
Seongsan Sunrise Peak jedan je od najpoznatijih prirodnih simbola otoka Jeju i spektakularan primjer vulkanskog kratera tipa tufnog stošca, Foto: KOREA.NET
Jeju, vulkanski dragulj Tihog oceana i domaćin ovogodišnjeg Međunarodnog dana okoliša, pokrenuo je ambiciozan plan: do 2040. želi postati prva zajednica na svijetu potpuno slobodna od plastičnog otpada
Dok svijet sve više osjeća posljedice prekomjerne upotrebe plastike, jedan otok u Južnoj Koreji odlučio je postati simbol promjene. Jeju, vulkanski dragulj Tihog oceana i domaćin ovogodišnjeg Međunarodnog dana okoliša, pokrenuo je ambiciozan plan: do 2040. želi postati prva zajednica na svijetu potpuno slobodna od plastičnog otpada.
Projekt Plastic Zero Jeju 2040 je ambiciozna inicijativa koju je pokrenula Specijalna samoupravna pokrajina Jeju s ciljem da do 2040. godine postane otok bez plastike. Ova inicijativa dio je šire strategije za postizanje ugljične neutralnosti do 2035. godine, a temelji se na kružnom gospodarstvu, smanjenju otpada i aktivnom sudjelovanju zajednice.
Seongsan Sunrise Peak jedan je od najpoznatijih prirodnih simbola otoka Jeju i spektakularan primjer vulkanskog kratera tipa tufnog stošca, Foto: KOREA.NET
CILJEVI I STRATEGIJE
Projekt »Plastic Zero Jeju 2040« ima nekoliko ciljeva i strategija. Cilj je smanjiti upotrebu plastike za 50 posto do 2040. godine, uz povećanje stope recikliranja na 100 posto i eliminaciju odlaganja plastike na odlagališta ili spaljivanje.
azvija se infrastruktura za reciklažu, uključujući centre za reciklažu i postrojenja za preradu otpada, kako bi se omogućila učinkovita obrada plastičnog otpada. Promovira se korištenje višekratnih proizvoda i sustava povrata ambalaže, poput depozitnog sustava za jednokratne čaše, kako bi se smanjila količina otpada. Izrazito je važno i sudjelovanje zajednice, uključivanje građana, poduzeća i turista kroz edukativne kampanje i inicijative poput Zero Waste Lounge i Jeju Plastic Expedition koji potiču kolektivnu odgovornost i aktivno sudjelovanje u postizanju ciljeva projekta.
Do 2040. godine planira se ulaganje od približno 866 milijuna američkih dolara u različite aspekte projekta, uključujući infrastrukturu, industriju i društvene programe. Očekuje se da će ovaj projekt generirati gospodarski učinak od oko 2 trilijuna korejskih wona, uz stvaranje novih radnih mjesta i poticanje lokalnog gospodarstva.
Plastic Zero Jeju 2040 predstavlja sveobuhvatan pristup rješavanju problema plastičnog otpada kroz kombinaciju regulatornih mjera, tehnoloških inovacija i društvenog angažmana. Ova inicijativa može poslužiti kao model za druge regije koje teže održivom razvoju i zaštiti okoliša.
Put plastike u prirodi1 min korištenja = 91% plastike u svijetu se nikad mikroplastika je pronađena u Jadranu se godišnje |
RAZVOJ U IZOLACIJI
Jeju, smješten jugozapadno od Korejskog poluotoka, geološki je mlad otok vulkanskog podrijetla, nastao prije oko dva milijuna godina. U njegovom središtu nalazi se Hallasan, najviši vrh Južne Koreje (1.950 m), okružen nacionalnim parkom bogatim endemicima i rijetkim vrstama flore i faune.
Na otoku se nalazi i više od 360 oreuma, manjih vulkanskih čunjeva, te spektakularni lavinički tuneli koji su pod UNESCO-vom zaštitom.
Jeju ima bogatu i slojevitu povijest. Nekad samostalno kraljevstvo Tamna, otok se kroz stoljeća razvijao u izolaciji, čuvajući vlastiti jezik, mitologiju i običaje. Zbog svog položaja bio je i mjesto egzila, ali i utočište za redovnike, znanstvenike i pjesnike.
