Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 9° 1
Sutra: 9° 9° 1
21. veljače 2020.
Pročitali smo

"Djevojka iz močvare" Delie Owens: Kritika bilo kojeg oblika malograđanštine

Foto Wikipedia, Screenshot
Foto Wikipedia, Screenshot
Autor:
Objavljeno: 15. siječanj 2020. u 18:24 2020-01-15T18:24:47+01:00

Knjiga je, u nizu elemenata, i kritika muškarca kao mužjaka (iako, nisu svi negativni), a dotiče i elemente vezane uz kritiku rasizma i socijalnih nejednakosti. To nije samo ljubavna priča

ZAGREB - Poznata američka glumica Reese Witherspoon ima tvrtku koja se zove Hello Sunshine i koja je otkupila prava na ekranizaciju (film ili TV serija, svejedno) romana »Where the Crawadadds sings« mlade američke spisateljice Delije Owens. To, ali i sjajne reakcije publike, donijele su ovoj knjizi prodaju od oko milijun primjeraka i status bestselera New York Timesa, a sve to još je dodatno pojačano nagradom Goodreads Choice Awards za najbolju povijesnu beletristiku.

Dakle, knjiga Delije Owens, u Hrvatskoj prevedena kao »Djevojka iz močvare«, odradila je sjajan uspjeh na području beletristike, a sad vjerojatno slijedi i filmski te televizijski uspjeh. I neka – zaslužila je.

Nije ovaj roman nešto posebno, ali je dobar, efektan, budi emocije i ima lijepu i zaokruženu priču. Dobrom štivu koje i ne pretendira na neke duboke umjetničke ili filozofske dosege i ne treba više. Emocija, pak, ima savim dovoljno, a pritom nimalo ne smeta što su blago feminističkog okusa. Štoviše, to knjizi daje pomalo i dodatni šarm, a svakako će pridonijeti i većem broju čitateljica od čitatelja. Premda, ovo je, u osnovi, knjiga za sve.

Priča o »divljakuši«

Priča ide ovako. Catherine Danielle Clark, skraćeno Kya, ima šest godina kad njihov siromašni dom negdje u močvarama Južne Karoline napušta majka ostavljajući iza sebe petero djece i muža nasilnika i pijanca. Promatrajući to jutro mamu kako s jednim kovčegom odlazi ujutro prema cesti, Kya ne zna i ne može shvatiti da je mama psihički toliko ustrašena za vlastiti život da je više ni ljubav prema djeci ne može zadržati u njihovom jadnom domu.

Nedugo potom, iz dana u dan, odlazit će i njene sestre i braća, posljednji od njih petnaestogodišnji Jodie kojeg je najviše i voljela. Kya ostaje sama s ocem alkoholičarem, a nakon što se i on nakon koju godinu uputi u nepoznato, Kya ostaje sama u kolibi u močvari.

Ustrašena djevojčica koja ne razumije zašto je svi ostavljaju, uspijeva opstati i preživjeti ponajviše zahvaljujući povezanosti s prirodom, upornosti i hrabrosti te prijateljstvu s obitelji starog crnca Jumpina. Ne ide u školu (odustala je nakon što su joj se prvi dan djeca smijala), za život zarađuje loveći rakove, skupljajući školjke, upoznavajući se s prirodom... Kad poraste sve je ljepša, ali o njoj kao divljoj i nepristupačnoj počinju kružiti razne priče i obližnje mjesto smatra je divljakušom i tzv. bijelim smećem.

Unatoč svemu, u nju se zaljubi Tate, potom i najzgodniji dečko iz gradića, Chase Andrews. No, obojica je napuštaju – Tate zbog studija i okrenutosti znanosti, Chase – koji joj je obećao i brak – stoga jer je nikad i nije smatrao ničim više od dobrog seksa sa strane.

