Grad: Rijeka
Danas: 14° djelomično oblačno
Sutra: 6° 16° djelomično oblačno
23. studenoga 2017.
Ponosan i zadovoljan

Mladi riječki skladatelj Juraj Marko Žerovnik: Kamova je bilo lako uglazbiti

Foto: Vedran Karuza
Foto: Vedran Karuza
Autor:
Objavljeno: 22. listopad 2016. u 10:57 2016-10-22T10:57:50+02:00

Ponosan sam što Kamov potječe iz Rijeke, ali smatram da nije dovoljno cijenjen. Primjerice, nije iskorišten ni u jednom glazbenom djelu. Njegovo djelo ne doživljavam kao nešto crno, nego kao izraz nečega što vam smeta i što želite promijeniti

U sklopu simfonijskog koncerta »Eroica«, nedavno je u riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca praizvedena kompozicija »Ištipana hartija« mladog riječkog skladatelja Jurja Marka Žerovnika. Kao solisti nastupili su nacionalni operni prvaci Dubravka Šeparović Mušović i Giorgio Surian, a za izvođenje »Ištipane hartije« na sceni je bilo čak stotinjak članova orkestra i zbora riječke Opere te gostiju.

Opera HNK-a Ivana pl. Zajca naručila je tu kompoziciju u povodu 130. obljetnice rođenja Janka Polića Kamova, a Žerovnik je inspiraciju pronašao u Kamovljevim pjesmama »U noći« i »Vitlaj duše« iz zbirke »Ištipana hartija«, te u pjesmi »Gdje si, draga, jučer bila...« što ju je Kamov napisao u desetoj godini života.

Vezano uz to, Žerovnik ističe da se Kamov svojim opusom ističe kao čovjek ispred svog vremena, pa je tako pobuna i izražavanje ogorčenosti u njegovim djelima plamičak koji najavljuje buktinju kasnije avangarde.

– Veliki klaster na samom početku skladbe označava početak te borbe, odnosno izraz straha i bijesa. Gorčina i crnina jesu sredstvo kojim se želi ukazati na promjene, koje time ipak daju vjeru u svjetliju budućnost. Na isti takav način glazba odustaje od neprijateljskog, ljutitog izraza te si dopušta malo lirskiji tijek – osvrnuo se Žerovnik.

Sugestije glazbenicima i dirigentu

Juraj Marko Žerovnik rođen je 1993. godine i još je student Muzičke akademije u Zagrebu. Nagrađivan je i kao solist pijanist, ali i kao član komornih sastava. Njegove su se kompozicije izvodile još dok je pohađao srednju školu, a nastavilo se i tijekom studija.

Tako je u HNK-u Ivana pl. Zajca, pod ravnanjem maestra Zorana Juranića, već izvedena njegova »Fantazija za gudački orkestar« u sklopu programa koncerta »Riječki skladatelji i solisti« u rujnu prošle godine. Na početku razgovora Jurja Marka Žerovnika pitamo je li zadovoljan izvedbom.

– Jako sam zadovoljan! Oko »Ištipane hartije« okupila se izvrsna ekipa, počevši od maestra Villea Matvejeffa koji je, osim što je dirigent, skladatelj i pijanist. Već je u tome jedna poveznica sa mnom, a Ville mi je rekao da inače dosta često izvodi suvremena djela. Takva atmosfera onda se prenese i na ostatak orkestra, čak i na one koji možda nisu toliko navikli na suvremeni jezik. Tako se stvorila idealna situacija za izvođenje moje kompozicije.

Dobio sam veliku i lijepu priliku da mi se izvede jedna skladba, na čemu sam iznimno zahvalan. To je ogroman skok za mene, jer mi je ovo prvo djelo za veliki orkestar. Osim toga, pozvani su tako značajni operni pjevači kao što su Dubravka Šeparović Mušović i Giorgio Surian. Gledalište riječkog kazališta bilo je prepuno. Raduje me toliki interes publike. Zadovoljan sam i sretan što su se ljudi uspjeli povezati s tom glazbom koja na prvi pogled može djelovati nepristupačno. Mislim da ne bi tako trebalo biti, jer je glazba nešto što se prenosi i djeluje na instinktivnom nivou.

Jeste li prisustvovali probama?

