku tradiciju, ha, ha…

Transparentnost

Kaže Edvin, koji je u stalnom kontaktu sa svojim kolegom iz školskih klupa, Domagojem Vučkovom, da se sustav sudačke organizacije u SAD-u značajno razlikuje od onoga u Hrvatskoj. Transparentnost je na najvišoj mogućoj razini.

– Sustav je osmišljen po kategorijama, stupnjevima kvalitete, odnosno prema brojevima. Dakle, počneš kao broj sedam ili osam, kao sudac početnik, pod brojevima 5 i 6 su regionalni suci, a pod brojem četiri savezni sudac, koji se s vremenom može kandidirati za suđenje u profesionalnim ligama. Broj 1, 2 i 3 su suci koji sude profesionalne lige. Dakle, osim MLS-a, u drugoj ligi, trećoj ligi i nekim četvrtim ligama. Ja, recimo, danas sudim uglavnom samo MLS ligu, ponekad drugu ligu kad sam slobodan, a trebaju im najbolji suci za neke važne utakmice i derbije. Na elitnoj listi glavnih MLS sudaca nas je dvadeset, postoji još pedesetak mahača i desetak sudaca koji obnašaju funkciju isključivo četvrtoga suca dok pokušavaju ući na listu najboljih glavnih sudaca. Mi glavni suci smo uglavnom profesionalci, imamo svoju profesionalnu »PRO referee« organizaciju, pod ugovorom smo, dobivamo mjesečnu plaću, nešto slično kao u engleskoj Premierligi. Dakle, svi smo potpisali godišnje ugovore koji se svake godine produljuju, dobivamo zagarantiranu godišnju plaću podijeljenu na dvanaest mjeseci, a uz to smo plaćeni po svakoj utakmici koju odsudimo.

To u prijevodu znači da se u Americi od suđenja može sasvim pristojno živjeti…

– Suci su podijeljeni u dvije kategorije, »full time« i »part time« suce, ovisno o iskustvu. U prvoj kategoriji godišnji se  ugovori kreću između 50 i 70, a u drugoj oko 40 tisuća dolara. Govorim o tom fiksnom dijelu, tarifa za ekstra dio primanja što se odnosi na zaradu od svake utakmice, također se određuje prema iskustvu i broju odsuđenih utakmica pojedinoga suca, a iznosi od 900 do 1200 dolara za glavnog, a od 700 do 1000 dolara za pomoćne suce. Dakle, ako si sudac s iskustvom i imaš neku konstantu, možeš godišnje zaraditi stotinjak tisuća dolara, što je više nego pristojno. Ja, recimo, paralelno radim kao softverski savjetnik u jednoj kompaniji, ali ima i sudaca koji žive isključivo od suđenja.

Zanimljivo je čuti i dio priče o delegiranju i ocjenjivanju sudaca:

–  Imamo glavnog menadžera koji određuje listu sudaca za svako kolo, dobijemo raspored tri tjedna unaprijed, sve je na internetu, pošalju nam zahtjev, mi prihvatimo i to je to. Na svakoj utakmici ocjenjuje nas delegat, a istodobno nas prate još trojica supervizora iz našeg »komandnog centra«, koji provjeravaju sve one kritične odluke koje donosimo.  Djeluje i Disciplinska komisija koja može poništiti crveni karton pojedinoga suca ako procijeni da je nepravedno dosuđen. Meni se to jednom dogodilo.  Pomoćnici? Nemamo svoje pomoćnike kao suci u Hrvatskoj. Svatko od nas ima listu pomoćnih sudaca koje preferiramo i ako su oni u tom kolu slobodni, dodijelit će nam ih. Ako ne, pomagat će nam neki drugi suci. U SAD-u je situacija specifična jer su u pitanju ogromne udaljenosti, a mnogi pomoćni suci imaju svoje privatne profesionalne poslove pa nisu uvijek slobodni. Što se tiče glavnih sudaca, sudimo iz kola u kolo u različitim krajevima SAD-a, nema nikakvog regionalnog kriterija. Pomoćnicima se izlazi u susret, pogotovo onima koji nisu profesionalci. Ocjenjivanje? Sve je javno. Delegat daje ocjenu koja je na službenoj stranici vidljiva odmah poslije utakmice, nema tajnih konzultacija, prepravljanja ocjena i sličnih stvari… Ako si odlično odsudio utakmicu, možeš dobiti 83, maksimalno 84 boda. Ako nisi imao pogrešaka, dobiješ 82 boda, ako pogriješiš u nekoj bitnoj odluci, recimo sviraš jedanaesterac koji nije postojao, možeš dobiti 81 bod, a ako katastrofalno odsudiš neku utakmicu i donoseš krive odluke koje su bile očite, dobit ćeš samo 79 bodova. Na kraju svake sezone gleda se prosjek ocjena, ako si ispod 82 boda, mogu te skinuti s liste. Ja sam trenutno po ocjenama u zlatnoj sredini, mogu se pohvaliti da sam u TOP 10!

