U toku proljeća trebala bi početi gradnja marine u Novom Vinodolskom. Spominju se još neke lokacije za gradnju marina, ali sve stoji na idejama. Marine bi, nema sumnje, dovele više nautičara u Velebitski kanal, iako taj akvatorij mnogi smatraju nautički nezanimljivim
Svako malo Preluka se i danas netko sjeti, krene priča o velikim ulaganjima, a u tom prostoru i dalje stoje stari kamp, tehnički pregled motornih vozila te nekoliko ugostiteljskih objekata, prodavaonica i servisa
Treći također dolaze kopnom, ali se ukrcavaju na vlastita plovila što su trajno vezana u nekoj od marina, luka ili lučica. Više tisuća plovila u nas ima stalne vezove. Većim dijelom njihovi su vlasnici inozemni državljani, ali ni broj naših nije zanemariv.
U nautičkoj ponudi Hrvatska ima 56 marina, od kojih je 21 u sustavu ACI-ja. Na morskim vezovima u marinama se može smjestiti oko 16.000 plovila, a 8.500 na kopnu, na »suhom vezu«. Uz marine, nautičarima je namijenjeno još tridesetak tisuća vezova u lukama i sportskim lučicama. Svemu tome trebalo bi dodati popriličan broj vezova u suhim marinama. Koliko, teško je reći i približnu brojku.
Pitanje je znamo li i precizan broj suhih marina, jesu li te brojke negdje objedinjene. Mogućnost smještaja u njima, jedanako kao i u moru, između ostaloga, ovisi o strukturi plovila. Što su veća, može ih se manje prihvatiti.
Broj marina stalno se povećava, a planira se i proširenje nekih od postojećih, što je dobro za zemlju koja u nautičkom svijetu visoko kotira. U Šibeniku se upravo gradi, prva u Hrvatskoj, marina namijenjena isključivo za megajahte. U toku proljeća, spominje se travanj, trebala bi početi gradnja marine u Novom Vinodolskom. O njoj se godinama govori, spominjani su razni potencijalni investitori, iskazivano je zanimanje za ulaganje, da bi se konačno pojavio konkretni investitor koji je ishodio koncesiju za luku nautičkog turizma.
Suhe marine nemaju većih zatvorenih prostora, glavnina poslova radi se na otvorenom. Njihova je prednost što su najbliže kontinentalnom hrvatskom prostoru, svega nekoliko kilometara od autoceste
Nadajmo se da će krenuti prema najavama, i da će se marina brzo izgraditi. Bit će to prva marina na dugom dijelu obale Hrvatskog primorja i sjeverne Dalmacije, od Rijeke do Zadra, odnosno još dužem, čak od Opatije. Više godina govori se o gradnji marine u Crikvenici, i dalje je aktualna ideja da se u riječkom Porto Barossu izgradi marina za megajahte, a spominje se i marina na području Kantride. Najstarija od svih ipak je ideja o gradnji marine i nautičkog centra na Preluku, atraktivnoj uvali između Rijeke i Opatije.
O Preluku se počelo govoriti prije tridesetak godina, u vrijeme kad je startao projekt gradnje ACI marina. Svako malo Preluka se i danas netko sjeti, krene priča o velikim ulaganjima, a u tom prostoru i dalje stoje stari kamp, tehnički pregled motornih vozila te nekoliko ugostiteljskih objekata, prodavaonica i servisa. Nedjeljom prijepodne i sajam rabljenih automobila. Također, kao i desetljećima dosad, svoja plovila u Preluku vezuju sportski ribolovci, i to samo u ljetnim mjesecima.
Na prostoru bez prave morske marine nalaze se tri suhe marine, u Bakru, Bakarcu i Novom Vinodolskom. Ova potonja čak je locirana dva kilometra od mora, što je najmanji problem, budući da su mnoge suhe marine još udaljenije od obale. Važna je kvaliteta usluge, a u Novom Vinodolskom ona je na visokoj razini.
Plovila ostavljena na cjelogodišnje čuvanje smještena su u otvorenom i zatvorenom prostoru, u sklopu marine nalaze se servisi, tako da vlasnik dobiva kompletnu uslugu na jednom mjestu. Organiziran je prijevoz do mora i od mora, spuštanje i dizanje plovila vlastitom dizalicom.
Pogodna lokacija
Za marine u Bakarskom zaljevu mnogi će reći da nisu sretno locirane, budući da je taj prostor na udaru jake bure. To stoji, ali ljeti bura ipak rijetko puše, a u tom dijelu godine u njima se obavlja glavnina aktivnosti. Na nekim većim plovilima u Bakru se radi i sada, kad vremenske prilike dopuštaju.
Uglavnom su to veći zahvati, kao što je kompletna rekonstrukcija, odnosno obnova plovila. Te suhe marine nemaju većih zatvorenih prostora, glavnina poslova radi se na otvorenom. Njihova je prednost što su najbliže kontinentalnom hrvatskom prostoru, svega nekoliko kilometara od autoceste.
