Koncepti permakulture i održivog razvoja ne podrazumijevaju samo ekološko graditeljstvo i organsko vrtlarstvo, već i davanje prednosti suradnji a ne natjecanju, kao i kvalitetnije međuljudske odnose
Svijet u kojem živimo rapidno se mijenja iz godine u godinu, mnogi će reći – ne nužno na bolje. U vremenu u kojem više praktički ne postoji stvar koju ne možete naručiti preko interneta i posjedovati u roku od mjesec dana, istovremeno su sve esencijalne životne potrebe neupitno ovisne o tome kolika će, i hoće li uopće mjesečna plaća sjesti na račun.
U Hrvatskoj danas ama baš ništa bez čega većina Hrvata ne može zamisliti egzistenciju nije jeftino, od hektolitra vode, preko kilovata struje do litre benzina, od pola kile kruha do četiri pomidora koji vam svaki dan izbiju petnaestak kuna iz džepa, a s kojima k tome još i kupujete mačka u vreći – »magične sastojke« za brži rast što se iz dana u dan talože u vašem organizmu. Prije otprilike dvije godine, Ratku Johanu, 34-godišnjem profesoru engleskog jezika u osnovnoj školi i njegovoj tadašnjoj djevojci, a danas supruzi Danijeli dojadilo je kupovanje namirnica sumnjive kvalitete, plaćanje najma za stan i život okružen betonom i neboderima.
– Došli smo na prekretnicu. Imali smo opciju dignuti kredit i godinama otplaćivati minijaturni stan negdje u Zagrebu. Druga opcija bila je s tim istim kreditom otići na selo i od zemljišta i stare obiteljske drvene kuće stvoriti raj na zemlji, priča nam Ratko koji je otprilike u to vrijeme zavšio tečaj permakulture. Iako ovaj pojam za većinu Hrvata i dalje označava »ono nešto s vrtom«, sve je više onih koji koncept života koji podrazumijeva oblikovanje održivih životnih prostora prihvaćaju kao svojevrsni bijeg od konzumerizma, loše hrane, visokih računa za režije, pa dijelom i društva u kojem je osnovna pokretačka snaga trka za profitom.
Močvara koja čisti
– Ja sam cijeli život mrzio sve što je propisano u točno određena pravila ponašanja i često dizao »srednji prst« u znak protesta, ali zapravo nikad nisam imao nekakva konkretna rješenja i odgovore. I zato mi je permakultura super uletila, jer me ona naučila kako pronalaziti jednostavna rješenja na sve što me muči. Kad sam se odlučio preseliti na selo, promijenio mi se način na koji vidim stvari oko sebe, pojašnjava Ratko koji je kredit alternativno dostatan za omanji stan, upotrijebio kako bi više od sto godina staru drvenu kuću pretvorio u ugodno mjesto za život koje k tome štedi energiju i novac. Za adaptaciju kuće Danijela i Ratko odabrali su u cijelosti drvenu građu, uveli grijanje na drva i okućnicu ispunili improviziranim sustavima za štednju raznih oblika energije.
Ratko Johan, inače profesor u osnovnoj školi »Matija Gubec« već nekoliko godina podučava svoje učenike vrtlarenju i recikliranju.
– Škola nosi ime po Matiji Gupcu, kojeg ja doživljavam kao revolucionara s vilom u rukama koji se borio za male ljude. Dakle, Matija Gubec je bio stari permakulturaš, ali to nije znao, zaključuje Ratko koji posljednjih 5 godina vodi izvannastavnu aktivnost »uradi sam« u sklopu koje klinci uče kako popraviti stvari – tehniku posve zaboravljenu u moderno konzumerističko doba, baratati alatima ili pak od odbačenih predmeta izrađuju nešto posve novo.
– Već četvrtu godinu zaredom imamo i eksperimentalni vrt u školi gdje djeca uče kako saditi, skupljamo kišnicu, malčiramo, uzgajamo vlastite sadnice, skupljamo sjeme. Što su manji to bolje reagiraju na sve to i čini mi se da ih sve te vještine treba učiti što prije, dok ih odrasli svijet ne »zgrabi« i ne usvoje neke obrasce ponašanja, reći će Ratko, kojem je u planu oformiti »odred« klinaca koji bi učio korisnike staračkih domova kako napraviti mali vrt za uzgoj povrća.