Modrićeva gluma

Iz svoga bogatoga sudačkoga iskustva, Edvin izdvaja jednu nedavnu anegdotu s hrvatskim igračem u glavnoj ulozi.
– Sudio sam »Real Madridu« jednu prijateljsku utakmicu… Luka Modrić je smatrao da je na njemu bio prekršaj, počeo se nešto buniti na engleskom, a ja mu priđem i kažem na hrvatskom: »Nije ti ništa, bit će sve u redu, diži se…« Nasmijao se, malo smo popričali i to je to.

Gospodin sudac

Američka priča o nogometnim sucima doista djeluje nestvarno u odnosu na hrvatske standarde. Edvin s punim pravom može za sebe reći da je gospodin sudac.   

– Nogometni suci u SAD-u doista ne osjećaju nikakav pritisak, moraju biti usredotočeni isključivo na svoje prosudbe, ne trebaju ih brinuti nikakve druge priče i okolnosti. Uostalom, mi nemamo nikakav doticaj s čelnicima klubova, njihovim službenim osobama… Prije utakmice osoba zadužena za suce dođe po nas na aerodrom, odveze nas u hotel i naknadno iz hotela na stadion, otprati nas do svlačionice. Nitko nema pravo na izravan kontakt s nama, ni klupski predstavnici, ni treneri, sve je to strogo regulirano. Nitko ne smije prići ni blizu našim svlačionicama. Međutim, ako pogriješiš u nekoj svojoj odluci, možeš računati da ćeš biti itekako kritiziran u novinama i na internetu. Postoji na MLS-ovim stranicama jedna rubrika slična našem »Oku sokolovu«, svaki tjedan se vrte usporene snimke spornih sudačkih odluka, postoji i specijalizirana emisija na ESPN-u u kojoj se raspravlja o sudačkim procjenama i prosudbama. Sve je izuzetno transparentno.

S obzirom da u MLS svake godine dolazi velik broj istinskih zvijezda europskoga nogometa, mnogi bi mogli steći dojam da će imati povlašten status kod sudaca. Varaju se!  

– Svaki taj veliki igrač  je priča za sebe, neki samo šute i igraju, ali ima i nekih koji njurgaju. Međutim, svjesni su da ne smiju iskakati iz određenih normi ponašanja koja su u MLS-u strogo regulirana, svjesni su da za crveni karton zbog izraženog nesportskog ponašanja mogu biti sankcionirani s velikim brojem utakmica i visokom novčanom kaznom. I ne samo to, klubovi znaju dobiti novčanu kaznu kada nekolicina njihovih igrača opkoli suca poslije neke odluke… Imam blagi osjećaj da su u SAD-u suci malo veća gospoda nego kod nas.  Žuti kartoni ne smatraju se osobitom kaznom jer igrači tek poslije petog uzastopnog preskaču utakmicu. Kakav je moj odnos sa zvijezdama? OK. Ne, nisam imao priliku tim velikim zvijezdama dati crveni karton, ali dao sam, recimo, žuti karton Thierryju Henryju, jednom na prijateljskoj utakmici i Segriju Agüeru, ali nikog od njih još nisam isključio. Jesam li lak na kartonima? Ne, obično pokušavam s igračima uspostaviti kontakt, nastojim nametnuti kriterij i uspostaviti odnos da bi se znali kako ponašati od prve minute. Naravno, nekad je crveni karton jednostavno nemoguće izbjeći.

