RIJEKA » U Rijeci je, u 89. godini života, umrla Zdenka Trajer, istaknuta glumica koja je godinama nosila repertoar Hrvatske drame riječkog kazališta.

  Rođena u Tuzli, završila je tadašnju Zemaljsku glumačku školu 1946. u Zagrebu, da bi već u sezoni 1947/48. dobila angažman u riječkom kazalištu. Godine 1948. ponovno odlazi u Zagreb, prvo u novoosnovani Dramski studio, a potom postaje stalnom članicom Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu gdje ostaje do 1951. godine. U sezoni 1951/52. članica je splitskog kazališta, a od sezone 1952/53. pa do umirovljenja 1982. članica je HNK-a u Rijeci.

  – Da uđem u ansambl Hrvatske drame riječkog kazališta, nagovorio me Drago Gervais. Redatelji me dugo nisu percipirali kao komičarku, a pokazalo se da i to mogu. Jedna od meni najdražih uloga bila je Pepa u »Duhima«, dobila sam mnogo komplimenata i za »Pokondirenu tikvu«, a najviše za Misili-Bisili u »Maloj Floramye« – Tijardovićev sin mi je rekao da nikad nije gledao bolju Misili! – rekla je Zdenka Trajer u intervjuu »Novome listu«, u studenome 2012. godine.

 

 Svestrana umjetnica

  Zdenka Trajer nastavila je glumiti na riječkoj sceni i nakon formalnog umirovljenja, a posljednju ulogu ostvarila je u antologijskom »Vježbanju života« Nedjeljka Fabrija u režiji Georgija Para 1990. godine.

  tivnu glumačku karijeru, Zdenka Trajer ostala je velika obožavateljica kazališta. Dok god joj je to zdravlje dopuštalo, sa suprugom, istaknutim glumcem Slavkom Šestakom, dolazila je na sve predstave i koncerte, odajući na taj način počast profesiji koju je voljela do zadnjega daha.  

  O Zdenki Trajer bilježimo izjave njenih kolega, prijatelja, profesionalnih suradnika:

  Edita Karađole, glumica: Zdenka Trajer bila je duboko ozbiljna dramska umjetnica, pa ipak nas je često nasmijala svojim duhovitim improvizacijama. U druženju bila je puna praktičnih znanja i savjeta. Pamtim njenu senzibilnost. Znam da joj je bolest otežala posljednje godine… U ovom času opsjeda me Krležin stih: …»a smrt je čaša sna i gorak okus maka…«

  Dr. Darko Gašparović, teatrolog: Od Rimljana do danas aktualna je uzrečica: »Kad umre glumac, s njim umire stotinu života!« Tako je i Zdenka Trajer trajala na pozornici riječkog kazališta, upisavši u njegovu povijest brojne kreacije dramskih likova – od mladih heroina, preko zrelih uloga hrvatskog i svjetskog repertoara, napokon i do povremenih brilijantnih nastupa u glazbeno-scenskoj formi, ali i kao neodoljiva komičarka…

  Olivera Baljak, glumica: Gospođa Zdenka Trajer, osim što je bila sjajna glumica, bila je divna osoba. Svjesna svojih kvaliteta, ali skromna, dobronamjerna i uvijek spremna pomoći, ponekad bi me pozvala na stranu i nesebično dala poneki savjet, čak i ako ju nisam ništa pitala. Nije joj trebao publicitet da bi sebe učinila velikom. A baš to je odlika ljudskosti i veličine.

 

 Užitak za uho i oko

  Loredana Gašparović, dugogodišnja voditeljica propagande »Zajca«: Umjetničku karijeru Zdenke Trajer pratila sam od gimnazijskih dana, a kasnije smo bile i prijateljice, do njene smrti… Zdenka je bila umjetnica kakvu scena mora imati – lijepa, gracilna, a iznad svega talentirana – igrala je dramske, komične i uloge u mjuziklima. Pamtim njenu prvu ulogu – kad je iz Zagreba došla u Rijeku pojavila se kao Desdemona s Marijanom Lovrićem kao partnerom. Ali ju pamtim i kao božanstvenu Ofeliju (s Veljko Maričićem u ulozi Hamleta).

  A ono što nema svaka glumica, pogotovo danas, to je sjajan govor. Interpretacije Zdenke Trajer bile su užitak za uho, kao što je pojavno bila užitak za oko!

  S druge strane, Zdenka je lijepo pjevala i dobor plesala, nikad ju neću zaboraviti kao Misili-Bisili u »Maloj Floramy«, ali i u Pirandelovim »Gorskim divovima«, gdje joj je partner bio suprug, naš veliki glumac Slavko Šestak. Takva osoba i umjetnica – ne rađa se često!