U 20. stoljeću Jeju je bio simbol ruralnog života i siromaštva. Stanovnici su preživljavali uglavnom od poljoprivrede, ribolova i ručnog rada. Poznata je bila i tradicija haenyeo – žena ronilica koje su bez boca s kisikom ronile u hladnim vodama oko otoka loveći morske plodove. Ove izuzetno hrabre žene postale su simbol izdržljivosti, povezanosti s prirodom i jednostavnog načina života.
Krajem 20. i početkom 21. stoljeća Jeju se počeo mijenjati. Postaje turistička meka za posjetitelje iz Koreje, Japana i Kine, a zatim i iz cijelog svijeta. S porastom turizma došla je i moderna infrastruktura, luksuzni hoteli, komercijalizacija prirodnih atrakcija – ali i ogroman porast otpada, naročito plastike.
Zbog svoje geološke i ekološke jedinstvenosti, Jeju je 2007. godine postao UNESCO-v rezervat biosfere, a danas je cijeli otok službeno zaštićena zona. Upravo ta kombinacija prirodne ljepote i okolišne ranjivosti potaknula je lokalne vlasti da ozbiljno pristupe pitanju otpada – pogotovo plastike koja se često nalazila u morem izbačenim mrežama, na plažama, u rijekama i na obroncima planine.
Jeju kombinira bogatu tradiciju, bolnu povijest i snažnu posvećenost održivosti. Njegova samobitnost, kultura haenyeo, borba za ljudska prava i suvremeni ciljevi zaštite okoliša čine ga jedinstvenim prostorom – ne samo u Koreji, nego i u svijetu.
Spektakularni bazaltni stupovi nastali hlađenjem lave, koji se nalaze na južnoj obali otoka Jeju, u blizini turističkog naselja Jungmun, Foto: KOREA.NET
ZELENA TRANZICIJA
Od 2020. godine vlasti otoka Jeju provode višefazni plan zelene transformacije pod nazivom Jeju Carbon-Free Island 2040. Dio tog plana odnosi se na energiju, prelazak na obnovljive izvore, ali njegov najambiciozniji segment tiče se upravo plastike.
Jeju je među prvim azijskim regijama koje su uvele potpunu zabranu jednokratne plastike u javnim ustanovama, školama i turističkim objektima. Ugostiteljski objekti ne smiju nuditi plastične slamke, posuđe ni boce, umjesto toga koriste se staklene boce, metalni pribor i papirnate ambalaže koje se kompostiraju.
Lokalne tvrtke razvijaju inovativna rješenja, poput biorazgradive ambalaže od algi i kukuruznog škroba, a na otoku je uveden sustav pametnih kontejnera koji korisnicima omogućuju praćenje recikliranja putem aplikacija i ostvarivanje bodova za popuste u trgovinama.
Jedan od ključnih elemenata uspjeha nije tehnologija, već kultura. Stanovnici Jejua od malih nogu uče o važnosti očuvanja okoliša ne kao obvezi, već kao dijelu identiteta. U školama se provode radionice kompostiranja, učenici sudjeluju u čišćenju obale, a svaka četvrt ima vlastite zelene volontere koji informiraju i pomažu građanima u pravilnom odvajanju otpada.
U zajednicama su uvedene i tržnice bez ambalaže, gdje lokalni proizvođači prodaju hranu i kozmetiku u rinfuzi, a kupci donose vlastite posude. Turisti su također obvezni pridržavati se pravila – pri dolasku na otok dobivaju informativne brošure i vrećice za sortiranje otpada, a broj besplatnih plastičnih boca u hotelima je drastično smanjen.
Kako se reciklira u Hrvatskoj?Samo 25% plastike u Hrvatskoj se reciklira (EU prosjek je 41%) Sustav povratne naknade za PET ambalažu postoji, ali se ne odnosi na mnoge druge vrste plastike Više od 100 jedinica lokalne samouprave još nema odvojeno prikupljanje plastike Gradovi poput Preloga i Krka vode u održivim praksama – recikliraju i do 60% otpada |
Gradovi koji ratuju s plastikomAmsterdam (Nizozemska): Plastične boce potpuno uklonjene iz gradske administracije San Francisco (SAD): Prvi veliki grad koji je zabranio plastične vrećice i boce Freiburg (Njemačka): »Zeleni grad« s najnaprednijim sustavom sortiranja otpada Ljubljana (Slovenija): Jedna od najčišćih europskih prijestolnica, s ambicioznim ciljem zero waste |
OTOČNA NADA
Ove godine, 5. lipnja, Jeju je bio domaćin obilježavanja Međunarodnog dana okoliša, koji se odvija pod motom »Zaustavimo plastično onečišćenje«. Pod pokroviteljstvom UN-ovog Programa za okoliš (UNEP), Jeju je ugostio konferencije, radionice i izložbe s ciljem širenja znanja i primjera dobre prakse. Fokus kampanje nije samo na zabrani plastike, već na razvoju kružnog gospodarstva i globalnoj suradnji.