Ta dva ljubavna poraza čine od nju osobu koja se dodatno udaljava od ljudi te još više veže uz prirodu, pri čemu njene likovne i literarne obrade biljnog i životinjskog svijeta močvare privlače pažnju izdavača i ona počinje sasvim dobro zarađivati.

No, i to je ugroženo kad kraj velikog vatrogasnog tornja u močvari pronađu Chaesov leš, a Kya postane glavna osumnjičena. Sudski proces završava njenim oslobađanjem nakon čega se, nedugo po svim tim dramatičnim zbivanjima, Tate vraća i počinje živjeti s njom... I tako do njene 64-e godine kad Kya umire, a Tate u njenoj ostavšitini pronalazi dokaze kako ona zaista jest ubila Chasea! Naravno, ne pada mu na pamet pokazati ih svijetu...

Privlačna tema

Već ovako nabacane pojedinosti pokazuju kako će sa stajališta TV serije ili filma ovo biti privlačna tema, a redatelj i glumci imat će ne baš lagan zadatak prebacivanja silnih emocija koje prate priču o odrastanju male šestogodišnje djevojčice u močvari. Upravo ti dijelovi najbolja su strana ovog romana i Delia Owens zaista je uspjela, kako kroz sjajne dijaloge pisane na slengu tog kraja, tako i kroz razmišljanja djevojčice, kasnije i djevojke, pokazati svu tugu i bol s kojima se susreće dijete koje mora živjeti samo i koje svi ostavljaju.

Naravno, zbog odnosa prema Kyji knjiga je i čista kritika bilo kojeg oblika malograđanštine, posebno one vrste koja se zbog bilo kakvih razloga ne odnosi pošteno prema onima kojima je pomoć potrebna. Knjiga je, u nizu elemenata, i kritika muškarca kao mužjaka (iako, nisu svi negativni), a dotiče i elemente vezane uz kritiku rasizma i socijalnih nejednakosti.

Dakle, »Djevojka iz močvare« ni slučajno nije samo ljubavna priča (iako itekako i jest) jer pruža daleko više – i prikaz odnosa prema ženama, i život malograđanske sredine u kojoj su najbitniji oni koji su bogati, i rasistički odnos prema crncima i mnogo toga drugoga pa će sigurno biti rado čitana, odnosno gledana kad se pretvori u TV seriju ili film. Scenaristima neće biti preteško raditi jer je Owensova složila dobru priču koju, radi napetosti i zanimljivosti, iznosi razbijenu po različitim vremenskim razdobljima čime čitatelja prisiljava da sam slaže dijelove slagalice i predviđa rješenje.

Dominantan je, naravno, lik Kye koja bi mogla postati nova heroina suvremene američke književnosti (roman obuhvaća vrijeme od 1945. do 2009.), a o njenoj dominaciji najbolje govori činjenica da čitatelj, nakon što je proglase nevinom, odahne te se gotovo i ne pita – a tko je ubio Chasea?

Fascinantna heroina

No, iz svega o čemu je u knjizi porogovoreno, drugačija sudbina i nije mogla pogoditi lokalnog švalera. Odnosno, Kya se i u tom slučaju ponašala onako kako ju je priroda naučila. Društvo joj dužnu pažnju nije posvetilo i ona se odlučila, potpuno ispravno, ne ponašati po uzusima društva kojemu nikad i nije pripadala, već po pravilima prirode koje je i sama sastavni dio.

»S misterijem koji ostavlja bez daha, zapanjujućim južnjačkim okruženjem te beskrajno fascinirajućom heroinom, obožavala sam knjigu od trenutka kad sam je počela čitati.«, rekla je Reese Whiterspoon. Dodati se tu može još puno toga jer knjiga zaista odiše poetskom snagom i ljepotom, nježnošću i očajem, ljubavlju i ogromnim bolom. »Ova knjiga pršti toplinom, ljepotom i prkosom i nikog ne ostavlja ravnodušnim«, zaključak je s omota knjige s kojim se je teško ne složiti.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.