Ande među najugroženijima

Čime se bavite u Vašim novijim istraživanjima na Sveučilistu u Vancouveru?

  – Osim što imaju utjecaj na globalnu razinu mora, promjene u ledenjačkoj masi imaju i velike implikacije na regionalnu hidrologiju, posebice na tokove rijeka, te dostupnost vode za potrebe hidroelektrana. Moje trenutno istraživanje na UBC-u je fokusirano na vrlo detaljnu studiju promjena na ledenjacima na zapadu Kanade, gdje se velika infrastrukturna ulaganja u hidroelektrane na području Britanske Kolumbije oslanjaju na stanje vodenih resursa u budućnosti. Trenutno radim na razvoju regionalnog modela koji bi trebao simulirati prošle, sadašnje i buduće promjene na ledenjacima na ovom području.

Kako ste se uopće odlučili postati glaciolog, što je za nekog tko dolazi iz Hrvatske dosta neobično znanstveno područje?

  – Nakon što sam stekla diplomu inžinjera fizike (struka meteorologija i fizička oceanografija) na PMF-u, tražila sam mogućnost da nastavim znanstvenu karijeru. Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja u Hrvatskoj i nekoliko aplikacija u inozemstvu, pojavila se mogućnost na Sveučilištu u Stockholmu, na znanstvenom području koje je bilo relativno blisko onome na kojem sam diplomirala – modeliranje budućnosti razine mora uslijed otapanja ledenjaka kao posljedice klimatskih promjena. Nisam znala ništa o glaciologiji, no znala sam dovoljno o numeričkom modeliranju i atmosferskoj znanosti i postala top kandidat za tu poziciju. I tako sam jednostavno prihvatila ponudu koja je u potpunosti promijenila moj život.

  Koliko je teško bilo započeti karijeru u inozemstvu?

  – Pretpostavljam da sam jednostavno bila otvorena za razne mogućnosti i da sam pri tome imala sreće. Za slobodno mjestu u Stockholmu čula sam od profesora na PMF-u koji je jedno vrijeme radio u Švedskoj. Sjećam se da sam odlazeći za Stockholm razmišljala kako ću se vratiti nakon doktorata. No nakon dvije i pol godine u Stockholmu, moja supervizorica je dobila posao na Sveučilištu u Fairbanksu na Aljasci i tako sam dobila šansu da s njom odem tamo i završim svoj doktorat. Preselila sam se na Aljasku i nakon godinu i pol doktorirala. Iskustvo života na Aljasci je premašilo sve o čemu sam mogla sanjati. Na jednoj od znanstvenih konferencija upoznala sam profesora sa Sveučilišta Britanske Kolumbije koji mi je nešto kasnije ponudio post-doktorsko mjesto u svojoj grupi. I tako sam se preselila u Vancouver. Negdje u tom trenutku postalo mi je jasno da se vjerojatno neću vratiti u Hrvatsku. Nedavno sam dobila poziciju docenta na UBC-u, pa je time povratak postao još manje izgledan. Imala sam uz sve to i sreću da je projekt na kojem sam radila za moj doktorat ujedno i vrlo vruća tema, a časopisi kao što su Science i Nature uvijek idu za vrućim temama. Smatram, međutim, da se kvaliteta istraživanja ne bi trebala mjeriti prema tome koliko članaka netko objavi u tim časopisima. No, »idealni svijet« se razlikuje od »realnog« čak i u znanosti. Pa tako u realnom svijetu ne mogu poreći da mi je članak objavljen u Natureu pomogao da dobijem poziciju na UBC-u.

  Kako izgleda Vaš rad na terenu, na ledenjacima?

Niske temperature, ledeni vjetar

No napokon sam nedavno imala i moj prvi »terenski rad«. Prije otprilike tjedan dana pomagala sam kolegama namjestiti automatsku meteorološku stanicu na jedan ledenjak u masivu Cariboo u Britanskoj Kolumbiji. Namjera nam je nadzirati protoke energije na površini ledenjaka i vidjeti kako poboljšati modele otapanja. Većina planinskih ledenjaka na svijetu se nalazi na udaljenim, teško pristupačnim mjestima i da bi došli do njih najčešće vam treba helikopter. Posao je težak jer podrazumijeva rad na temperaturama koje niti ljeti ne prelaze nulu i često ste izloženi jakom vjetru dok radite na površini ledenjaka. No bez obzira na to, zaista je zabavno biti tamo i mnogi glaciolozi kažu da je rad na terenu jedino što ih održi normalnima nakon mnogih godina znanstvenog rada. Mnoga opažanja se danas mogu dobiti putem satelita, no neka mjerenja moraju biti izvedena na licu mjesta. Mnogi glaciolozi su stoga pasionirani planinari, alpinisti i skijaši, koji vole provoditi i po pola godine na terenu. Otići na Grenland ili Antarktiku je mnogima veliki cilj. U tom smislu ja nisam baš tipični glaciolog, iako je zapravo moj cilj da jednog dana sama vodim svoj terenski rad. Pretpostavljam da i ja moram ostati normalna.

  Koje su prednosti i mane znanstvene karijere u inozemstvu?

  – Pretpostavljam da bi ovo pitanje bilo bolje uputiti nekome tko ima iskustvo znanstvenog rada i u Hrvatskoj i u inozemstvu. Svakako da je konkurencija u inozemstvu ogromna, posebice danas kad godišnje doktorira toliko puno ljudi. Rekla bih da je relativno lako dobiti postdoktorsko mjesto koje je privremeno, no nije lako dosegnuti razinu iznad toga, a to je stalna pozicija na nekoj od institucija. Broj profesorskih pozicija na fakultetima ne prati povećanje broja doktoranata koji žele nastaviti znanstvenu karijeru. Tako da nije lako i potrebna je velika doza upornosti. Činjenica da se uz to neprekidno treba prijavljivati za financijsku podršku ne čini stvari lakšima, tako da je u akademskom životu neprekidno prisutan stres – stres da objavljujete dovoljan broj članaka, stres da izvedete neku vašu ideju i objavite rezultate prije nekog drugog, stres da ispunite očekivanja koja sveučilišni sustav ima od vas (administrativne dužnosti, nastava i supervizija studenata), stres da u velikoj konkurenciji nabavite financijsku podršku za vaša istraživanja (sveučilište vam osigurava plaću, no financiranje projekata koje uključuje bilo kakav rad izvan ureda moguće je dobiti jedino iz vladinih ili fondova industrijskog sektora). Ja sam tek počela ulaziti u taj svijet i mogu već sada reći da će biti teško. No vidim da mnogi preživljavaju, tako da sam prilično optimistična.