Norma

Za Edvina se ljetni odmor u rodnom gradu razlikovao od prethodnih. Evo i zašto:

– Trebali smo trčati norme prije mog odlaska u Rijeku, ali termin je u zadnji trenutak pomaknut pa je moj odmor bio vrlo aktivan. Morao sam cijelo vrijeme trenirati. Inače, norme se trče dvaput godišnje, test je isti kao i u Hrvatskoj. Budući da smo pod ugovorom, tijekom cijele godine se moramo držati našeg programa. Imamo kondicijskog trenera koji nam na dnevnoj bazi šalje program treninga, svi moramo nositi prsluke s GPS sustavom koji svakodnevno odašilje rezultate u našu bazu. Naš trener u svakom trenutku ima uvid u naše tjelesno stanje, po tome i određuje trening. Ako smo preopterećeni, smanjuje intenzitet i povećava ga ako procijeni da moramo tjelesno stanje podići na višu razinu. Treniramo šest dana u tjednu, jedan dan je slobodan, obično onaj poslije utakmice. Jednom mjesečno nas dvadeset najboljih sudaca održavamo zajednički trodnevni seminar, u Dallasu ili Utahu. Ujutro imamo trening, a popodne gledamo video, raspravljamo o nekim situacijama i prosudbama na terenu.

MLS u usponu

MLS liga iz sezone u sezonu prerasta okvire, u američkim okolnostima, sportske »egzotike«. Do te mjere da sustiže gledanost NHL-a.
– Liga se svake godine širi, sada ima dvadeset klubova, a 2018. godine trebalo bi ih biti 24. Mislim da će vrlo brzo dogurati do lige s trideset momčadi. MLS je u zadnje vrijeme strašno popularan u Americi. Naravno, američki nogomet će uvijek biti nacionalni sport broj jedan, ali ovaj, naš nogomet, bi vrlo brzo mogao postati sport broj dva. Mislim da je već sad veća gledanost MLS-a od hokeja i baseballa. Nekad je u MLS-u igralo dosta Hrvata ili igrača koji su imali hrvatsko podrijetlo. Danas je ta liga fizički vrlo zahtjevna, puno igrača dolazi iz centralne Amerike jer su trkački na puno višoj razini. Trend je da iz Europe dolaze velike zvijezde na kraju karijere. Čujem da bi Olić mogao doći, bilo bi mi jako drago. Ako saznate nešto iz prve ruke, javite, ha, ha…

Američki san je ostvaren, ali postoji još jedan cilj…

– Jedan sam od dvadesetorice najboljih sudaca u sve cjenjenijem MLS-u, sudio sam već neke utakmice kvalifikacija za svjetsko prvenstvo, Ligu prvaka CONCACAF-a, dosta velikih međunarodnih prijateljskih utakmica, klupskih i reprezentativnih, s obzirom da su u SAD-u odlični financijski uvjeti za zaradu od televizijskih prava… Međutim, moja je velika želja i cilj nastup na svjetskom prvenstvu. Svjestan sam da će to objektivno biti vrlo teško ostvariti. Naime, cijela regija daje samo četvoricu sudaca, recimo na prošlom Svjetskom prvenstvu u Brazilu bio je samo jedan američki sudac, na pretprošlom nijedan. Ipak, ne odustajem.

Pokušava zamisliti… Riječanin na svjetskom prvenstvu sudi Hrvatskoj kao predstavnik SAD-a.

– Zamislite koja bi to priča bila!

Uzgred, Edvin je prošle subote sudio derbi na Yankee stadionu u New Yorku između »New York Cityja« i »San Jose Earthquakesa« koji su njujorčani pobijedili (3:2) šesnaestim ovosezonskim pogotkom bivše »Barcine« zvijezde Davida Ville, najboljega pojedinca utakmice. Za »New York« su nastupili i Frank Lampard i Andrea Pirlo, koji je požutio. Repova i pritužbi nije bilo. Edvin je još jednom odgovorio zadatku. 

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka