Nekontrolirano gorenje koje nanosi materijalnu štetu ili ugrožava ljudske živote možemo definirati kao požar, za razliku od vatre. U požaru se materijalna šteta, jasno je, mjeri u izgaranju određenih površina, kao i svega onoga što na određenoj površini jest. Posebna su vrsta požara oni šumski ili požari otvorenog prostora koji su vrlo česti za naše podneblje, a povećana je opasnost od njih u rano proljeće, ljeti i u jesen.

Svake godine, primjerice, u ljetnim mjesecima, možemo svjedočiti brojnim požarima diljem Europe, od Španjolske i Francuske, pa sve do Grčke. I ove smo godine, još jednom, mogli svjedočiti brojnim požarima u Hrvatskoj, od Pule, Zatona, Rasline, recentnih kod Vrgorca, Baških Oštarija, no požari nisu zaobišli niti Veliku Britaniju, kao ni područje američkoga zapada.

Takvi požari nisu neuobičajeni s obzirom na to da se ove godine ponovilo ekstremno sušno ljeto kakvo smo zadnji put imali 2017. godine, a prije toga 2012. godine. Iako se ovakve ekstremne suše u pravilu događaju svakih pet godina, ubrojimo li u to i samo one sušne, ispada da je zapravo zadnjih devet ili deset godina bilo gotovo ekstremno sušno.

Iako su se požari ovoga ljeta događali diljem Europe, Sredozemlje je ipak u svjetskim razmjerima jedno od najopterećenijih područja u smislu opasnosti od požara, zbog klimatskih uvjeta i promjena koje se događaju, kao i zbog reljefa. U prošlosti, to je područje bilo centar civilizacije ovog dijela svijeta te su ljudske aktivnosti na njemu prisutne stoljećima i tisućljećima.

Prema danas dostupnim informacijama, upravo su nekontrolirane, ali i sasvim normalne ljudske, aktivnosti poput poljoprivrede i »bujanja« gradova, dovele do nekih uvjeta kojima danas svjedočimo; primjerice, sječa autohtonih šuma na Mediteranu dovela je do erozije tla, nestajanja vegetacije i nemogućnosti obnove šuma na gotovo cijelom području.

Alepski bor

U prošlosti, na primjer u antičko vrijeme, nitko nije mislio da će buduće generacije industrijskom revolucijom, upotrebom fosilnih energenata i povećanom koncentracijom ugljičnoga dioksida dovesti svijet gotovo do propasti. Ugljični dioksid uz još par plinova, poput metana koji nastaju kao nusprodukt našeg komotnog života, doveo je do zagrijavanja planeta i ekstremnih suša kojima sve češće svjedočimo, a suše, naravno, pogoduju požaru.

Kad se požar dogodi, onda se, jasno je, traži i krivac, a u nemogućnosti da se pronađe nerijetko se preispituje sama vegetacija ondje gdje je do požara došlo – primjerice je li alepski bor autohtona vrsta ili zašto ga uopće sadimo.

Kako pojašnjava Darko Pleskalt, stručni suradnik za zaštitu šuma pri Direkciji Hrvatskih šuma, alepski je bor autohtona sredozemna i pionirska vrsta drveća, ona koja je »prokrčila« put ostalim autohtonim vrstama; skromnih je zahtjeva prema tlu, to jest uspijeva na krškim terenima na kojima ne mogu preživjeti neke druge, primjerice bjelogorične vrste drveća, zatim stvara brojno potomstvo i lako se obnavlja nakon požara, a svojim iglicama koje padaju na tlo kroz duži period stvara humusni sloj tla koji je preduvjet da bi se nakon nekoliko desetljeća stvorili uvjeti za postupni razvoj tzv. klimatogenih šumskih zajednica poput hrasta crnike, medunca, bjelograbića i drugih.

Na područjima golih kamenitih pustinja gdje raste, male količine tla se skupljaju u pukotinama stijena i ispod kamenitih površina, te su dostatne za njegov razvoj. S obzirom na takve skromne preduvjete za rast, alepski se bor često se koristi za pošumljavanje ogoljelih površina, pa je proširen i na području sjevernog Jadrana.

Situacija je takva da se, nažalost, s obzirom to da u prizemnim požarima gori i stradava i šumsko tlo, vrlo često se u praksi događa da neka šuma alepskog bora ne doživi svoj puni razvoj i starost od otprilike šezdeset godina, već novi požar vraća cijeli ciklus gotovo na početak. Dakle, činjenica je da bor, kao i druge četinarske vrste drveća i grmlja lakše gore nego bjelogorične zbog prisutnosti smole i eteričnih ulja, no borovi, prvenstveno alepski, su neophodan početni ciklus u razvoju šume na kršu, govori Pleskalt.