– Za svakog je skladatelja bitno da prisustvuje probama, da bi vidio kako se ono što je zamislio oblikuje u stvarnosti i je li sve onako kako je zamislio u glavi ili je drugačije. Bio sam na svim probama i pomagao s objašnjenjima ljudima iz orkestra, posebno oko suvremenijih tehnika sviranja. I dirigentu sam prenio neke svoje ideje.

Kamov je izraz promjene

Zašto ste odabrali Kamova i upravo te njegove pjesme?

– Kamov mi se jako sviđa. Ponosan sam što jedan takav književnik potječe iz Rijeke, no smatram da nije cijenjen u onolikoj mjeri u kojoj bi trebao biti. Koliko je meni poznato, nije iskorišten ni u jednom glazbenom djelu. Svojedobno je bio balet, ali to je sve što znam. Kamov se vrlo dobro može spojiti s glazbom i sa suvremenim izričajem.

Ove Kamovljeve pjesme izabrao sam i po tematici i prema tome kako zvuče. Razmišljao sam o tome kako bi se riječi mogle uklopiti u glazbu. Pjesme iz »Ištipane hartije« uzeo sam jer su na neki način kontrastne, a na pjesmu koju je Kamov napisao kao dječak skrenuli su mi pažnju. Kamovljevo djelo ne doživljavam kao nešto crno, nego kao izraz nečega što vam smeta i što želite promijeniti.

Je li bilo teško uglazbiti Kamovljeve stihove?

– Zapravo je bilo lakše nego što sam očekivao. Ovako veliko djelo dosad nisam radio, a trebalo ga je napraviti u relativno kratkom vremenu. Rad na ovoj kompoziciji bio je ispunjavajući. Najteži je bio tehnički dio posla – uređenje partiture i provjeravanje da nema tipfelera. Samo skladanje bilo mi je veliki užitak.

Može li se u vašoj kompoziciji osjetiti utjecaj nekih drugih suvremenih kompozitora?

– Nije lako odgovoriti na ovo pitanje. To je nešto s čime se svi skladatelji bore. Ponekad se događa da tih utjecaja nismo ni svjesni. Svi se trude biti originalni, no kroz neki unutarnji filter prođe sve što ste čuli i iz toga izađe nešto što je originalno. Neki od kompozitora koji su na mene ostavili dojam su Samuel Barber, Šostakovič, Ligeti, Liszt, Brahms, Wagner... Zanimljivi su mi oni koji su svojim djelom pridonijeli razvoju orkestra ili su imali specifičan izraz. Naravno, ne može se zanemariti ni utjecaj profesora kompozicije.

Otkad se bavite komponiranjem?

– U srednjoj školi komponirao sam neke manje skladbe, no želju za komponiranjem imao sam još kao mali dječak. To mi se sviđalo kao igra – da nešto mogu svirati na klaviru, to pokušati zapisati i nekome onda odsvirati. Klavir učim od pete godine, a sada studiram klavir i kompoziciju.

Komponiraje ili sviranje?

Kako biste voljeli da se razvija vaša karijera – u smjeru komponiranja ili sviranja klavira?

– Teško mi je reći. I jedno i drugo mi je drago i bilo bi mi žao bilo čemu od toga dati prednost. Koliko god se čini da je to dio iste priče – glazbe – u principu su to dosta različite stvari. Kao pijanist ste reproduktivni umjetnik, svirate za publiku i morate svladati drugi set vještina, dok se skladanje događa doma i svoje skladbe slušate s ostatkom publike. I jedno i drugo me ispunjava i ne bih mogao reći da nešto preferiram u odnosu na drugo.

Potječete iz glazbene obitelji.

– Moja je majka bila glazbenica i profesorica na Glazbenoj školi u Rijeci. Kao glazbeni profesionalac, ona je prepoznala moju želju i talent kad sam bio mali i upisala me u glazbenu školu. Oba roditelja su me podržavala i shvatio sam da je glazba ono čime se želim baviti. I moj brat i sestra su sada u glazbenoj školi. Tata nije školovani glazbenik, ali je oduvijek volio glazbu i velika mi je podrška u svemu.

Kakvu glazbu volite slušati? Samo klasiku ili i nešto drugo?

– Volim dosta široki raspon glazbe. Dobrih stvari može se naći posvuda. Najdraža mi je klasična glazba, ali volim i rock i filmsku glazbu.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka