Belgijski bračni par našao život u Ičičima: Kod vas živimo mirnije i sretnije

Ako nas pitate što je prevagnulo da ostanemo u Hrvatskoj onda je to vaša hrana, vino, kava, vrijeme, ljudi, manje stresa

Belgijski bračni par iz Antwerpena, Ilse Blockx i Dave Roosen u svojim su relativno zrelim godinama, ona na pragu četrdesete, on u četrdeset i trećoj, odlučili živjeti i raditi u Hrvatskoj, točnije u Ičićima.

Muči me malo hrvatski jezik, još uvijek ne govorim dobro, požalio se Dave ali obećava da će krenuti na tečaj. Ilse uskače i na hrvatskom jeziku objašnjava da je ona polaznica sad već drugog tečaja hrvatskog jezika koji se izvodi u prostorijama Filozofskog fakulteta u Kampusu na Trsatu. Tečaj se provodi dva puta tjedno, a sa mnom hrvatski uči Egipćanin, Indijac, Čileanac, Amerikanac, Francuz, Peruanac, Englez, Poljak i jedan Grk, objašnjava Ilse dodajući da jedanput tjedno odlazi na ples u plesnu radionicu Ivone Brnelić.   Ovdje se čita Novi list, žao mi je što recimo nemate ljeti nekoliko stranica ili barem podlistak na engleskom jeziku, ja bih rado pročitao neke servisne informacije, najave događaja, destinacije za izlaske i slično, eto, pala mi je ideja, jer kad svi oko mene čitaju uz kavu, onda mi smeta što ne mogu i ja, domeće Dave.

Nakon što su zadnjih desetak godina prošli gotovo cijelu obalu, posjetili i obišli skoro pa sve naše otoke, za posao i život odabrali su liburnijski kraj. Nakon godinu dana »probnog« roka, koliko su sami sebi zadali vremenski okvir, odlučili su da će Hrvatska postati njihov stalni dom. U svibnju su proveli godišnji odmor u Belgiji, posjetili svoje obitelji i djecu, svoje prijatelje, vratili se »kući« i konačno krenuli s prodajom obiteljske kuće u Flandriji kako bi dosadašnji unajmljeni apartman zamijenili stalnim kućnim brojem, vjerojatno u Ičićima ili neposrednoj blizini.

   U opuštenom razgovoru ispijajući kavu na jednoj od terasa u opatijskoj luci, u društvu njihova četvernožnog ljubimca Teya shvatimo da se bave pomorstvom, točnije pomorskim transportom i posredovanjem, odnosno brokerstvom što je zapravo bio njihov posao i dok su živjeli u Belgiji.

Ljubav s Liburnijom

   Vaš posao vezan je za pomorstvo, do sada Vas je vjerojatno odveo u mnogobrojne svjetske luke, a odabrali ste na koncu Hrvatsku. Zašto?

   – Točno, putovali smo, vidjeli svijeta, upoznali velik broj ljudi, poslovnih partnera, stvorili i prijateljstva. Prvi put sam zbog posla u Hrvatsku došao 1998. godine. Prvi posao realizirao sam s tvrtkom Crosco INA i od tada sam najmanje dva puta godišnje poslom dolazio u Hrvatsku. Nakon Zagreba i u Rijeku i slučajno posjetio Opatiju. Tada se dogodila ljubav s Opatijom, a 2001. godine s partnerima opatijske pomorske agencije Liburnia Maritime sklopio posao. Tri godine kasnije nagovorio sam Ilse da krene sa mnom u Hrvatsku, Zagreb i nakon obavljenog posla jedva je namolio da krenemo za Opatiju. I od tada traje naša ljubav s Liburnijom, sada već deset godina kako smo u jednakim ritmovima izmjenjivali posao s godišnjim odmorima u Hrvatskoj. Od Dubrovnika do Plitvica, gotovo sve otoke posjetili smo ili sami ili u društvu s djecom koja su u dobi 20 i 24 godine.

   A ako nas pitate što je prevagnulo da ostanemo u Hrvatskoj onda je to vaša hrana, vino, kava, vrijeme, ljudi, manje stresa. Belgija je četiri puta manja od Hrvatske, a ima nešto manje od jedanaest milijuna ljudi. Jednostavno, sretniji smo i mirnije radimo i živimo kod vas i s vama…