– Imamo tzv. biopročistač odnosno mini močvaru – površinu od četiri kvadrata na kojoj je močvarno bilje posađeno u šljunak, što sve skupa pročišćava naše otpadne vode, koje se od tamo slijevaju u jezerce, a mi ih onda koristimo za, primjerice, zalijevanje vrta. Za slične svrhe koristimo i vodu koju skupljamo s krova u jedan bunar i upravo radim na sustavu da to spojim s vodokotlićem, tako da tu vodu koristimo za ispiranje wc-a. Kad budemo opet skupili nešto novca, vjerojatno ćemo napraviti i jednu vrstu zimskog vrta, odnosno staklenika koji se naslanja na jednu stranu kuće i ujedno akumulira toplinu, te tako olakšava grijanje, pojašnjava nam Ratko neke od koncepata permakulture primjenjene na njegovoj kući. Danijeli i njemu uz to je u naviku prešlo da svakodnevno peku vlastiti kruh, te sami izrađuje svoj sapun i deterđent. Nakon dvije godine truda, prve ozbiljnije rezultate počeo je pokazivati i poveći vrt rađen na permakulturnim načelima oporavljanja zemlje i »uparivanja« što većeg broja biljaka koje određenim svojstvima štite jedna drugu od nametnika.
Robna razmjena
– Najbitnija nam je briga za tlo – dok svi susjedi krajem zime oko nas oru i štihaju zemlju, mi tada ne radimo ništa. Prije zime sam pokrio zemlju s trideset centimetara »malča« da očuvam taj cijeli gornji sloj s mikroorganizmima, koji se oranjem okreće naopačke i uništava. Različit je i sistem sadnje, koji kod nas izgleda prilično kaotično. Nije sve uredno posloženo u gredicama, a zasadili smo i puno cvijeća – kao što su dragoljubi i neveni koji privlače korisne, a tjeraju nekorisne kukce. Uopće se zapravo ne nerviram koliko će toga uspjeti. Znam da ću imati puno paradajza, pa ću ih podijeliti s nekim drugim tko ih nema, a tko će meni dati nešto drugo. Sad se krećem u krugovima gdje se ljudi time bave, pa je robna razmjena česti princip. Ja tebi med – ti meni jaja. To je isto jedan od temelja permakulture, pravedna raspodjela viškova. Isto tako, moja motivacija za nabaviti pčele, primjerice, nije bio med. Svi oko mene imaju pčele, izvrcaju im skoro sav med, pa ih preko zime prehranjuju šećerom. Ja ih želim imati blizu kuće da mi oprašuju vrt, ostavim im dovoljno meda da mogu prezimiti, a ako uz to nešto ostane meni – super, objašnjava Ratko kojeg veseli što sve češće u supermarketima može preskakati police s kruhom, povrćem, suhomesnatim proizvodima, jer sve to već ima kod kuće. Njemu i supruzi život se nije drastično promijenio odlaskom na selu, djelomično i zato jer se selo nalazi na 20 kilometara od Zagreba. Dolazak na posao čak je i brži nego prije, a jedina vidljiva promjena su neki prioriteti. Umjesto novih tenisica, sad su to gumene čizme ili bolja sjekira.
– Moje pozitivno iskustvo mi daje nevjerojatnu potrebu da širim te ideje dalje i super mi je kad vidim kako sve više mojih prijatelja razmišlja na sličan način. Kad sjedimo skupa uz pivo, netko tko nas gleda sa strane vjerojatno razmišlja da pričamo o nogometu, ženama ili politici, a mi raspravljamo o sadnicama, malčiranju i kupusnim stjenicama. Još prije dvije godine činilo mi se da se permakulturom bavi tek mala skupina ljudi, a sad već postoji jako puno permakulturnih tečajeva diljem zemlje. Ne kaže se uzalud da je permakultura zapravo revolucija zamaskirana u vrtlarstvo. I čini mi se da je sad u Hrvatskoj »plodno tlo« da se više ljudi zarazi tom idejom, smatra Ratko.
Reciklirano imanje
– Permakultura nije bila pokret u Hrvatskoj prije desetak godina kad smo mi kretali, ali sada već ima dovoljno ljudi da možemo govorit i o razmjerima pokreta, zaključit će Šišak kojem je to, kako tvrdi, bila prirodna nadogradnja na ljubav prema prirodi i starim vještinama koju su mu usadili roditelji.
– Permakultura nudi sva znanja za održivi razvoj na jednom mjestu – kombinaciju tradicionalnih vještina i novih tehnologija zasnovanih na znanstvenim istraživanjima. Ja sam osobno bio nezadovoljan životom u gradu i po završetku fakulteta shvatio sam da ću se puno lakše izraziti u nekoj humanijoj sredini. Kad smo pokretali Reciklirano imanje, sve smo morali sami učiti od početka, prvenstveno preko interneta.
