Trajalo bi to unedogled, jer svatko tko želi postati roditelj spreman je dati sve da dobije dijete, da nam liječnik u Petrovoj konačno nije rekao da tu nemamo što čekati, kaže D. N. iz Vinkovaca
U godinu i pol dana na liječenje neplodnosti potrošili smo najmanje 100.000 kuna, a da nije bilo moje rodbine i prijatelja koji su novčano pomogli kad nam je to najviše trebalo, već da smo ovisili o hrvatskoj državi, danas ne bismo čekali blizance. Danas u Hrvatskoj do djeteta umjetnom oplodnjom može samo onaj tko ima novaca – konstatira D. N. (podaci poznati redakciji), budući otac iz Vinkovaca, koji zajedno sa svojom suprugom pripada skupini od više desetaka parova koji su liječenje neplodnosti u Češkoj skupo platili. Pražnjenje novčanika, kaže ovaj Vinkovčanin, počelo je još prije godinu i pol dana, kad je sa suprugom krenuo u Zagreb na pretrage, a onda i postupke umjetne oplodnje.
Za vinkovački par koji je u odsudnom trenutku ostao na vjetrometini, bez ikakve potpore vlastitog zdravstvenog osiguranja, to nije zadovoljavajući odgovor. »Ne radi se o pola Hrvatske, nego o 50, 60, možda 70 parova koji se moraju liječiti vani. Ministar zdravlja mjesečno primi toliki iznos, koji nekome tko ne može do djeteta znači čitavi život«, ističe D. N. Njihov ih je put do djeteta, računa, stajao više od 100.000 kuna, ali i puno izgubljenih živaca koje im nitko ne može platiti.
– Prije nego nam je specijalist u zagrebačkoj Petrovoj klinici rekao da u Hrvatskoj nemamo što tražiti jer tu nikada nećemo dobiti dijete, mjesecima smo hodali što po državnim, što po privatnim klinikama. Svi su nas vukli za nos, i samo uzimali novce. Trajalo bi to unedogled, jer svatko tko želi postati roditelj spreman je dati sve da dobije dijete, da nam liječnik u Petrovoj konačno nije rekao da tu nemamo što čekati – prisjeća se naš sugovornik. Privatne su klinike, kaže, obilazili da bi izbjegli višemjesečno čekanje u bolnici, i to na preporuku bolničkih liječnika koji su ih vodili.
A što dalje
Nakon što su im rekli da im pomoći u Hrvatskoj nema, nitko im nije rekao što dalje.
– Preko prijatelja sam doznao da liječenje možemo nastaviti u Češkoj i to na teret HZZO-a. U svibnju 2013. počeli smo slati dokumentaciju, a rješenje HZZO-a dočekalo nas je 2. srpnja, kad smo se vratili s konzultacija u klinici u Pragu, gdje su nam potvrdili da će nas primiti. Sve je teklo glatko, dok nismo doputovali u Prag sredinom studenog. U Hrvatskoj su ginekolozi pripremili suprugu za postupak, čekala se donorica jajne stanice, i u Pragu smo proveli još pet do šest dana pripreme za MPO postupak. Dan prije transfera zatekao sam suprugu kako u hotelskoj sobi plače… Zvali su je iz klinike i rekli da neće provesti postupak, jer HZZO nije platio svoje obveze prema njima za proteklih šest mjeseci – prepričava D. N.
Par je iz Praga nazvao HZZO, ali su ih, kažu, tamo »glatko otpilili«. Ostale su im dvije opcije: vratiti se kući neobavljena posla, sa silnim uzaludnim troškovima, potrošenim vremenom i izgubljenim nadama, ili u roku od nekoliko sati pronaći 4.500 eura.
Nisu dobili povrat novca
– Nešto sam novca imao na računu, ali ga nisam mogao podići. Zvali smo na sve strane, i nekako prikupili taj novac. Mnogi u tome ne bi uspjeli – veli D. N. U praškoj klinici dovršili su postupak koji se pokazao uspješnim, i njegova je supruga danas u trinaestom tjednu trudnoće. Par je u Pragu dobio potvrdu o tome da su im zbog neplaćenih dugova HZZO-a odbili obaviti MPO postupak, te da su ga platili sami. Od HZZO-a još uvijek nisu dobili povrat novca, a očekuju da će im zdravstvena blagajna isplatiti kompletan iznos, uključujući i putne troškove, iako su postupak obavili nakon ulaska Hrvatske u EU i stupanja na snagu novih pravila plaćanja zdravstvenih usluga u inozemstvu.
