Foto Marin Ćuk Vurnek
Filmovi na festivalu u Ičićima već trinest godina za redom dokumentiraju hrvatsku stvarnost – ponekad lijepu i s perspektivom, a vrlo često gorku, čemernu, stvarnost nad kojom nam se zamisliti...
IČIĆI Nulti dan filmskom festivalu Liburnia, koji je u utorak navečer počeo tradicionalno u lučici Ičići, potvrdio je da dokumentarni hrvatski film ima svoju publiku, štoviše – da vjerni filmofili jedva čekaju festival!
Kako drugačije protumačiti puno gledalište tzv. »nultog dana«, k tome uz neizvjesne vremenske prilike. Jer skoro do samog početka projekcije, nebo je prijetilo kišom!
Oliver Sertić, izbornik LFF-a: Trinaesti festival dočekujem s optimizmom: mislim da je ovo najbolja selekcija filmova do sada, a i publika nam je svake godine sve sklonija. Pogledajte koliko se ljudi sabralo »nulte večeri«. A otvorenje tek slijedi! Zahvalan sam ekipi koja radi ovaj festival s nevjerojatno malo novaca – bez entuzijastičnih profesionalaca i volontera ništa ne bi bilo moguće.
Ali – kao što su rekli direktor festivala Igor Bajok i selektor filmova Oliver Sertić – kiše se ne treba bojati. Otjerala ju je publika dobrim vibracijama!
A za te vibracije zaslužni su filmovi, koji već trinaest godina zaredom dokumentiraju stvarnost – ponekad lijepu i s perspektivom, a vrlo često gorku, čemernu, stvarnost nad kojom nam se zamisliti…
Delta
Bilo je tako i nulte večeri LFF-a koja je počela filmom Marina Lukanovića »Delta – obilje umjetnosti« – dokumentarcem u produkciji Filmaktiva, koji će početkom rujna biti prikazan u jednom od off programa venecijanske Mostre.
Film dokumentira dio riječke umjetničke stvarnosti – prati grupu od devet umjetnika koji su se »uselili« u objekt na Delti, rade svaki u svom segmentu nastojeći polučiti najbolje aspekte druženja u nekoj vrsti kolektiva.
Igor Bajok, osnivač i direktor LFF-a: Osvrčući se na proteklih dvanaest saziva LFF-a, mogu samo reći da je bilo toliko dobro, da smo iz godine u godinu, naprosto, morali ići dalje! Tako smo došli i do magične brojke 13! Vodimo računa da se festival održivo razvija i da zadrži šarm u kojem se svi dobro osjećamo! Zato nam se vraća publika, autori, prate nas mediji, a dolaze stalno i novi ljudi što nas posebno motivira.
Odluka selektora da upravo »Delti« dodijeli otvorenje festivala bila je izvrsna iz više razloga. Najprije, to je riječki film koji Rijeku prikazuje kao sredinu u kojoj neki od perspektivnih umjetnika s međunarodnom reputacijom žele živjeti i stvarati. Iako se stalno provlači teza da je objekt dodijeljen umjetnicima samo zato što je predodređen za rušenje, čuje se i mišljenje da je opstao samo zahvaljujući umjetnicima. Jer, prije ove heterogene grupe koja u filmu raspravlja jesu li grupa ili tek skup pojedinaca, u objektu na Delti radili su članovi udruge »Molekula«, a još prije njih studenti Akademije primijenjene umjetnosti.
– Da nije bilo njih, zgradu bi već »zauzeli« neki koji bi razbili prozore, ušla bi kiša i objekt bi bio izvan funkcije – rekao je Nemanja Cvijanović, slikar s venecijanskom diplomom i neformalni okupljač umjetnika na Delti.
Mrak film
U filmu svjedočimo razmišljanjima umjetnika, ali i njihovom neformalnom druženju uz večeru, za koju se sastojci nabavljaju na riječkoj tržnici, a onda pripremaju u netom osposobljenoj zajedničkoj kuhinji u objektu. Sve u svemu – jedna pozitivna slika grada koji okupan suncem, sniman iz »ptičje perspektive« kakvu ne viđamo često, izgleda vrlo privlačno!
