Na globalnoj razini, jednoj od osam milijuna životinjskih vrsta prijeti izumiranje, a gledajući statistiku našeg kontinenta, najmanje 1.677 vrsta od 15.060 procijenjenih europskih vrsta, pod prijetnjom je izumiranja prema IUCN-u, odnosno Međunarodnoj uniji za očuvanje prirode.

Među vrstama, najugroženiji su puževi, školjke i ribe. Prema IUCN-u, 36 vrsta je izumrlo u Europi od 2015. godine, uključujući mnoge slatkovodne ribe, nekoliko vrsta lososa te mali slatkovodni puž jedinstven za jezero Dojran u Grčkoj i Sjevernoj Makedoniji.

Europski bizon

I dok najveći napori nastavljaju biti usmjereni na spašavanje vrsta kojima prijeti izumiranje, u posljednjih je pedesetak godina zabilježen porast populacije pojedinih divljih životinja od kojih su neke umalo nestale s planeta Zemlje, a u razdoblju od 1960. do 2016. godine zabilježen je mali porast populacije.

Kada uzmemo u obzir činjenicu da je poslije Prvog svjetskog rata ulovljen posljednji divlji europski bizon te da je to mogao biti kraj jedne vrste, svaki se postotak čini čudom. Za “čudo” je zaslužno nekoliko primjeraka ovog najvećeg europskog sisavca koji su preživjeli u zoološkim vrtovima, poput Berlina i Frankfurta čiji su se vodeći ljudi sastali s namjerom da spase bizona pod vodstvom direktora frankfurtskog zoološkog vrta Kurta Priemela.

Sastavljen je popis od svega 56 primjeraka bizona koji su preostali, popisano je njihovo rodno stablo i otkriveno da tek dvanaest bizona dolazi u obzir za priplod. “Uzgoj bizona bio je početak borbe za očuvanje i drugih životinjskih vrsta koje su se mogle spasiti samo takvim parenjem”, kaže Marko Dinter, koji danas u frankfurtskom zoološkom vrtu radi kao referent za zaštitu prirode. Prvi su bizoni ponovo naseljeni u prirodi nakon 1952. godine, u Beloveškoj šumi, gdje su istrijebljeni 33 godine ranije.

Puštani su kasnije na razna područja Europe, dokazujući da se ipak može, kada se hoće.

Povratak dabrova i kuna

Još jedna vrsta koja nas je umalo napustila jer su je ljudi lovili gotovo do istrebljenja zbog krzna i kastoreuma (mirisni uljasti sekret koji nastaje u trbušnoj žlijezdi dabra, i ženki i mužjaka) je europski dabar, zbog čega ih je 1900. godine ostalo svega 1200.

Jednu od najvećih vrsta glodavaca uspjelo se spasiti tako da je njihova populacija u posljednjih pedeset godina narasla. U Hrvatskoj se europskog dabra nije moglo vidjeti od kraja 19. stoljeća, da bi ga 1996. godine na naše tlo vratili u okviru projekta “Dabar u Hrvatskoj”, a od tada, kao životinja koja nema prirodnog neprijatelja, prilično se raširio na područjima uz rijeku Dravu.

Nastanjivanje uz rijeke ne čudi jer su dabrovi poznati inženjeri ekosustava zbog svoje sposobnosti stvaranja složenih močvarnih ekosustava rušenjem drveća, izgradnjom brana i kopanjem rupa, čime osiguravaju staništa za mnoge druge vrste riba, ptica, sisavaca i vegetacije, što dovodi do povećane bioraznolikosti. Do 2020. godine, zbog različitih programa reintrodukcije te zaštite i posljedične prirodne migracije, u Europi je bilo oko 1,5 milijuna dabrova.

Foto: iStock

Divlja životinja dugog smeđeg krzna, elegantnog repa i raskošnog izgleda po kojoj nam je nazvana i nekadašnja valuta, također se u posljednjih pedeset godina uspjela pojačati po brojnosti. Pogađate, riječ je o kuni zlatici koju je nekada uobičajeni lov zbog krzna umalo dokrajčio.

Prisjetimo li se povijesti, u prošlosti je robnonovčana trampa na Balkanu obavljana upravo plaćanjem krznom kune zlatice, pa je stoga i nekadašnja hrvatska valuta nosila njezino ime.

Srećom, danas je lov na kunu strogo zabranjen, a ona sama zakonom zaštićena pa može nesmetano obitavati na omiljenim joj staništima – crnogoričnim i listopadnim šumama, posebice na otoku Braču i u Nacionalnom parku Plitvička jezera, Parku prirode Velebit te Parku prirode Papuk.

Nestašna kuna jedna je od rijetkih životinja koje love zbog čiste zabave, a plijen su joj sve životinje koje može savladati, od nejakog laneta i zeca sve do miša ili tetrijeba. Glavni dio plijena su joj sitni sisavci, pogotovo glodavci, vjeverice i puhovi, opljačkat će i gnijezda ptica, a neće odbiti ni med i slatke plodove poput trešanja, šljiva i malina.

