Tradicija, kakva god bila u pojedinim fazama razvoja društva, je u pravilu podloga za svaki napredak, za suvereni odlazak u – budućnost. Upravo bismo na takav način mogli definirati i vremena koja su prethodila nastanku Vinistre, najznačajnije vinske smotre u dijelu Mediterana snažno povezanim sa Srednjom Europom. Nije istina lako današnji stupanj razvoja vinogradarstva i vinarstva u Istri povezati s ne tako davnom prošlosti, onom primjerice prije pola stoljeća, ali uvijek i zauvijek stajat će tvrdnja da je današnje pozicioniranje Istre kao jedne od najznačajnijih i najpoznatijih vinskih regija Europe nastalo na tradiciji vinogradarstva koje poznajemo od kako je Istre. Regija je to koja je primjerice početkom prošlog stojeća, prije fatalnih bolesti vinove loze, propadanja vinograda i seljenja stanovništva prema Novom svijetu, imala više hektara pod vinovom lozom nego što to ima današnja Hrvatska. Ne ulazeći u kvalitativno poimanje tih vina, bez obzira što ne postoje istarski vinski arhivi koji bi čuvali pojedine primjerke vina starijih nekoliko desetljeća ili više od stoljeća, Istra je bila vinska regija i tada, i u tim vremenima.

Foto: arhiv Vinistra

Foto: arhiv Vinistra

Najavu moguće vinske renesanse uočavamo u osamdesetim godinama prošlog stoljeća kad porečka Agrolaguna kreće u masovniju sadnju novih nasada, kad je vrlo aktivan i umaški PIK, kad se selekcionira malvaziju kako bi se došlo do najboljih njezinih primjeraka. Kad se mnogo pažnje posvećuje sadnji i njegovanju, brendiranju terana. Uostalom, susrećemo se tada i s jako dobrim pjenušcem Don Kuberton. Svakako i tadašnji su enolozi znali da je Santa Lucija apsolutno savršeni položaj. Ali, socijalistički model proizvodnje vina tražio je prije svega količine. Posljedica čega je bila – prosječnost. Masovnost za sve. S minimalno “pikova” na kojima bi se nalazila istinski dobra vina iz pojedine sezone. Upravo stoga rođenje Vinistre 1994. godine može se smatrati ključnim događajem koji ne samo da će istaknuti istarsku stoljetnu tradiciju proizvodnje vina, nego će i naglasiti kao je to prostor na kojem se proizvode istinski – vrhunska vina. Nije to bio lagani proces ni u kom smislu, pa ni mentalnom, ali oni koji su ga pokrenuli imali samo jedan, granitni vrst stav – proizvoditi najbolje.

Politički gledano bilo je to vrijeme u kojem nastaje i savršeni okvir za takve iskorake. Promjena društvenog uređenja, kao i organizacija, podjela Hrvatske na županije omogućila je 1993. godine formiranje i Istarske županije. Koliko god Hrvatska i danas bila daleko od decentralizacije, županije su ipak otvarale mogućnost autonomnog promišljanja budućnosti. Što su tadašnji njezini čelnici Luciano Delbianco kao župan i Ivan Jakovčić kao predsjednik IDS-a, najjače političke grupacije, itekako znali iskoristiti. Rađa se Vinistra, najprije kao pojam i naziv, da bi se 1994. godine u sportskoj dvorani porečke osnovne škole Veli Jože sastalo dvadeset vinara koji su, na apsolutno moderan način predstavili posjetiteljima svoja vina. Istrijansko bilo i črno prestala su biti tek vina koja se razlikuju samo po bojama, vina iz Istre postala su osebujnim, posebnim drugačijim, dobivala su svoju osobnost i karakter. Dakako, jednaki su takvi bili i njihovi tvorci, vinari koje možemo smatrati pionirima Vinistre, istarske vinske revolucije. Ivica Matošević, Gianfranco Kozlović, Franc i Marijan Arman, Eliđo Pilato, Marino Markežić, pa dva Morene – Degrassi i Coronica,… da spomenemo samo neke od pionira revolucije počeli su stvarati – novu povijest vinske regije Istra.

Sadržaj nastao u suradnji s partnerom Udruga Vinistra