Također, blizu su velikim graničnim prijelazima. Takva pozicija pogoduje nautičarima – plovilo ne moraju vući cestom do željenog odredišta, već ga spuštaju u more i odmah počinju krstarenje. Iz Bakarskog zaljeva mogu zaploviti u tri smjera, prema Malim, Srednjim i Velim vratima.
Netko će odabrati upravo onu rutu za koju govore da je nautičarima najmanje atraktivna, kroz Mala vrata, Velebitskim kanalom prema Crikvenici i Novom Vinodolskom. Tamo gdje nema marina, što ne znači da ne postoji mogućnost pronalaženja sigurnog veza za noćenje.
Ne može se reći da taj akvatorij nije zanimljiv za plovidbu, to će govoriti samo onaj tko njime nikada nije plovio. Ne može se uvijek i svugdje tražiti nešto atraktivno, jedinstveno i neponovljivo za plovidbu, ne mogu se Kornati nalaziti na svakom dijelu našeg mora. Uostalom, Velebitski kanal ima atraktivnu Zavratnicu pokraj Jablanca.
Opskrba gorivom
Zanimljiva je plovidba Velebitskim kanalom, pomalo i izazovna. Bura je dominantan vjetar u tom prostoru, u svakom trenutku može iznenaditi, jednako u zimskim i ljetnim mjesecima. Ne najavljuje ona svoj dolazak, zapuše u trenu, lako iznenadi neoprezna nautičara, ne ostavlja mu puno vremena da doplovi do sigurna zaklona. Velebitski kanal posebno je zanimljiv jedriličarima, u tom akvatoriju rijetko vlada potpuna bonaca, uvijek ima dovoljno strujanja zraka da dobri jedriličari mogu uživati.
Ne smiju, međutim, izazivati prirodu i vjetrove. Obala kopna i susjednih otoka na svoj je način zanimljiva, djeluje surovo i nepristupačno. Većim dijelom u biti takva i jest. Ima uvala za sidrenje, malo za siguran vez, pa je i to razlog što Velebitskom kanalom plovi manje nautičara. Ima ih više u gornjem dijelu, između Crikvenice i Senja, gdje se u ljetnim mjesecima na vezu mogu vidjeti mnoga turistička plovila.
Između Opatije i Zadra nalaze se samo dvije obalne postaje za gorivo, u Crikvenici i Novom Vinodolskom. I to je jedan od razloga zašto nautičari slabo plove tim akvatorijem
Čovjek koji često plovi dijelom Velebitskog kanala ističe još jedan problem, nepovoljnu činjenicu za nautičare. Na spomenutom prostoru između Opatije i Zadra nalaze se samo dvije obalne postaje za gorivo, relativno blizu jedna drugoj – u Crikvenici i Novom Vinodokskom.
I to je jedan od razloga zašto nautičari slabo plove tim akvatorijem. Nitko se ne želi izlagati riziku da ostane bez goriva, pa makar se to dogodilo i na vezu. Kako ploviti dalje, zar nekoga moliti i plaćati da mu gorivo dovozi automobilom u plastičnim kantama. Baš bi to bilo lijepo krstarenje.
Sugovornik nas upozorava na još jedan problem, a to je opskrba plavim diesel gorivom što ga koriste ribari. Njega sada drži samo postaja u Crikvenici. Postaja u Novom Vinodolskom promijenila je vlasnika, a taj je odmah eliminirao plavi diesel. Koga briga za ribare!
Brodom prema jugu
No, tko plovi južnije, bit će sve usamljeniji na moru. Posebno kad se pramac usmjeri južnije od Karlobaga. Malo se plovi, malo vezuje, Pag i Paška vala obično su krajnje odredište. Južnije, prema Paškom mostu »zalutaju« samo rijetki, oni koji žele otkriti nešto novo i do večeri uploviti u neku od zadarskih marina. Kad bi bilo marina, ili barem sigurnih luka i lučica, tim bi akvatorijem bez sumnje plovilo mnogo više nautičara.
Gradnja marine kreće u jednom od vodećih turističkih centara na tom području. Nadajmo se, krenut će tim putem i ostali, možda će u doglednoj budućnosti u Velebitskom kanalu biti više marina i vezova. Bura je prijetnja, ali nju ne treba izazivati, nego poštovati, ploviti onda kad ona to dopušta.
Nije jednostavno upuštati se u gradnju marine, govorio mi je svojedobno jedan potencijalni investitor. Treba dobro odvagnuti koliko stoji jedan vez i koliku će godišnju zaradu on donositi, kroz koje će se vrijeme vratiti uloženi kapital, koliki uopće može biti profit u nautičkoj djelatnosti. I mora se uzeti u obzir sve specifičnosti podvelebitskog primorja, glasio je njegov zaključak.