Foto: Miranda Cikotic/PIXSELL

Klimatske promjene

O autohtonosti alepskog bora mogu se pronaći podaci i u stručnoj literaturi, pa tako primjerice u knjizi »Šumska vegetacija Hrvatske« dr. sc. Joso Vukelić navodi kako u sklopu Sveze Oleo Ceratonio alepski bor obitava u svezi kserotermnih stenomediteranskih šuma i makija hrasta crnike, divlje masline, rogača i drugih vrsta.

– Premda šume alepskoga bora u Hrvatskoj zauzimaju relativno velike površine, dugo nisu smatrane samostalnim asocijacijama, u fitocenološkom smislu interpretirane su kao subasocijacije ili facijesi pojedinih asocijacija, primjerice hrasta crnike i crnog jasena. Nije jasno koliko je alepski bor bio primarno raširen u sredozemnim šumama, pa je nejasna i njegova povezanost sa šumama hrasta crnike.

U novije vrijeme izneseno je stajalište kako šume alepskoga bora u onom dijelu istočnojadranskog primorja u kojem se bor prirodno vrlo uspješno obnavlja treba smatrati samostalnim asocijacijama, a alepski bor primarnom edifikatorskom vrstom. Slično je shvaćanje u susjednoj Italiji i nekim drugim sredozemnim zemljama, premda je tamo pitanje autohtonosti alepskoga bora mnogo manje problematično, piše Vukelić.

Tako, opet, dolazimo do problema u kojem se, u nemogućnosti da se pronađe krivac, spominju Hrvatske šume i njihova uloga u sprječavanju požara. Iako se svake godine organiziraju tiskovne konferencije o stanju protupožarne sezone na kojoj sudjeluju vatrogasni zapovjednici iz Hrvatske vatrogasne zajednice, predstavnici Hrvatskih šuma, Ministarstva unutarnjih poslova i drugi, ono što je na tim konferencijama predstavljeno, govori Pleskalt, po svemu sudeći shvaća se ozbiljno tek kad požar dođe na nečiji kućni prag.

Preventivne aktivnosti

– Hrvatska kao zemlja, i sama struka i Hrvatske šume kao krovna institucija, ulaže konkretne napore u sprječavanje požara, no moramo biti svjesni da je požara bilo u prošlosti i da će ih biti i dalje, naročito u uvjetima povećanja temperature i općenito klimatskih promjena kojima svjedočimo. Prva stvar koju kao društvo možemo učiniti je povećati svijest pojedinaca o opasnostima koje uzrokuju požari, o posljedicama koje oni imaju za ljudske živote, za imovinu i za sam okoliš. Dakle, potrebno je savjesno ponašanje i nas stanovnika i gostiju koji nam dolaze kao turisti, kaže Pleskalt.

U tom smislu, napominje, Hrvatske šume, s ciljem smanjivanja slučajeva nehotičnog izazivanja požara provode brojne preventivne aktivnosti kojima potiču građanstvo na odgovorno ponašanje. U zakonskom smislu, vjerojatno bi pomoglo i strogo kažnjavanje namjernih izazivača požara, bez obzira na njihove motive, jer prema Registru šumskih požara nastalom u suradnji Hrvatskih šuma i Ministarstva poljoprivrede, velika većina požara izazvana je ljudskim faktorom, a tek poneki nastaju uslijed prirodnih pojava.

Pokušavaju se primijeniti stručna znanja u razvoju što otpornijih šumskih sastojina, a u preventivnim aktivnostima ulaže se u izgradnju šumske infrastrukture kako bi se omogućio pristup vatrogasnim snagama i pokušalo spriječiti širenje požara, uspostavu motriteljsko-dojavne službe u ljetnim mjesecima te u videonadzor šuma, kao i drugo, objašnjava Pleskalt.

Kako dalje uočava, kad govorimo o požarima treba spomenuti i problem zapuštenih i napuštenih poljoprivrednih površina koje su takvima postale naročito posljednjih desetljeća, uslijed raseljavanja stanovništva, neriješenih imovinsko-pravnih odnosa i prelaska na kratkoročno atraktivnije načine privređivanja, primjerice turizam, jer upravo s takvih zapuštenih poljoprivrednih površina često kreću požari koji se dalje nekontrolirano šire.

– Statistički gledano, 95 posto požara uzrokovano je ljudskim faktorom, od čega je 90 posto uzrokovano nemarom. Istina je da postoji mogućnost iskrenja vlaka na tračnicama, udara groma, kratkog spoja na dalekovodima ili nedavni slučaj kada se zapalio automobil uz cestu. No s tih pet ili deset posto Hrvatska ima kapacitete boriti se i držati pod kontrolom. No, dok god postoje oni koji ili namjerno pale ili misle kako su frajeri kada opušak bace kroz prozor jurećeg automobila, situacija će biti slična splitskoj iz 2017. godine ili pulskoj i zatonskoj iz ove godine, zaključuje Pleskalt te dodaje da se ni alepski bor, ni neka druga vrsta drveća neće zapaliti sama.

__

Sadržaj nastao u suradnji s partnerom Hrvatske šume.