Autorica hrabro kroči kroz široku paletu tema, od porno uratka »dive našeg podneblja«, preko obračuna s neprijateljima koji dolaze iz sfere kapitalizma (a to su brend, logo i PIN), pa do Čehovljevih teorija o razlikama života i mrkve
ZAGREB - Žanrovski neuhvatljivu, motivski bujnu knjigu Ljiljane Filipović »Scenariji kože«, objavljenu i izdanju »Antibarbarusa«, odlikuje raskošna autoričina erudicija. Tako vele predstavljači koji su preksinoć u knjižnici Bogdana Ogrizovića na poticaj autorice donijeli na promociju »vlastite čitateljske strasti«, kako ih je nazvala Nataša Govedić. S dobrom dozom opuštene subjektivnosti, predstavljači su govorili o svome odnosu prema pojedinim aspektima ove knjige, za koju kritičar Aleksandar Hut Kono kaže da je »izvanredni zimski čitateljski tulum«.
Suvereno opremljena dubinskim poznavanjem antropologije, psihoanalize, izvedbenih umjetnosti i povijesti književnosti, Ljiljana Filipović hrabro kroči kroz široku paletu tema, od porno uratka što ga je snimila »diva našeg podneblja«, preko obračuna s neprijateljima koji dolaze iz sfere kapitalizma (a to su brend, logo i PIN), pa do Čehovljevih teorija o razlikama života i mrkve. U toj heterogenosti tema ona čuva »mistički odnos prema riječi«, kako zamjećuje pjesnikinja Irena Matijašević, koja u knjizi vidi »obračunsko pisanje istine«.
Dok je Vili Matula svoju čitateljsku strast demonstrirao interpretacijom ulomka iz »Scenarija kože« u kojemu je moćno prikazana licemjernost i apsurd mašinerije kulturne administracije, Nataša Govedić se fokusirala na analizu ideje dostojanstva, koja se u knjizi učestalo spominje, kao i motiv snova.
– »Scenariji kože« ponovo uspostavljaju jezik koji nam je oduzet, zaključila je Govedić.
Ivica Prtenjača je, pak, govorio o prijateljstvu i ljubavi, konceptima na kojima Ljiljana Filipović inzistira, usprkos tome što su oni od široke medijske uporabe izgubili dostojanstvo i puninu smisla, dok Ognjen Strpić osobito cijeni to što knjiga budi glad za čitanjem.
Ljiljana Filipović rođena je u Zagrebu, doktorirala je na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta, objavljuje radove koji se tematski bave objašnjenjem kulturoloških fenomena interakcijom filozofije i psihoanalize, urednica je na Trećem programu Hrvatskog radija i predaje na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Objavila je, između ostalih, naslove »Nevidljivi pas« (Novi Sad 1985), »Javne samoće« (Tvrđa, HDP, Antibarbarus, Zagreb 2006), »Nestali ljudi« (Profil, Zagreb, 2007), »Prazne tvornice« (Antibarbarus, Zagreb 2008.)