Uslijedio je kratki film Davida Lušičića »Statut« , Zebra Creativ Production, za koji se doslovno može reći da je »mrak film«! Njegov je autor, naime, morao obrisati snimljeni materijal u londonskoj podzemnoj željeznici, jer za snimanje nije zatražio dozvolu. U policijskoj stanici – nakon što je objasnio da je student a ne terorist – morao je prevrtiti snimljenu kazetu na početak i pustiti kameru da snima, ali s poklopcem na objektivu. Tako je nastao film koji je – uz mrak na ekranu – zabilježio govor britanskog policajca koji objašnjava pravila Statuta, zakona koji regulira ponašanje ljudi u podzemnoj željeznici Londona…
Na programu ovogodišnjeg LFF-a su 23 hrvatska i jedan gostujući, slovenski film (»Putnik Karpo« Matjaža Ivanišina). U glavnoj konkurenciji je 14 filmova – nagrade se dodjeljuju za najbolji film, režiju, montažu i dizajn zvuka, a u žiriju su redateljica Tatjana Božić, Lejla Dedić iz tv kuće Al Jazeera Balkans, filmski kritičar i redatelj Elvis Lenić, redatelj Igor Paulić i dizajner zvuka, redatelj i snimatelj Davor Tatić. Nagradu dobiva i najbolji regionalni film, a publika također bira najbolji film. LFF će prvi puta, uz skulpture Saše Jantoleka, i novčano nagraditi autore, i to zahvaljujući crowdfunding kampanji pokrenutoj u srpnju u koju je moguće uključiti se i za trajanja festivala, do subote.
Treći film na programu Nulte večeri LFF-a bio je »Pismo za Ohio« Rasima Karalića, snimljeno u Kaliću u Gorskom kotaru, selu koje ima još samo četiri stanovnika – starce koji životare u samoći, jer – živjeti se mora… Ima u tom filmu i sretnih trenutaka – ti ljudi željni komunikacije raduju se pismima, fotografijama svojih potomaka u dalekom Ohiu, raduju se dolasku kombija s namirnicama koji kao pokretni dućan dolazi u selo… Ali i tuguju nad odlaskom mladih i konstatiraju: Onog posljednjeg u selu – neće imati tko pokopati…
Razred
U drugom dijelu večeri prikazani su dokumentarci »U očekivanju Axela« Andree Celije i Simone Jerala – film o kafkijanskoj borbi transrodnog muškarca iz Pule koji očekuje odobravanje hormonalne terapije, a nulta je večer završila naslovom »Plenumovi« Marte Batinić, Ane Jurčić i Sanje Kapidžić, o blokadi nastave na Filozofskom fakultetu u Rijeci 2009. godine i stavu sudionika blokade prema tom događaju danas.
Nakon filmskog programa, glazbeni su program otvorili Josip Maršić i Zoran Medved – JMZM – predstavljajući balans između zvuka i glazbe koji stvaraju kombinacijom računala, klasičnih i samoizgrađenih instrumenta te raznih predmeta koji proizvode glazbu.
Službeno otvorenje Liburnia festivala dogodilo se sinoć filmom »Razred« Vesne Ćudić, zatim je prikazan »Riba ribi grize rep« Nevena Hitreca, a u drugom dijelu večeri prikazan je film »Veruda – film o Bojanu« Igora Bezinovića, a nakon filmskog programa publika je uživala u glazbenom projektu Damira Martinovića Mrle i Ivanke Mazurkijević.
Večeras, drugog dana, bit će prikazano šest dokumentarnih filmova – »Lila« Igora Bogdanovića, »S vama kroz život« Vjekoslava Gašparovića, »Lijepo mi je s tobom, znaš« Eve Kraljević, »Granje i korijenje« Nikice Zdunića, »Višak popušim sam« Zorka Sirotića i »Goli« Tihe Gudac.