Sivi vuk i smeđi medvjed

Moćnog naziva “canis lupus” i impozantnog izgleda, sivi vuk je povijesno nastanjivao svako stanište sjeverne polutke sve do polarnih kapa. Sivi vuk izgledom podsjeća na većeg psa, a boja krzna mu zavisi od staništa. Vukovi dinarskog područja najčešće imaju tamnosivu boju krzna na leđima i repu, koja prema trbuhu i nogama prelazi u svijetlosivu. Tijelo im je prilagođeno trčanju, a čeljusti snažne, s jakim i oštrim zubima.

Društvena je životinja koja živi u čoporu u kojem se najčešće razmnožava samo dominantan par, alfa mužjak i alfa ženka, koji stvaraju vezu za cijeli život. Brojnost sivog europskog vuka dinarsko-balkanske populacije (od Slovenije do sjeverne Grčke, uključujući Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju, Albaniju i Bugarsku) procjenjuje se između 3900 – 5000 jedinki, a smatra se da im na području Dinarida najveću opasnost predstavljaju fragmentacija, uništavanje i nestajanje staništa, smanjenje brojnosti divljači kojom se hrane te loša prihvaćenost od ljudi.

Populacija sivog vuka u posljednjih se pedesetak godina povećala za 1.871 posto, a u Hrvatskoj je potencijalno ugrožena vrsta strogo zaštićena zakonom.

Foto: iStock

Najveća europska zvijer je smeđi medvjed, u Hrvatskoj je strogo zaštićena životinja na temelju Zakona o zaštiti prirode i Pravilnika o strogo zaštićenim vrstama koja se nalazi i na Crvenom popisu ugroženih životinja Hrvatske iz 2004. godine.

U posljednjih pedesetak godina, populacija smeđeg medvjeda je porasla, a zanimljivo je što su prije pola stoljeća razni autori opisivali nekoliko vrsta i podvrsta smeđeg medvjeda. Novije spoznaje su pokazale da se zapravo radi o ekološkim varijantama iste vrste – primjerice grizli iz Sjeverne Amerike pripadnik je iste vrste kao i euroazijski smeđi medvjed. Smeđi medvjed prisutan je u 22 zemlje Europe, a u Hrvatskoj ih ima oko 900.

Neki od njih nalaze se i u Gorskom kotaru gdje im odgovara stanište.

Velika zanimljivost smeđeg medvjeda leži u tome što su jedini sisavci sposobni preživjeti i više od pola godine bez obavljanja osnovnih fizioloških potreba poput hranjenja, pijenja vode te obavljanja nužde.

Foto: iStock

Euroazijski ris

Od svih zvijeri u Hrvatskoj, jedino je euroazijski ris (lat. Lynx lynx) doživio sudbinu istrebljenja. Posljednji primjerci autohtonog risa na Dinaridima ulovljeni su u Hrvatskoj 1903., Sloveniji i Srbiji 1908., Bosni i Hercegovini 1911. te Crnoj Gori 1913. godine.

U Hrvatskoj se ris najduže zadržao u Gorskom kotaru i na Velebitu. Jedan od posljednjih risova na području današnjeg Nacionalnog parka Risnjak uhvaćen je u “gvožđa” 1854. godine, a smatra se da je posljednji ris u Hrvatskoj ulovljen u stupicu u šumama oko Čabra 1903. godine.

Početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća zaživjela je ideja da se na području Kočevja u Sloveniji ponovno naseli ris kao lovna vrsta pa su tri godine kasnije, tri mužjaka i tri ženke podrijetlom iz karantene životinjskog vrta Stromovka u Ostravi (današnja Slovačka) dopremljene u karantenu u Sloveniji.

Puštanjem šest risova iz karantene u Kočevskom 2. ožujka 1973. godine, ova je velika zvijer spontanim premještanjem nakon gotovo jednog stoljeća ponovo živjela u Hrvatskoj. Tri naseljene ženke su se prvih godina neometano razmnožavale, brojnost je rasla i populacija je proširila svoje stanište u Sloveniji, a prvi odrasli primjerak u Hrvatskoj uočen je na livadi Lazac u Nacionalnom parku Risnjak 16. lipnja 1974.

Prema Hrvatskoj agenciji za okoliš i prirodu, u ́90-tima je došlo do početka kontinuiranog pada brojnosti risova. Iako je ris 1982. godine u Hrvatskoj proglašen zaštićenom vrstom, do 1998. godine odobravale su se godišnje kvote za odstrel jer se smatralo da je populacija stabilna.

U razdoblju od 1978., kada je u Hrvatskoj ubijen prvi ris iz reintroducirane populacije do 2009. godine zabilježena je smrtnost ukupno 233 životinje. Smatra se da je posljednjih desetak godina brojnost risa u Dinaridima u padu te da danas u Hrvatskoj živi najviše 40 do 60 životinja, a zajedno sa Slovenijom i Bosnom i Hercegovinom (dinarska populacija) manje od 130.

Foto: iStock