Jarmila Gospodnetić, umjetnica i istraživačica bajkovitih pojava

Dobrojutrići zarazna osmijeha postali autentičan hrvatski proizvod

Dolores Juretić

Dobrojutrići su se smjestili na oblačiće iznad Krka i čekaju jutro, ili neku iznenadnu situaciju u kojoj bi osmijeh i ljubaznost mogli biti od velike pomoći, a njihov je osmijeh zarazan i brzo se širi



Dok ih gledate nekako vam je milo oko srca, nekako se raznježite, nakratko opet postanete dijete, prođe vas neka vedrina… Poželite imati barem jednog, možda dva, najbolje sve. Ili barem jedan par. Osvoji vas njihov osmijeh. Svaki je osobit. Gledajući ih saznajemo da pripadaju istom »narodu« koji se zove Dobrojutrići.


Dobrojutrići su se stvorili iz kukuljice dobrovoljčeka kao leptirići iz gusjenice. Smjestili su se na oblačiće iznad Krka i čekaju jutro, ili neku iznenadnu situaciju u kojoj bi osmijeh i ljubaznost mogli biti od velike pomoći. O tome postoji i nekoliko napisanih priča koje djeca jako vole.


Uglavnom, u rano jutro, još po mraku krenu s oblačića prema zemlji. I ako netko ujutro prvo vidi Dobrojutrića i njegov osmijeh imat će sretan dan. Njihov je osmijeh zarazan i brzo se širi. Rodili su se u Ljetovicama na Dandobaru one godine kad su vilinski konjici postali vidljivi i u vilinskom i ljudskom svijetu…




Tako počinje priča koju smo susreli ovoga ljeta na rivi u gradu Krku. Jedan je štand, naime, privukao našu pažnju jer je odskakao od onoga što podrazumijeva uobičajna ljetna suvenir ponuda. Na tom su se štandu, naime, smiješili i smiješili ti prekrasni, vedri, mali, mali ljudi za koje smo, dakle, uskoro saznali da se zovu Dobrojutrići.


   Štand s Dobrojutrićima zrači na neki poseban način, naprosto prolaznik mora zastati. Zastanu li svi?


   – Uglavnom zastanu. Ljudi jako vole moje Dobrojutriće jer nose jednostavnu poruku: čak i najmanji osmijeh na svijetu, može napraviti golemu promjenu. Na moje se Dobrojutriće svatko tko prođe osmijehne. Cilj je postignut, kaže nam na početku razgovora njihova »majka« točnije Jarmila Gospodnetić, profesorica engleskog koja je desetak godina radila u prosvjeti, a nakon tog otvorila svoje poduzeće koje je opet nakon desetak godina, kaže, slavno propalo pa se potom prekvalificirala.


Sada je, kako nam kaže ova »Zagrepčanka s Krka«, istraživačica bajkovitih pojava i prijateljica svih Dandobaraca. Pritom objašnjava da je DanDobar oblast u kojoj je uvijek dobar dan i uvijek postoje dobre mogućnosti.  

Osim Dobrojutrića potpisujete i autorstvo vrlo zanimljivom nakitu. Uglavnom, fimo masi dajete jednu posve drugu dimenziju.


   – Fimo masa je duga priča… Radim s njom preko dvadeset godina. Naučila sam tom umijeću valjda sve koji danas drže tečajeve i rade s fimom. To je najbolja i najkvalitetnija masa za modeliranje.



Dobro je znati


Fimo masa se za rad priprema isključivo dobrim mekšanjem. Malu količinu mase treba zarolati u lopticu, zatim izvaljati u valjak. Rolanjem među dlanovima valjak razvlačiti što duže i nakon toga ponovo ga zarolati u lopticu. Preklopiti, rolati, razvlačiti i ponovo na dlanu napraviti lopticu – ovo ponavljati dok masa ne postane jednolično podatna, omekšana. Kad je postignuta mekoća, masa se zarola u lopticu i stavi na stranu dok ne zatreba za konkretan rad – ako se priprema rad od više boja, na isti način treba pripremiti svaku boju.


Kreacije boja


Ako se radi mješavina mase od više boja, onda tu mješavinu treba na isti način kao gore dobro obraditi dok se ne postigne jednolična boja (u slučaju kada želite stvarati vlastite nove nijanse neke od osnovnih gotovih boja). Dakle, pored gotovih blokova mase u zadanim bojama možete stvarati nove, vlastite kreacije boja.



   Što još radite…?


   – Pišem priče za djecu. Trenutačno obrađujem Vejske povede. Grad Krk mi je financijski pomogao u tiskanju jedne od legendi, a dogovoreno je i za ostale, ali tu ne vidim sebe kao pisca. Moje bajke su drugačije. Od rane mladosti pišem priče i stihove koje sama ilustriram, a bavim se i dizajnom nakita i izradom figurica i igračka od fima.


   Osim na Krku gdje još možemo sresti Dobrojutriće? Imali ste neke izložbe do sada?


   – Nisam imala nikakvih službenih izložbi, ali su moje uratke držali u galerijama Grad u Rijeci, u Galeriji Mala u Zagrebu, zatim je tu moja galerijica Xanadu u Krku i moja galerijica Anđeli i vile u Zagrebu. Izlagala sam moje likove iz priča i čitala priče na brojnim organiziranim događanjima po školama i ustanovama po cijeloj Hrvatskoj, izdala sam tri knjižice i to Očaravajuća moć millefiori tehnike, Tiha noć, sveta noć i Put u središte mašte i još malo dalje, a tu je riječ o priručniku za izradu predmeta od fimo mase. U pripremi je knjižica brojalica i stihova za malu djecu Vilinska uspavanka i priče Četiri priče o Dobrojutrićima i Zemlja ispod zmajevih krila.


   A neki crtić? Dobrojutrići naprosto traže da budu oživljeni.


   – Napisala sam i sinopsis za crtani film Nekadgrad, ali nema novaca za njegovo snimanje. Sve priče o Dobrojutrićima su sinopsisi. Najdraža mi je Zlocrta i Sunčano kraljevstvo, a za priču Nekadgrad je napravljen i storyboard, ali mi se nije sviđao, pa sam odustala. No, moj bestseller je projekt Dobrojutrić koji je autorski rad i dobio je potvrdu autentičnog hrvatskog proizvoda. I kao lik i kao priča.