RIJEKA Nakon što smo nedavno na stranicama našega lista pisali o izostanku zanimanja za Tjedan dobre knjige u Rijeci, kao i o letargiji riječke publike kad su književna događanja u pitanju, slično se ovih dana ponavlja i u slučaju Tjedna suvremenog plesa čiji se dio odvijao i u gradu na Rječini.

Ove godine program je bio nikad bogatiji, a pozornica HKD-a ugostila je zvučna koreografska imena kao što su David Zambrano, Chris Haring, Luca Silvestrini, Thomas Noone...

Riječki dio Tjedna bio je najavljen u medijima, postavljeni su bili plakati po gradu i informirani oni koje bi suvremeni ples mogao i trebao zanimati. Međutim većeg odaziva publike nije bilo. Za razliku od Rijeke, u Zagrebu su programi Tjedna suvremenog plesa uvijek dobro posjećeni. Treba napomenuti i da su cijene ulaznica za iste predstave na Tjednu u Rijeci znatno jeftinije nego u Zagrebu.

U čemu je onda problem? Kad je u pitanju takozvana obična publika, možda je stvar u predrasudi prema suvremenom plesu, koje zapravo ne bi trebalo biti. Ovogodišnji izbor naslova na riječkom dijelu Tjedna pokazao je da je riječ o prilično komunikativnim predstavama. Primjer je izvrsna britanska predstava »LOL (Lots of love)«, koja kombinacijom plesa, fizičkog i verbalnog teatra progovara o vrlo aktualnoj temi o ljubavi i vezama u virtualnom prostoru interneta.

Opća nezainteresiranost

U Rijeku je stigla i legendarna predstava »Running Sushi« austrijske skupine »Liquid Loft«, u koreografiji Chrisa Haringa, koja na duhovit i kritički način govori o pomodnoj zaluđenosti zapadnjaka japanskom kulturom. Sjajne izvođače Stephanie Cumming i Johnnyja Schoofsa bilo je zaista šteta propustiti, a ovo je bila i rijetka prilika da se predstava ovakve vrste i visoke izvedbene kvalitete vidi u Rijeci.

Ono što najviše začuđuje je to što predstave suvremenog plesa u Rijeci u malom broju dolaze gledati oni koji se i sami bave plesom ili im je to na bilo koji način u sferi stručnog interesa.

Na najavnoj konferenciji za tisak riječki performer Žak Valenta konstatirao je da se na širem riječkom području možda i tisuću ljudi bavi plesom. Gdje su onda svi ti ljubitelji plesne umjetnosti, makar kao podrška kolegama na sceni?

Da ne govorimo i o važnom edukativnom aspektu, naročito inozemnih izvedbi. I okrugli stolovi nakon predstava dobra su prilika za razmjenu iskustava s gostujućim umjetnicima.

E sad, pitanje je da li je problem u nezainteresiranoj riječkoj publici, recesiji, manjku agresivnijeg marketinga ili nečemu četvrtom? Lani u Rijeci nije spektakularno bio posjećen ni Festival europske kratke priče koji dovodi poznatre i nagrađivane književne zvijezde. Tko zna bi li Riječani masovnije posjetili neko potencijalno gostovanje kakvog književnog nobelovca?

Jagma za »Spektaklukom«

Možda je stvar u tome da riječka publika generalno nema sluha za nešto alternativnija kulturna zbivanja, eksperimentalnija, jer ipak nije sve karneval. Ili izostaje veći interes za kulturni događaj koji nije medijski razvikan i bučno propagiran? Ni tu nema recepta.

Kao primjer uzet ćemo program gostovanja »Kerempuh u Zajcu« koji je, kao i Tjedan suvremenog plesa, najavljen jednom konferencijom za tisak i ponekim plakatom.

U ovom slučaju treba uzeti u obzir i da će se predstave odvijati u HNK Ivana pl. Zajca, što je automatski mamac za stalnu publiku riječkoga kazališta. I bez mnogo reklame »Kerempuhove« predstave dobro se prodaju, a zbog velikog zanimanja publike uvrštena je još jedna, dodatna, izvedba predstave »Spektakluk«.

Za ovaj »glazbeno-scensko-komično-tragični spektakl« medijski eksponiranog autorskog dvojca Renea Bitorajca i Tarika Filipovića nema problema u privlačenju gledatelja.

S obzirom na vrijeme u kojem živimo, ne čudi što publika traži više komedija. Tome je doskočio i »Kerempuh« u Zajcu, ispunjavajući dio repertoara riječkog HNK-a koji je deficitaran predstavama ležernijeg, komičnoga žanra.

O ukusima, naravno, ne treba raspravljati. Spomenut ćemo samo to da je i u plesnim predstavama koje smo proteklih dana gledali u HKD-u na Sušaku bilo dosta humora. Tko je propustio, trebalo bi mu biti žao.