Prema pravilima EU, zdravstvena blagajna podmiruje samo one troškove koje obvezno zdravstveno osiguranje pokriva državljanima one države u kojoj se liječenje odvija. S obzirom da češki osiguranici u svojoj državi imaju pravo na pokriće manjeg dijela troškova MPO-a, toliko od 1. srpnja mogu očekivati i hrvatski državljani koji se liječe u Češkoj, jasno je ovih dana poručio HZZO.
– Sjećam se da je ministar Ostojić obećavao da ćemo imati banke sperme, a gdje je zapelo, ne znam. Imam osjećaj da svi pričaju u prazno, jer od najava koje smo čuli kad je novi zakon donesen, ništa nije zaživjelo – kaže B. M. Bila bi, kaže, najsretnija kad ne bi morala tražiti strane klinike nego se liječiti u Hrvatskoj. Takvu joj mogućnost, međutim, hrvatsko zdravstvo danas ne može pružiti.
– Smatramo nepravednim da plaćamo zdravstveno osiguranje, hrvatsko nam zdravstvo ne može pomoći, ali nam liječenje vani neće platiti. Znam ljude koji su dizali kredite da bi platili MPO u inozemnoj klinici, a pitam se koliko samo ljudi neće nikada imati djecu jer nemaju novca da plate takav postupak – ogorčen je ovaj budući otac.
Iscrpljujuća papirologija
U takvoj je poziciji Zagrepčanka B. M. (32), kojoj su nova pravila plaćanja MPO-a u inozemstvu potpuno pomutila planove da postane majka. Ona i njezin suprug pokušavaju dobiti dijete već pune tri i pol godine. Nakon što je suprugu dijagnosticiran rak, postalo je jasno da njihovo roditeljstvo ovisi o umjetnoj oplodnji doniranim sjemenom. Nakon iscrpljujućeg rješavanja papirologije, s liječenjem u Pragu počeli su početkom 2013., a nakon dva neuspjela pokušaja, rečeno im je da veći dio liječenja s obzirom na nove okolnosti moraju platiti sami.
– Da bismo prikupili novac koji nam je potreban, a radi se o više tisuća eura, trebat će nam u najboljem slučaju dvije godine. Sretna je okolnost što nisam blizu dobne granice od 39 godina nakon koje češko osiguranje više ne plaća MPO postupke, no pitanje je kako će sve to završiti – veli ova Zagrepčanka. Pred svim parovima koji danas odlaze u inozemne klinike, kaže, daleko je kompliciranija administrativna procedura koju sada moraju prolaziti prije početka liječenja, jer se moraju registrirati i u tamošnjem zdravstvenom osiguranju. Osim činjenice da će za postupke MPO morati platiti po nekoliko tisuća eura, ovisno o vrsti postupka, sami moraju plaćati i lijekove koji stoje najmanje 5.000 kuna, smještaj, putne troškove… Tražili su, kaže, alternativne klinike u drugim državama gdje bi mogli proći jeftinije, ali dosad nisu našli niti jednu. U Njemačkoj i Austriji zabranjene su donacije gameta, u državama gdje su dozvoljene zdravstveno osiguranje pokriva mali dio liječenja, a u Hrvatskoj, gdje imaju pravo na besplatno liječenje, ne mogu im pomoći.
Neplodnost je bolest, a ovaj zakon omogućuje njezino liječenje – poručio je ministar zdravlja Rajko Ostojić kod donošenja Zakona o MPO 2012., što je bilo jedno od njegovih ključnih predizbornih obećanja. Dvije godine kasnije, parovi koji muku muče s neplodnošću zakon smatraju promašajem, i priželjkuju neko bolje rješenje koje ih neće dovesti do prosjačkog štapa.
