Prošle sezone Rijeka je na pripremama stigla sa plus 6 u odnosu na drugoplasiranu momčad prve dionice HNL-a, Dinamo. Sada je na istom mjestu, istina s drugim ljudima, na minus 15 od Dinama. Stefan Ristovski i Josip Mišić (osim Gavranovića, Vešovića, Eleza, Maleša…) sada su stanovnici Lisabona i potvrda zbog čega je Rijeka dominirala u prvom djelu prošle šampionske sezone. Na kraju je Rijeka sačuvala prednost, osvojila prvenstvo i sve potvrdila osvajanjem Kupa…

Potvrdila je da je tom jesenskom dijelu sezone igrala najbolji (naglasak je na ljepoti!) nogomet u svojoj povijesti. Na Rujevici je bio čisti užitak. Svaka je utakmica, poglavito domaća, bila festival loptanja. Nogomet kao poezija. Da je tako govori i najnoviji rezultat istraživanja Međunarodnog centra za sportske studije (CIES), koji je na portalu »football observatory. com«, objavio studiju pretočenu u ljestvicu o točnom broju dodavanja na jednoj utakmici, ali i u jednoj minuti. Manchester City, Napoli, PSG, Bayern, Celtic, Barcelona, Arsenal… Real Madrid je trinaesti, Chelsea devetnaesti (iza Maribora koji je 15.), a Rijeka 24. na 498 točnih dodavanja (84,1 posto). Dinamo je jedno mesto niže. Najbolji, Guardiolin sastav »umjetnika iz Manchestera« je na 685 (89,4), uspješnih dodavanja. U točnim dodavanjima po minuti (16,1) Rijeka je jedanaesta, a Napoli prvi sa 18,8…

Maurizio Sarri, trener Napolija, ekipa koja u ovom trenutku igra najljepši nogomet u Europi, ne voli driblere, ne trpi individualna isticanja… Ista je nogometna filozofija Matjaža Keka. Svi u službi kolektiva. Posjed lopte je poanta Sarrijeva taktičkog razmišljanja, maksimalno dva dodira, a nakon toga lopta mora putovati da bi do izražaja došli bekovi i krila. Recimo, Ristovski i Vešović u Rijekinoj priči…

Naglasak je na brzini i tehnici koja podiže razinu spektakla. Kretanja koja su na stotine puta ponovljena na treninzima, do automatizma. Sarrijev Napoli, za razliku od pragmatičnog Allegrija u Juventusu, želi pobjeđivati na način da to bude spektakl za navijače. Čisti užitak.

To je bila Rijeka u prvom dijelu prošle sezone, kada je Kek odustao od svojih načela, defenzive i kontrolirane igre iz koje se ide u brzu tranziciju. Sam sebe uhvatio je kako uživa u ljepoti takva nogometa. U drugom dijelu sezone morao je promijeniti ploču, braniti se od bočnih napada na terenu i izvan njega. Igrao je na rezulat. Bila je to šampionska Rijeka koja se stvarala godinama…

Koja je bila njena vrijednost i koliko je imala šarma, govori nam ovosezonski rezultati. Sedam poraza u 20 kola slika su stanja kvalitete u svlačionici. Rijeka je izgubila previše igrača i svoj identitet. Pustimo priču o kvalifikacijama za Ligu prvaka i nastupima u Europskoj ligi, za koje Kek još uvijek nije načisto koju je filozofiju nogometa morao primijeniti na nekim domaćim utakmicama… Sve je, u konačnici, stvar kvalitete.

Rijeka trenutačno igra loše. Bolje rečeno ne igra – ništa! Pripremno je razdoblje, ali kako reče Bradarić »vidi se da se nismo posložili…« Za što treba puno vremena, kojega je sve manje…

Nitko, pa ni sam Kek, ne može znati kako će izgledati Rijeka u proljetnom nastavku. Kazat će zamjenik sportskog direktora Ivan Mance kako je to početak stvaranja jedne nove momčadi bez pretjeranih pritisaka. »Čvrste i ozbiljne momčadi, ali nitko ne očekuje da će ona biti dominantna u HNL-u…« Mance nudi navijačima apaurine. Kupuje strpljenje. Isto je razmišljanje predsjednika, sada i vlasnika Damira Miškovića. Treba strpljenja. Rijeka mora biti u vrhu, odmah do Dinama, boriti se za dugo mjesto s Osijekom i Hajdukom, ali najvažnije je samo jedno – izboriti europsku vizu i pokušati dohvatiti Europsku ligu četvrti puta. Počinje novi petogodišnji ciklus vlasnika Miškovića! Put je poput one biciklističke – uvijek uzbrdo i protiv vjetra… Kek voli biciklizam i izazove nogometne. Za sada se ne izjašnjava o – ničemu!