Jedna od najsjevernijih destinacija u kojoj uspijevaju agrumi, limuni i naranče, u slobodnom uzgoju, a da ih se u hladnom dijelu godine ne zaštićuje je – otok Lošinj. Riječ je o njihovoj posebnoj vrsti koja posjeduje izdašniju i specifično aromatičnu koru jako pogodnu za proizvodnju posebnih likera, kao i nekih slastica.

Zahvaljujući nizu inicijativa, broj stabla limuna se u posljednje vrijeme znatno povećao, njihov je broj danas četveroznamenkast, tako da Lošinj i zbog te zanimljive pojedinosti sve više potvrđuje svoju pripadnost pokretu Green destination. To dakako podrazumijeva uvažavanje znatno većeg broja aktivnosti od uzgoja netretiranih agruma, i sve zajedno pokazuje kako se na toj destinaciji uvažavaju najnovije ekološke spoznaje.

– Da, priča o širenju specifičnih vrsta flore, možemo reći tipično lošinjske, se uklapa u nastojanje o sve naglašenijem uvažavanju i implementiranju najnovijih ekoloških spoznaja u sve naše razvojne planove. Lošinj je sredina koja ide u red najuspješnijih u Hrvatskoj kad je riječ o odvajanju otpada od velikih 50,3 posto čime se omogućuje recikliranje tih, razdvojenih materijala iz svakodnevne uporabe.

Riječ je i o otočju koje u svojim razvojnim planovima ima jasno izražen stav kako će uz pomoć solarnih elektrana i energetskih zadruga doći do željenog cilja – energetske neovisnosti koja bi s izgradnjom planiranih solarnih elektrana na Tramuntani, Orlecu, Ustrinama i Unijama za cresko-lošinjskih arhipelag došla na 50 posto od ukupne potrošnje električne energije, istaknuo nam je Dalibor Cvitković, direktor TZG-a Mali Lošinj kako bi nam približio sve ono što je na Lošinju i njegovom arhipelagu već u velikoj mjeri ne SF priča nego – realnost.

Važan je balans

Grad Mali Lošinj je naime potpuno svjestan da razvoj njegove najznačajnije gospodarske grane, turizma, ovisi o poštovanju ekoloških principa. Ali ne samo zbog turizma, ne – prvenstveno zbog stvaranja maksimalno zdravog okruženja, kako za stanovnike, tako i za posjetitelje i turiste.

– U planiranju razvoja uvijek nas vodi princip održivosti, ali itekako smo svjesni da svaki razvoj ima i neizbježne kompromise. Permanentno mjerimo balans zadovoljstva našeg stanovništva kao i gostiju, turista. On je konstantno na iznimno visokom nivou pa su tako stanovnici na 87 posto, gosti na 85 posto zadovoljstva razvojem našeg turizma, pojašnjava nam Cvitković.

Dalibor Cvitković i Ana Kučić s priznanjem Green destination
Foto: S. Tariba

Grad Mali Lošinj je s jedne strane obdaren »Bogom danom« činjenicom da se nalazi na sedam otoka. Osim najvećih Cresa i Lošinja tu su i Susak, Unije, Ilovik, pa dva put Srakane, Vele i Male. S druge, to je i velika obaveza kako bi se slična kvaliteta života stanovnika i boravka turista ujednačila.

– Činimo sve kako bismo svim sastavnicama koje čine sveukupnost našeg turizma dali jednake uvjete, prije svega infrastrukturne. Ponosimo se posebitostima i ističemo ih, ali u konačnici veliki je to posao. Prvenstveno u zoni napredovanja »zelene destinacije«. Ali i razvoja ostalih posebitosti koje omogućavaju turizam najviše kvalitete koji uvažava globalne ekološke postavke i obaveze.

Znate imati na nekim dijelovima lošinjskog arhipelaga oznaku »no cars« jako mnogo znači dijelu današnjih turista i to onih iz najrazvijenijih država. Sve to bogatstvo naše flore i faune sve se više ogleda i u specifičnoj, pa tako i vrhunskoj gastroponudi koja se po pitanju izbora namirnica u najvećoj mjeri povezuje s lokalnim dobavljačima. Zajedno s otokom Cresom krećemo u formiranje klastera lokalnih proizvoda čiji udio u turističkoj potrošnji sada iznosi svega 2 posto. Cilj nam je da taj udio povećamo na barem 10 posto da s time obnovimo zapuštene površine i ovisnost o rentalnom turizmu, objašnjava nam Cvitković.

Foto: TZG Mali Lošinj

Jednostavna gesta

Očuvanje prostora je svakako najznačajnija obaveza planova o strateškom razvoju teritorija kojim upravlja Grad Mali Lošinj, a o čijem turističkom razvoju, uz još brojne druge čimbenike brine gradska TZ.

– U predsezoni smo privatnim iznajmljivačima podijelili staklene bokale kako bi promovirali pitku vodu iz Vranskog jezera. Oni su u njih trebali uliti vodu iz Vranskog jezera, a i ono je na našim u pravilu izrazito »žednim« otocima rijetko blago, i ubaciti u nju kriške naših, apsolutno kemijski netretiranih limuna. Osim svoje osvježavajuće uloge, ta je jednostavna gesta dobrodošlice naglašavala još nekoliko stvari koje su u današnjim visokorazvijenim državama prava rijetkost.

Prije svega riječ je o za njih nevjerojatnoj činjenici da naša voda ne samo što je zdrava za piće, ona je i naš jedinstveni otočni »produkt«. Na kraju još i obogaćen specifičnošću naše flore. Na taj smo im način zapravo predstavili sebe kao i smjer razvoja našeg turizma: ekologija i zdravlje s autohtonim potpisom. Osim iznajmljivača priča se proširila i na gradske institucije i obrazovne ustanove tako da danas za svaki javni događaj ili sastanak koji organiziramo koristimo staklene boce i vodu iz Vranskog jezera.

Uvjereni smo da je to ne samo dobar, nego i jedini mogući smjer razvoja želite li i u vremenima što dolaze zadržati sve prednosti i posebitosti koje vam je darovalo jedinstveno lošinjsko podneblje te tako omogućiti turizmu da i dalje bude najznačajnijom gospodarskom granom naše otočne zajednice, zaključio je Cvitković.