Ima li nešto u Hrvatskoj što Vam je zasmetalo, što bi promijenili? Što Vas je ugodno iznenadilo?   – Kad smo tek stigli nije nam bila jasna vaša užurbanost, ali na mjestima gdje joj nije mjesto. Na primjer, stojim u redu na blagajni marketa kad se odjednom pojavi čovjek i želi ispred mene stati u red jer »ima samo kruh ili Novi list«. U početku nisam razumio takvu vrstu užurbanosti, ali sam se vremenom naviknuo na »nered«. Slično ponašanje sam primijetio i u nekim drugim situacijama i mjestima, u knjižari, ulazak u autobus me fascinira, ljudi ne čekaju red, već se naguravaju tko će prije. To mi je recimo negativna kultura, zaključuje Dave.   A s druge strane, čini mi se da nedovoljno ili slabo komercijalizirate vlastite vrhunske proizvode. Mislim da vina, maslinova ulja, sirevi, voda koja je rijetko u Europi pitka iz slavine i dugi niz izvrsnih prehrambenih proizvoda uvijek možete bolje reklamirati i prezentirati prema svijetu jer su doista odlični. Proputovali smo svijet, vjerujte nam, vani još uvijek nedovoljno znaju o vama, mislim općenito o Hrvatskoj. U Belgiji je recimo u turističkim mjestima kava osam, devet kuna zimi, ali ljeti trostruko skuplja. Nešto malo skuplje jest i kod vas ljeti, ali nije sigurno dvostruko ili trostruko kao u Belgiji.   Kad gledam na vaš politički establišment onda mi se čini da nije jako stručan u pogledu menadžmenta, ekonomskog vođenja, čini mi se da još uvijek lutate dostići europsku demokraciju, ne znam, možda griješim, premda vas povijest i djelomično mentalitet u velikoj mjeri određuje. Možda je malo bolje u Belgiji u odnosu na demokratske dosege, no, svakako nije briljantno u ekonomskom smislu, uostalom, ni mi nismo imali vladu dvije godine. Ali s druge strane ne sumnjam da ćete, ćemo, izaći iz krize i da će se u Hrvatskoj vrlo brzo osjetiti »ono bolje«.

   Što vas se dojmilo u Hrvatskoj? Priroda, ljudi, klima?

   – U prvom trenutku smo stekli dojam da niste baš komunikativni, da nemate strpljenja, ali to smo pripisali mediteranskom temperamentu koji zapravo ni vama Hrvatima nije stran. Ali malo-pomalo s više razumijevanja shvaćamo i vaše probleme i poteškoće. Ovdje smo stekli prijatelje, razgovaramo s njima o svakodnevnim problemima, a i osobno kroz posao i komunikaciju s drugim ljudima i partnerima proživljavamo vašu, sada i našu svakodnevnicu. Premda moram naglasiti da u Belgiji vlada veći stres, ne samo na poslu nego i u svim segmentima života. Priroda je beskrajno lijepa, odgovara nam i klima uz raznovrsnu bogatu ponudu namirnica što je nama veoma važno.

Povezanost s Europom

   Otvorili ste i tvrtku u Hrvatskoj?

  – Da, otvorili smo firmu za pomorski prijevoz, Ilse i ja registrirali smo je u Hrvatskoj pod nazivom R&B Global Projects Ltd. Croatia. E, ali mi smo napravili i osobne iskaznice (Dave je vadi iz novčanika, ponosno pokazujući osobnu »boravišnu iskaznicu«. No, pokazuje nam i zdravstvenu iskaznicu, rekao nam je da imaju i izabranog obiteljskog liječnika u Rijeci, premda se kaže nada da će usluge liječnika rijetko koristiti. Začudo, ni s osobnim dokumentima nisu imali problema u smislu dugotrajnog čekanja, op.a.)

   –Nisam sigurna da bi administracija bila brža u Belgiji, dodaje Ilse.

   – Pa i registracija tvrtke je glatko »klizila«. Ovdje smo otvorili poslovne račune, imamo knjigovođu, apsolutno sve što je neophodno za legalno i zakonito poslovanje. Dobro smo promislili što se tiče lokacije, dodaje Dave, Ičići su bili definitivno odličan izbor, nekako nam je sve na ruku u odnosu na povezanost s Europom, odgovara nam blizina aerodroma, a dobra je povezanost i autoputevima.

   Razlikuje li se Vaš radni dan brokera u Hrvatskoj od onoga u Belgiji?

   – S ispijanjem kave na plaži u Ičićima započinjemo dan. Vraćamo se u apartman i radimo do 17 sati. Ukoliko se mora putovati, naravno da se posao mora obaviti, ali nastojimo se što brže vratiti kući, ovdje u Ičiće. Ali priznajem, posao se mirnije odradi ovdje nego što je to bio slučaj u Belgiji. A onda se Ilse prepušta kuhinji. Gurmani smo i volimo dobro i kvalitetno jesti, volimo isprobavati vašu kuhinju koja je nevjerojatno ukusna. Nama je gastronomija izuzetno važan segment života i zato su naši izleti u bližu okolicu, prije svega Istru vrlo česti. Hrana u Hrvatskoj je, slobodno i odgovorno tvrdim, jeftinija, prirodnija, svježija nego li je u Belgiji. Imate izvrsna vina, savršena maslinova ulja, a razlika u svježini ribe je naprosto nemjerljiva s belgijskom. Upoznali smo ribare u Lovranu i Opatiji, a barem jedanput na tjedan odlazimo na riječku ribarnicu i tržnicu koja izgleda perfektno. Nemate pojma što imate, ovakve tržnice sa svježim namirnicama koje se donose svaki dan, sve su rjeđe u Europi, tvrdi nam Dave.

   Vidim, uklopili ste se u okolinu?

   – Ako se oko čega trudimo onda je naše nastojanje ne razlikovati se ili ako hoćete ne odskakati od lokalnog stanovništva u svakom pogledu. Učimo od naših susjeda, prijatelja, poznanika. Eto, volimo zimu, volimo duge šetnje uz lungo mare i ne volimo baš turiste i gužve kao i vi, ha, ha…. malo se šalimo. Iskreno, smatramo se polu Hrvatima, zaključuje Dave.