– Radili smo zajednički, svi troje, a neke smo pjesme Ivanka i ja sami napravili. Jedna od pjesama koje smo napravili nas dvoje je odjavna pjesma filma o crnom biku s bijelim jajima koju je Ivanka otpjevala. Tema joj je Alpe – Dunav – Jadran. Glavni se lik vratio iz Austrije u Dalmatinsku zagoru, zato smo mi to tako povezali. Mi inače doma svakodnevno radimo pjesme, stalno smišljamo nove stvari. Ivanka stalno nešto pjeva, ja sviram… Sad smo na odmoru i također cijelo vrijeme nešto stvaramo. Kroz taj smo film shvatili da možemo dobro funkcionirati i raditi zajedno muziku. Ja sviram bas i gonim kompjutor, a Ivanka pjeva i svira klavir, otkrio nam je Mrle.
»Sonja i bik« prvi je film za koji je riječki glazbenik radio glazbu. S glazbom za kazalište, s druge strane, ima mnogo više iskustva.
– Jako volim raditi za kazalište, tamo se osjećam jako dobro, pogotovo ako se poklopi dobra energija. Obožavam raditi s Ivicom Buljanom, otkrio je Mrle koji je zajedno s Ivanom Šararom radio i glazbu za projekt arhitektonskog studija Randić-Turato koji je 2006. predstavljao Hrvatsku na 10. bijenalu arhitekture u Veneciji.
Inače, za predstavu »Fedra« Ivice Buljana njegova je grupa Let 3 dobila nagradu Hrvatskog glumišta za glazbu, a nagradu za glazbu za istu predstavu dobili su i na Festivalu malih scena u Rijeci.
Kazališnim priznanjima može se pohvaliti i Ivanka Mazurkijević. Naime, Stanko Kovačić i ona na Marulovim danima 2009. godine dobili su Marula za najbolju autorsku glazbu, za nagrađivanu predstavu »Judith French« u režiji Vlatke Vorkapić.
– Vlatka nam donosi sreću. Radili smo i glazbu za njezinu predstavu »Tko se boji Virginije Woolf« u splitskom HNK te za dokumentarni film »Gabrijel«. Stanko i ja stalno surađujemo, a ovaj put je željela da nam se pridruži i Mrle. Vlatka je velika perfekcionistica i sve mora biti po njenom, otkrila je Ivanka dodavši kako će jednu od pjesama sa soundtracka filma uvrstiti i na album grupe Stampedo.
Što se tiče Zlatne Arene, nagradu, kaže, nije očekivala.
– Mrle je navikao na nagrade, ja i ne baš. I meni i njemu ovo je prvi put da smo radili na dugometražnom filmu. Stampedo je npr. često imao muziku u filmu, ali nikad nismo radili baš muziku za cijeli film, rekla je.
Pravi timski rad
Kad su u pitanju redatelji s kojima bi voljela surađivati u budućnosti, popis je poprilično dugačak.
– Bio bi to Quentin Tarantino, Woody Allen, Robert Rodriguez, ali mogu nam se javiti i drugi, svi naši redatelji. Ako nađemo zajedničku liniju manjeg otpora, dogovorit ćemo se, ljudi smo, zaključila je.
Stvaranje glazbe za film »Sonja i bik« Ivankin kolega, svestrani zagrebački glazbenik Stanislav Stanko Kovačić naziva prekrasnim iskustvom.
– S Ivankom sam dosta radio u kazalištu. Za prvu smo predstavu dobili nagradu, a sad i za prvi film. Rad za film se dosta razlikuje od kazališta jer sve mora biti određeno u sekundu. Inače, bilo je dosta komplicirano raditi jer je redateljica bila u Splitu, ja u Zagrebu, Ivanka i Mrle u Rijeci… Osim njih, ne smijemo zaboraviti ni montažera Marina Juranića koji je jako dobro muzički potkovan i puno nam je pomogao u radu, usmjerio nas je u pravom smjeru. Bio je to pravi timski rad, zaključio je Kovačić koji trenutačno radi glazbu za predstavi »Ispočetka« Mislava Brečića koja se priprema u teatru EXIT, a nastavlja i rad s Ivankom, odnosno njihovom grupom Stampedo.
