Grad: Rijeka
Danas: 24° moguća kiša
Sutra: 14° 27° oblačno
27. lipnja 2017.
Legendarni nogometaš

IN MEMORIAM PRVI KAPETAN "RIJEKE" Zbogom Sergio, svoje ste snove ipak dosanjali

DAN KADA JE ISPUNIO SNOVE –Sergio Legan i Ljubo Španjol na Rujevici 21. svibnja 2017. protiv Cibalije  I. TOMIĆ
DAN KADA JE ISPUNIO SNOVE –Sergio Legan i Ljubo Španjol na Rujevici 21. svibnja 2017. protiv Cibalije I. TOMIĆ
Autor:
Objavljeno: 12. lipanj 2017. u 12:20 2017-06-12T12:20:00+02:00

Sahrana Sergija Legana, prvog kapetana "Rijeke", je u utorak u 14 sati na groblju Kozala

 Tužno. Ali i – neumitno. Prvi kapetan »Rijeke« koja je s tim nazivom upravo 3. lipnja proslavila svoj 73. rođendan, legendarni Sergio Legan, preminuo je kasno u subotu, 10. lipnja u 91. godini. Jedan od najznačajnijih obrambenih igrača tog vremena, neprelazni bek, pored svojih sjajnih igračkih partija, kojih se danas sjećaju još samo najstariji navijači »Rijeke«, ostat će sasvim sigurno zapamćen i po izjavi, koju nam je rekao lani u prigodnom razgovoru s kojim smo 11. kolovoza 2016. godine obilježili njegov 90. rođendan: »Ne želim umrijeti dok »Rijeka« ne postane prvak države!«.

Ono na što smo pak u ovom ni malo lijepom trenutku jako ponosni je činjenica da smo zajedno s čelnim ljudima »Rijeke«, točnije s direktorom Vladom Čoharom 21. svibnja organizirali Leganov posjet Rujevici, povijesnom susretu »Rijeka« – »Cibalia«. Elegantan, odjeven u tamno odijelo, s nezaobilaznom kravatom, Legan je svjedočio ostvarenju svog sna, dosezanju zvjezdanih trenutaka osvajanja prvenstva Hrvatske. Svjedočio je i jednom silnom emocionalnom pražnjenju, što je te rujevičke noći zahvatilo na tisuće istinskih zaljubljenika u »Rijeku«, nogometni klub u čijem su stasanju upravo njegove igre bile od neprocijenjive važnosti.

Vrijeme je

– 'Oćemo li biti prvi? A hoćemo, dragi moj, i vrijeme je. Znate da sam rekao da ne želim umrijeti dok ne postanemo prvaci, konačno sam to i dočekao. Ekipa igra odlično, a tek Kek! Ma, koji je to trener! Sve je to Mišković posložio kako treba – istaknuo nam je Legan svega nekoliko sati prije povijesne pobjede nad »Cibaliom«.

A nakon svega, kao da je njegova znamenita izjava o tome do kada želi živjeti dotaknula nama nepoznate, mistične visine. Pa je naglo krenulo kopnijeti do tada, čak i u desetom desetljeću života, njegovo stasito tijelo.

Vlado Čohar i Sergio Legan, Foto: S. JEŽINA

A kad je povijest »Rijeke« u pitanju, nezaobilazni sugovornik, pa tako i u jučerašnjem nedjeljnom jutru bio nam je Enzo Zadel. Jedn od najznačajnijih nogometaša »Rijeke« svih vremena, osoba koja uvijek plijeni silnom prisnošću, emocionalnom toplinom.

– Je, otišao je Sergio. Izgleda stvarno kao da ga je na životu držala baš ta želja da »Rijeka« osvoji šampionsku titulu jer nakon te povijesne utakmice naglo je počeo kopnijeti – tužno nam je priopćio Enzo Zadel.

Ono što ipak zdravlje i povijesna simbolika nisu htjeli, Legan nije preminuo na voljenoj Kantridi gdje je, u Pulskoj ulici, godinama živio. Žalio se u zadnje vrijeme na snagu koje je nestajala iz njegovih nekad virtuoznih nogu. Koncem svibnja je stoga upravo zbog nemogućnosti da mu se u njegovom domu, u kojem je punih 18 godina nakon smrti supruge živio sam, pruži adekvatna njega, premješten u dom u Delnicama.

Svejedno, ma gdje preminuo, njegov će tako humani, tako ljudski i tako sportski duh zauvijek lebdjeti nad Kantridom, nad novim stadionom za koji je tako silno želio da se čim prije vrati na mjesto gdje se desetljećima stvarala riječka nogometna povijest. Uvjereni smo također da će to činiti i nad Rujevicom i biti ona tako draga pomoć što će »Rijeci« omogućiti da nastavi tamo gdje ju je i on 21. svibnja tako radosno dočekao – na nogometnom krovu Hrvatske.

Sportski vitez

Legan je, inače, u »Kvarneru« i »Rijeci« proveo punih deset godina, od 1946. do 1956. godine – te za njih odigrao čak 500 utakmica. S početne pozicije halfa, najveći dio karijere proveo je na mjestu desnog beka gdje je predstavljao neprelaznu prepreku za tadašnje čarobnjake »bubamare«, velikane poput Čajkovskog, Vukasa, Bobeka ili Zebeca.

Sergio Legan, Foto: S. JEŽINA

A mi na kraju ove divne nogometne priče, sućut izražavamo ponajprije obitelji legende – sinu Diegu, snahi Heleni, unucima Luani i Sandru, sestri Egle i njezinom suprugu Ninu Vlahu, također jednom od igrača »Rijeke« s njezinih početaka. Ali jednako tako znamo da će beskrajno žalostan biti i svaki istinski poklonik »Rijeke«, ma sporta općenito. Jer otišao je jedan od vitezova riječkog sporta, čovjek koji se nogometom bavio jer je to htjela njegova strast, nikako ma kakve materijalne pretenzije.

Zbogom Sergio, snivajte mirno, san ste na radost svih nas zadnjih dana svog života ipak dosanjali.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka