Sea Shepherd Conservation Society svjetska je neprofitabilna organizacija koja se gotovo 50 godina bavi očuvanjem morske biološke raznolikosti te bori protiv nezakonitosti i samovolje u svjetskim morima. Svojim metodama i izravnim djelovanjem na, oko i u samom moru »morski pastiri« privukli su stotine aktivista i volontera u preko 40 svjetskih zemalja koji nastoje očuvati oceane kao najvažnije izvore života na planetu, najčešće vlastitim resursima, brodovima, opremom i rukama.

Organizacija od 2019. godine djeluje i u Hrvatskoj, a Splićanka Lidija Lijić, inače višestruka rekorderka u ronjenju na dah, raznovrsna sportašica i zaljubljenica u more, čelnica je hrvatskog ogranka Sea Shepherda koja kaže kako su njeni kolege u svom aktivizmu fokusirani na rezultate ekoloških akcija te dosljednost zadanim principima koji nikad nisu kompromitirani.

– Razlika između Sea Shepharda i ostalih organizacija je ta što mi djelujemo konkretnim akcijama na moru tako što ispratimo ciklus od početka do kraja. Naprimjer, ako se bavimo izvlačenjem plastike iz mora, ispratit ćemo i gdje ta plastika na kraju završi, jer ako u konačnici opet završi u moru, nismo ništa napravili.

Jedna od nedavnih akcija »Untrap the Ocean« provedena je s ciljem izvlačenja zaostalih ribarskih mreža iz mora, a među konkretnim akcijama koje na svjetskoj razini izvodimo u suradnji s nadležnim tijelima tu su i vađenja sisavaca zapletenih u mrežu, akcije zaštite kitova oko Farskih otoka, zaštita morske medvjedice u Mediteranu, krill račića na Antarktiku, monitoring zaštićenih područja i slično. More izgleda treba spasiti od nas samih, jer se čini da nama svima vlada ideja da je more beskonačan, nepresušan izvor, navodi Lijić.

Prvo predstavljanje hrvatskog ogranka svjetske ekološke organizacije 2019., Foto: Sea Shepherd

Prekomjerni izlov

Kao najveći problem s kojim se ekolozi mora susreću u cijelom svijetu, naša sugovornica izdvaja prekomjeran izlov ribljeg fonda zbog kojeg određene prognoze tvrde kako će većina morskih vrsta u potpunosti nestati u periodu od desetak godina.

– Zbog ovakvog ponašanja, problematike globalnog zatopljenja, tj. zagrijavanja mora, povećanog morskog prometa, migriranja neautohtonih vrsta u nova područja i kemijskih zagađenja, krajnje je vrijeme da se poduzmu akcije. Jedan od primjera pozitivnih rješenja je proglašavanje tzv. »no-take zona«, područja u kojima je ribolov apsolutno zabranjen.

Takve zone u samo par godina postojanja, obogate riblji fond koji migrira u ostala područja, pa je ovo praksa koja se do sada pokazala kao jako učinkovita u mediteranskim zemljama, kaže naša sugovornica, čija je organizacija u suradnji s Institutom »Ruđer Bošković« krenula u promišljanje kako kreirati zone zabrane ribolova u Jadranu koje bi kao takve stvarno profunkcionirale.

Neven Cukrov, geokemičar sa spomenutog Instituta, kaže kako je hrvatsko Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva u suradnji s Talijanima na ovaj način zaštitilo Jabučku kotlinu, odnosno najbogatije ribolovno područje oko otočića Jabuke u samom središtu Jadranskog mora.

Međutim, iako su rezultati po implementaciji zona ubrzo vidljivi i u pogledu povećanja broja riba i bogatijim ulovima izvan zona, daljnji proces zaštite stoji zamrznut. Cukrov navodi kako zbog manjka financijskih mogućnosti i birokracije čeka i ideja koja se izrodila iz ove suradnje, a ta je da Sea Shepherd i »Ruđer Bošković« uzmu dio mora u koncesiju te nadziru njegovo podmorje brodovima i specijaliziranim videokamerama.

