Završnica u Svetvinčentu

Završen Festival plesa i neverbalnog kazališta: Ptice kao veza dva suprotstavljena svijeta

Vanesa Begić

U predstavi »Birdie« kompanije Agrupación Senor Serrano, u jednoj su zbilji prikazani ratovi, suša, iskorištavanje radne snage, politička nestabilnost, a s druge je strane blagostanje, prosperitet, mobilnost... Dva svijeta povezana su pticama



SVETVINČENAT Završnica 18. Festivala plesa i neverbalnog kazališta u Svetvinčentu počela je na trgu predstavom »Cualquier manana« (Jednog jutra) izvođača i autora Álvara Estebana i Laure Aris Alvarez. Oni su predstavili kraći intimni duet – tjelesno putovanje u sadašnjost kako bismo shvatili da se prošlost ne vraća, da djelići slagalice više ne pristaju jedan uz drugi kao nekoć, a sve to igrom pokreta i sklada. »Cualquier manana« rezultat je suradnje dvoje neovisnih umjetnika u projektu nazvanom »Anatomija slomljenih stvari«, kojim se Laura Aris bavi protekle tri godine.


Alvaro Esteban je nakon višegodišnjeg rada s raznim koreografima i kompanijama, otkrio vlastiti pokret uz podršku meditacije i tehnika razvijanja svijesti. Laura Aris Alvarez je plesačica, koreografkinja i priznata pedagoginja. Gostovanje predstave ostvareno je uz pomoć programa Accion Cultural Espanola – ACE/PICE.


Ptice i migranti


U Kaštelu je potom uslijedila predstava »Birdie«, koju je izvela kazališna kompanija Agrupación Senor Serrano. Lani su se oni na festivalu predstavili predstavom »A House in Asia«, no preksinoćnje im je ostvarenje bez daljnjega dinamičnije i sugestivnije, s koherentnijim tijekom radnje i po(r)ukom koja se dade iščitavati kroz čitavu predstavu, a sam vizualni prikaz bolje je koncipiran.




Dvije fatamorgane, odnosno dva svijeta, dvije zbilje – polazni je kontrapunkt koji se razvija kroz tu multimedijalnu predstavu i video. U jednoj su zbilji, kroz naslove i isječke iz novine te dokumentarne fotografije i inserte, prikazani ratovi, suša, masivna krčenja šuma, zagađene obale, iskorištavanje radne snage, politička nestabilnost, loši higijenski uvjeti, progoni, prisilne deportacije, zloporaba prirodnih resursa. S druge strane je blagostanje, sve suprotno, prosperitet, mobilnost… Ta dva svijeta povezana su pticama.


Ptice selice. Migranti. Leteći migranti. Pravi migranti o kojima se danas piše i govori više nego ikada prije. I ptice i migranti prelaze veliki put do svojih novih odredišta. Taj je put pun opasnosti, od elementarnih nepogoda do ratova i ljudskog djelovanja. Neće svi migranti stići do odredišta. Neće ni sve ptice. Migranti bježe od ratova, siromaštva, diktatura, neimaštine želeći stvoriti bolju budućnost. Ptice zbog klimatskih uvjeta preživljavanja. Neprekidno kretanje.


Hitchcockove ptice


Prije gotovo 55 godina snimljen je i jedan film koji je uvelike utjecao na filmsku povijest, a gdje su priče prikazane na posve drukčiji način. Na način koji je podložan brojnim interpretacijama i koji je protkan tim velom misterioznog, što je i danas zanimljivo za višestruke interpretacije. »Ptice« (The Birds) su horor film Alfreda Hitchcocka iz 1963. godine. Film je snimljen prema istoimenoj kratkoj priči koju je napisala Daphne du Maurier, a govori o napadima ptica na ljude u kalifornijskom mjestu Bodega Bay. U originalnoj priči ptice napadaju Veliku Britaniju, ne Kaliforniju.


Hitchcock je inspiraciju za film dobio iz članka kalifornijskih novina Sentinel objavljenog 1961. U članku je pisalo da su ptice u mjestu Santa Cruz pokazivale čudno, pa i agresivno ponašanje. Ne tako davno objavljena je, a vezano upravo za problematiku tog filma, vijest da su neke čudne alge uzročno-posljedičnom vezom bile »krive« za takvo ponašanje ptica. Španjolska predstava razvija se u nekoliko smjerova tako da se na trenutke gubi primarna nit naracije, odnosno kontrapunkta između dvaju svjetova gdje su ptice lajtmotiv, ali zato se otvaraju mogućnosti posve novih iščitavanja. Nekada vrlo ozbiljno, drugi put uz malo humora, to je i kritika ljudskog roda, svijeta, a uz niz posebnih efekata pokazuje se ta vizija svijeta.

»Birdie« je do sada dobila brojne pohvale i pozitivne kritike. Kazališna kompanija Agrupación Senor Serrano stvara originalne produkcije temeljene na suvremenim pričama. Osnovao ju je Alex Serrano u Barceloni 2006. Kompanija koristi inovativne i vintage alate kako bi proširila granice kazališta koje stvara. Produkcije Senor Serrana kombinacija su scenske izvedbe, teksta, videa, zvuka i maketa. Izvođači su Vicenc Viaplana, Pau Palacios, David Muniz, a autori Alex Serrano, Pau Palacios i Ferran Dordal.