ZAGREB Ivo Štivičić nesumnjivo je najvažniji autor u povijesti hrvatske televizije. Njegove su kultne serije i filmovi postali mjerilo kvalitete u domaćoj i regionalnoj televizijskoj produkciji, kazala je preksinoć na predstavljanju »Antologijskih drama«, koje potpisuje ovaj veliki dramatičar, dramaturg, urednik i scenarist, urednica knjige Marina Vujčić čija je izdavačka kuća Hena com upravo objavila ovaj važan naslov.

Antologiju čine četiri Štivičićeve ratne drame – »Apel« (1965), »Kokošari« (1968), »Puška u cik zore« (1981) i »Tamburaši« (1982).

– Ova zbirka drama o malom čovjeku u burnom ratnom vremenu nije samo dragocjen povijesni materijal, već je to štivo prepuno provokativnih prizora i jasnih aluzija na univerzalne ljudske vrijednosti i odnose. Zajednički je nazivnik Štivičićevih drama autentičnost, dokumentarnost, napetost fabule, visoka sugestivnost dijaloga i nepogrešiva psihološka kategorizacija likova – istaknula je Vujčić i dodala da će se na ovih 350 stranica trajno sačuvati dio opusa ovog autora koji je obilježio domaću televizijsku produkciju od šezdesetih do danas.

Pisati za televiziju

Međutim, naglašava urednica, ovo je tek druga knjiga njegovih dramskih tekstova. Prva – »Ratnici« – objavljena je davne 1968. i Hena com s »Antologijskim dramama« tu nepravdu počinjenu Ivi Štivičiću pokušava ispraviti. Prema njezinim mišljenju, neoprostivo je da cjelokupni opus ovog autora – koji može poslužiti mladim dramatičarima kao ogledni primjer pisanja za televiziju – nije na policama hrvatskih knjižnica i knjižara.

– Ova knjiga već sada zauzima točno što se navodi u naslovu – antologijsko mjesto u hrvatskoj književnosti, započeo je poznati radijski voditelj i publicist Vojo Šiljak govor o radu Ive Štivičića koji prati od samih početaka.

– Spomen Štivičićeva imena automatski vežemo za kultnu televizijsku seriju »Kuda idu divlje svinje. U sjeni velike krošnje te serije brojna su druga autorova djela važna kako za televiziju, tako i za našu kulturu uopće, upozorava Šiljak i podsjeća na Štivičićevu tvrdnju da je rat naša tragična sudbina.

– Od »Hrvatskoga boga Marsa« do danas stalno idemo istim putem na kojem je čovjek uvijek tragična žrtva. Nema rata koji nije ponizio čovjeka jer bez mržnje ne možeš ratovati, kazao je Štivičič i to je, smatra Šiljak, sukus onoga o čemu Štivičić piše kada piše o ratim sudbinama malih ljudi, o idealizmu, konformizmu i zlu koje pokušava razobličiti ustrajavajući na svom fonu da je hrabrost osnovna energija ljudskog postojanja.

Pisati zanimljivo

Riječ je, napomenuo je Šiljak, o autoru  kojeg je Veselko Tenžera, komentirajući domaću dramsku produkciju osamdesetih, nazvao »klasikom i rodonačelnikom izumrlog zanata«.

– Pišite napeto, zanimljivo i nikada, ni u kojem slučaju ne otkrivajte  kraj, savjetovao  je ovaj bard dramskoga dijaloga mlade pisce koji donose novi stil i novu estetiku.

Ivo Štivičić rođen je u Rešetarima kraj Nove Gradiške 1936. godine  i  već 1958.  dolazi na Televiziju Zagreb gdje je do 2000. radio kao scenarist, dramaturg i urednik. Vrhunac svoga stvaralaštva doživljava 1970. kao scenarist kriminalističke ratne igrane serije »Kuda idu divlje svinje«, jedne od najboljih hrvatskih serija.  Valja spomenuti i televizijske scenarije –  »Svadba«, »Gola cesta«, »Vučjak«, »Pijana noć«, »Kokošari«, »Puška u cik zore«, »Tamburaši«, »Uskrsnuće nade«… U novije vrijeme piše i kazališne drame  »Pijana noć 1918. i »Shakespeare u Kremlju«. Dobitnik je Nagrade za životno djelo »Ivan Šibl« za televizijski rad,  Nagrade grada Zagreba te Nagrade »Vladimir Nazor«.