Osvrt Orlanda Rivettija

Riječki vatromet raspjevanih pjesnika

Orlando Rivetti

Vatromet golova,

Vatromet golova,

Ambijent za obiteljski piknik negdje oko Moravica... Na okupu rodbina i prijatelji, dobra zabava, radosna djeca, a onda malo igre na dva gola. »Plastična trava«, srećom nije bilo kiše. Loptu ne smijete jako udariti da ne »pobjegne« u šumu. 



Rijeka je očekivano glatko preskočila prvu europsku prepreku. Skromne Velšane. Vatromet golova, četiri strijelca, Matei, Gavranović, Gorgon i Ristovski, svaki je priča za sebe. Utakmica je trajala jedno poluvrijeme, a onda je Rijeka nametnula kvalitetu. Draž je nogometa da snaga momčadi nisu u zbroju individualnih vrijednosti pa su i Velšani, snagom kolektivne discipline i taktičke odgovornosti, mogli parirati Riječanima. Do jedne granice. Za Rijeku prava zabava tek počinje, a Kek je dobio odgovore ne neka pitanja. Stanju pojedinaca i momčadi.


Florentin Matei i Brazilac Heber izveli su »brazilsku akciju«. Rumunjski Brazilac s brojem 10 na leđima, izludio je trojicu suparnika i ubacio loptu u mrežu. Nakon četrdesetak minuta »riječki je poeta«, desetke su umirujuća vrsta, opravdao Kekovo povjerenje. Bez obzira na to što ne igra kolektivni presing poslije izgubljene lopte njegove momčadi. Jučer je trebao potez umjetnika da bi se minirao kameni velški zid. Rijeka je do tada držala konce u svojim rukama, mačka oko vruće kaše… Puno dodavanje, dodira lopte, ali Velšani su taktički maksimalno disciplinirani, izlaze iz brloga samo kada se otvara prilika za kontranapad. Riječani u rasporedu 2-2-6, ali potez riječke desetke riješio je sve pobleme. Ako ih je uopće bilo. Sve je zasladio Gorgon poslavši loptu u rašlje. Bravo za Ristovskog, zaslužio je malo radosti nakon što je toliko lopti servirao suigračima.


U nastavku su Velšani počeli igrati, shvatili da je nogomet i zabava, a ne samo težak rudarski posao. Nejasno je pod kakvom je terapijom bio Mario Gavranović, ali čim ga je Kek pustio s lanca, ugrizao je domaćeg vratara. Postigao drugi pogodak i zabava, kolektivna, mogla je početi. Naravno za domaćine, koji su izgubili svaku iluziju, a imali su je, nakon Mateijeva pogotka. Druga je priča s Rijekom. Kek još uvijek traži perfekciju linije kretanja u napadu. Naglasak je na brzini, ali i kretnjama bez lopte, osvajanjem slobodnog prostora. Gavranović, Gorgon i Heber su još u fazi kolektivne prilagodbe. Kek je kombinirao, zaigrao je i Đoković, konačno smo vidjeli i Črnica. Igrači koji će sigurno trebati za sezonu na tri kolosijeka…




Ambijent za obiteljski piknik negdje oko Moravica… Na okupu rodbina i prijatelji, dobra zabava, radosna djeca, a onda malo igre na dva gola. »Plastična trava«, srećom nije bilo kiše. Loptu ne smijete jako udariti da ne »pobjegne« u šumu. Podsjeća me na jedno gostovanje u Dublinu, prije 15 godina, u Intertoto kupu. Kućna zabava na kojoj je St. Patrick izbacio Rijeku (1:0, 2:3), šampionskog trenera Zlatka Kranjčara. Bila je to jedna od najtužnijih Rijekinih europskih utakmica. Neusporedivo s Kekovom Rijekom. Momčad koja u slijedećm kolu kvalifikacija za Ligu prvaka ide u okršaj s renomiranim Salzburgom. Kao osvajač dvostruke hrvatske krune! Tako su se postavili i jučer o Oswestryju, bez obzira na skromnost suparnika i ambijent »dječje radosti«.


I to je Europa. Pamtit će Rijeku. Borili su se i časno – ispali.