UNEP je Jeju izabrao upravo zato što pokazuje kako lokalna zajednica, i to na otoku s ograničenim resursima, može osmisliti sustav koji uvažava i prirodu, i gospodarstvo, i društvene potrebe.
Dok zemlje poput Hrvatske još uvijek bilježe porast količine plastike u otpadu, Jeju nam pokazuje da promjena dolazi odozdo – iz lokalne zajednice, iz obrazovanja, iz kulturne svijesti. Sustav povratne ambalaže, zabrane u trgovinama, ekološki dizajn proizvoda i aktivno sudjelovanje građana nisu futuristički koncepti, oni su svakodnevica ovog otoka.
S obzirom na to da se i Hrvatska suočava s izazovima zagađenja Jadrana plastičnim otpadom, kao i s niskim postotkom recikliranja u nekim regijama, iskustvo Jejua može poslužiti kao koristan uzor. Neke domaće općine već razvijaju slične modele, ali nedostaje šira nacionalna strategija koja bi ih povezala u cjelovitu politiku.
U vremenu kada se čini da je plastika neizbježna – u trgovinama, dostavi, pakiranju i svakodnevici – otok Jeju dokazuje da drugačiji put nije samo moguć, već nužan. Ovaj otok nije samo turistička destinacija i prirodni raj, on je živi laboratorij održivosti, primjer kako se vizija može pretvoriti u praksu.
U borbi protiv plastike, Jeju ne nudi čarobno rješenje, ali nudi inspiraciju. A to je možda upravo ono što nam je danas najpotrebnije.
TKO SU HAENYEO?Haenyeo, u doslovnom prijevodu morske žene, korejske su ronilice s otoka Jeju koje bez upotrebe ronilačke opreme zaranjaju u more kako bi prikupljale školjke, morske alge, ježince i druge morske plodove. One su simbol ženske snage, izdržljivosti i duboke povezanosti s morem i danas su jedna od najprepoznatljivijih kulturnih ikona Jejua. Žene ronilice, najčešće u dobi od 40 do 80 godina, sposobne su zadržati dah i do 2 minute te roniti na dubine od 10 do 20 metara. Njihova tradicija traje više od 300 godina, a zabilježena je još u 17. stoljeću. Danas ih ima manje od 2.000, iako ih je sredinom 20. stoljeća bilo više od 20.000. Većina današnjih haenyeo su starije žene jer mlađe generacije odabiru druga zanimanja. Haenyeo su radile u vrlo teškim uvjetima – hladna voda, jak morski val, bez modernih pomagala. Ronile su satima dnevno, oslanjajući se samo na vlastitu snagu i tehnike disanja. Zajednice haenyeo bile su samoupravne, s pravilima o zaštiti mora, dozvoljenim količinama ulova i očuvanju resursa. Na otoku Jeju, haenyeo su prehranjivale obitelj, dok su muškarci često radili u poljoprivredi ili bili odsutni zbog ribarenja ili poslova na kopnu. Ova tradicija dovela je do rijetkog oblika matrijarhalne kulture, žene su bile glavne hraniteljice i donosile ključne životne odluke. Haenyeo su prirodni čuvari mora, koriste održive metode lova, poštuju vrijeme mrijesta i ne love više nego što im treba. Odbijaju koristiti opremu koja bi mogla narušiti morski ekosustav. Godine 2016. UNESCO je proglasio haenyeo nematerijalnom svjetskom baštinom, navodeći da one utjelovljuju duh zajedništva, otpornosti i poštovanja prema prirodi. Na Jejuu postoji muzej haenyeo, a u mjestima poput Seongsana ili Hallae mogu se vidjeti žive demonstracije njihove vještine. Iako se broj haenyeo smanjuje, njihov kulturni značaj raste. Mnoge od njih danas su inspiracija za dokumentarce, izložbe i edukativne programe. Lokalne vlasti i organizacije rade na tome da se njihovo znanje prenesu mlađim generacijama i uklopi u suvremene politike održivog turizma. |
*Sadržaj nastao u suradnji s partnerom JANAF.