Krenuli smo paralelno s graditeljstvom i proizvodnjom hrane, vrtlaranjem po organskim principa bez upotrebe kemikalija, da bi skužili da U Hrvatskoj nemamo koga pitati kako se to radi. Bilo je tu tisuću pogrešaka. Na Recikliranom imanju odlučili smo restaurirati tradicionalnu turopoljsku kuću i bila je prava muka naći pravog majstora. Nailazili bi stalno na fušere, ekipu koja bi nam uzela novce, a ne bi obavila posao i onda smo se jednostavno odvažili sami raditi dio po dio. U ovih desetak godina toliko sam se usavršio u tome da se danas bavim takvim restauracijama za druge, priča nam Šišak. Jedna od zamki učenja preko interneta, upozorava on, je da se sve napisano doima lako za izvedbu, no u realnosti u sve treba uložiti strašno puno truda i energije. Danas, primjerice, na Recikliranom imanju ekipa u 24 sata može 300 litara starog jestivog ulja koje sakupe u vrtićima pretvoriti u jednaku količinu biodizela koju koriste za pogon traktora i starijih vozila. U procesu učenja, međutim, »platila« je nova Opel Meriva koja takav biodizel naprosto nije podnosila. Da bi naučili razne tajne održivih sustava ZMAG-ovci su tijekom godina pohađali mnoge tečajeve u inozemstvu i potezali sve do Velike Britanije. Danas njih nekolicina ima diplome dizajnera permakulture, a Reciklirano imanje služi već godinama kao Edukacijski centar u kojem se održavaju raznovrsne radionice i tečajevi, kroz koje je do danas prošlo oko 350 osoba. Osim što šire znanje, nekolicina članova ZMAG-a, uključujući i Matka, u neposrednoj blizini glavne kuće Recikliranog imanja gradi vlastite kuće po permakulturnim načelima.
Kuća od slame
– Kod gradnje »održive« kuće, moraš jako puno konvencionalnih principa prilagoditi na održive i to nije jeftino, pogotovo ako ne znaš što radiš. Za početak možete se voditi i jednostavnim zdravorazumskim rješenjima – okrenuti objekt na pravu stranu svijeta, da ga pomoću zimskog sunca možete lakše zagrijati zimi. Prirodni materijal koji koristimo, međutim, nalazi se svuda blizu nas i lako je dostupan. Danas me takav materijal puno manje košta nego da ga kupim u trgovini, no moram ga znati pripremiti. Reciklirani i prirodni materijali poput zemljanih žbuka, izolacije od ovčje vune ili balirane slame, odlični su za korištenje, osiguravaju dobru mikroklimu i nemaju elektromagnetskih onečišćenja. Gradimo energetski učinkovite peći na drva, tzv. finske ili ruske masivne peći koje imaju preko 95 posto iskoristivosti kemijskih spojeva koje oslobađaju toplinu, dok ove obične peći oko 65 posto, navodi Matko neke od primjera. Njegov kolega Bruno Motik, 35-godišnji permakulturni dizajner gradi primjerice »kuću od slame« principom koji je još prije desetak godina izazivao posprdne aluzije na priču o tri praščića, a danas predstavlja sve prihvaćeniju tehniku.
– Kuće od slame postoje već 200 godina u SAD-u tako da se ne radi o nekoj modernoj tehnici. Radi se o tome da se balirana slama po određenim pravilima ugrađuje u židove, zažbuka se s obje strane, recimo žbukom na bazi vapna, čime se dobiju energetski efikasni zidovi koji štede energije i pružaju više topline od »klasičnih« materijala poput cementa i cigle. U svakom slučaju, cilj kuće koju gradim bit će da se ona brine za svoje ukućane, a ne obrnuto. U njoj će biti intergrirano sakupljanje vode, koja će se koristiti kao voda za kućanstvo, imat će sustav pročišćavanja, kao i neke solarne tehnologije – fotonaponski sustav za električnu energiju, solarni termalni sustav za grijanje tople vode i zraka i slično, priča Bruno koji većinu stvari na kući radi sam uz pomoć prijatelja, no i volontera koji i sami žele učiti na tom primjeru. Bruno procjenjuje da će ga u konačnici kuća stajati 250 eura po kvadratu.
Brza i jeftina rješenja
Matko Šišak pojašnjava pak da se u bazi koncepata kao što su permakultura i održivi razvoj nalazi potreba za promjenom svijesti u širem kontekstu.
– To znači da prije svega razmišljamo o suradnji, a ne natjecanju. Ja sam bogatiji ako je moj susjed bogatiji. To uključuje kvalitetnije međuljudske odnose, umijeće komunikacije, slušanja, empatije. To su neke stvari koje kod ljudi ne možeš »proizvesti«, ali ih možeš potaknuti. Jedno od načela je da je u prirodi sve uravnoteženo, a mi ljudi imamo tendenciju da izbacujemo stvari po nekom svom nahođenju, nabraja naš sugovornik ustvrdivši da permakulturna rješenja češće zažive u zemljama trećeg svijeta jer nude brža i jeftinija rješenja. U Hrvatskoj će, predviđa on, bez obzira na sve veći interes, permakultura i dalje još dugo ostati na alternativnim okvirima.
– Ovom konceptu nije primarno bjesomučno zgrtanje para, iz permakulturne poljoprivrede neće nastati tone i tone jedne te iste stvari, tako da to nikad neće biti profitabilno. No mi se u ZMAG-u bavimo time da uključimo lokalnu zajednicu u neke projekte i ponudimo konkretnija, jeftinija i humanija rješenja, zaključit će Matko.