Akcelerator zagađenja

Znanstvenik kaže kako se ni pošast plastike i mikroplastike u moru nikako ne treba zanemariti, posebno u morima u blizini ljudskih staništa.

– Mikroplastika u moru je opasna ne samo zbog toga što ju gutaju organizmi, nego prije svega jer je vektor unosa raznih zagađivala u organizme. Ona na sebe veže sve, od metala do uranija koji zbog nje ne bivaju taloženi u morski sediment, nego ostaju plutati u morima. Na jednom zrnu plastike može se naći koncentracija metala s tri reda veličine, odnosno preko tisuću puta više žive i olova nego u okolnoj morskoj vodi.

To je sigurno velik problem, a kanalizacije većih gradova su najveći izvori mikroplastike u Jadranu. Jedan od ogromnih izvora je smeće koje se prikuplja na filterima sušilica za robu, a koje ljudi najčešće bacaju u školjku. U što većoj mjeri treba propagirati da se to što se prikupi na filterima ne baci u školjku, nego odnese u obično smeće, već time ćemo postići mnogo, savjetuje Cukrov, dok Lijić ističe:

– Mreže koje su danas napravljene od plastike čine 47 posto plastičnog zagađenja u morima i oceanima. Jadran prati trend svjetskih mora. Takve mreže su nastale kao posljedica kidanja ribarskih mreža koje su zapele uslijed povlačenja po dnu, a istovremeno imamo i odbačene mreže na kopnu. Već je otkriveno da mikroplastiku konzumiramo kroz ribe i morsku hranu, a problem je jednostavno prevelik da bi se pribjeglo jednom rješenju. Ipak, pozivam sve zainteresirane ribare koji imaju potrebu za kontejnerom za odlaganje da se jave kako bismo se dogovorili o mogućem postavljanju kontejnera jer smatram da jedan tako jednostavan potez može napraviti veliku razliku.

Foto: Sea Shepherd

Suradnjom do zdravijeg mora

Među najvećim uspjesima u dosadašnjem djelovanju organizacije, direktorica hrvatske podružnice Sea Shepherda navodi kooperaciju s ribarima i državnim tijelima koji se trude iznaći rješenja za spomenutu problematiku, te suradnju s policijom u misiji suzbijanja ilegalnog ribarenja.

Tu su i suradnje sa Svjetskom organizacijom za zaštitu prirode (WWF), poznatom domaćom organizacijom Prijatelji životinja, no iako među aktivistima vlada konsenzus oko važnosti ekologije, ta svijest još nije na sustavan način pretočena u opće društveno djelovanje.

– Veseli me što veliki broj udruga u Hrvatskoj pozitivno djeluje, ali žao mi je da je ekologija uglavnom stvar interesa pojedinaca i udruga, a ne pitanje državne politike. Svi mi smo odgovorni za stanje u moru i prirodi i možemo biti dio rješenja. Tako da slijedeći put kada dođete na plažu i otplivate u more, pokupite smeće na koje naiđete i tako ćete učiniti nešto pozitivno.

Sea Shepherd se može podržati na razne načine – volontiranjem, donacijama, koristeći svoje vještine bez obzira na to je li netko stručnjak u IT-u, fotograf, pravnik, web-dizajner, liječnik… Bitno je samo da ste voljni odvojiti svoje vrijeme terenski rad i aktivne akcije. Također, prijavom na sudjelovanje u nekoj od aktivnih akcija kao što je »Fit for the Ocean«, plivanjem, trčanjem ili vožnjom bicikla možete neizravno donirati sredstva organizaciji, što nama u praksi znači da možemo kupiti gorivo i provesti vrijeme na moru.

Naravno, najbrže je kontaktirati mene osobno preko e-maila na [email protected], pa da na zajednički način uskladimo želje voljnih pojedinaca i potrebe organizacije, poziva Lijić sve zainteresirane ljubitelje čistog, očuvanog i zdravog mora.