RIJEKA   Košarkaši Kvarnera 2010 prvu sezonu pod vodstvom trenera Branimira Pavića okončali su na četvrtom mjestu Prve lige, iza Dubrovnika, Ribola Kaštele i Vrijednosnica Osijek. Riječani su, baš kao i Osječani, ostali na čekanju promocije.

– Uvijek ostaje mali žal kada nisi prvak. No, treba biti realan, kada smo se okupili 10. kolovoza prošle godine, nismo imali nijednog igrača pod ugovorom – kaže Branimir Pavić, Riječanin koji se nakon godina izbovanja vratio u svoj grad. – Uspjeli smo sastaviti konkurentnu momčad i malo je nedostajalo za malo veći uspjeh. Cilj je bio plasirati se među prvih šest, nadali smo se da ćemo se uključiti u borbu za sam vrh, ali nismo uspjeli. Nedostajalo nam je vrijeme. Nismo bili kompletni, Zovko i Kučan došli su u prosincu i siječnju. Od momčadi koja je igrala sezonu ranije, ostali su jedino Štemberger i Delpin, dok se Jashari ozlijedio i preskočio je pola sezone. To je bila momčad u stvaranju, koja je izgubila sedam-osam utakmica s tri do četiri koša razlike. To je ta neuigranost, a malo su nas poremetile i ozljede. Damjanović nije igrao dva mjeseca, Vucić mjesec dana. Štemberger posljednja dva mjeseca više nije igrao nego što je igrao. Ali, više od svega, nedostajalo nam je vrijeme za uigravanje momčadi.

Igrač starog kova

Riječki klub, koji je od vrha hrvatske košarke potonuo do Druge lige, ugledao je svjetlo na kraju tunela. Više nema skrivanja, cilj iduće sezone je povratak u Premijer ligu.

– Svi se slažemo da Rijeka zaslužuje premijerligaša. Za ovaj grad je previše da šest, sedam godina nema klub u Premijer ligi. Rijeka je kroz povijest imala i dva prvoligaša, dala je velike igrače i mi moramo tome težiti. Želio sam i ja da probamo ostvariti promociju u prvoj sezoni, ali u sportu nema preskakanja stepenica. Za nas sada kreće najozbiljniji posao, stvoriti konkurentnu momčad koju ćemo što ranije sastaviti. Znamo što moramo, sada imamo pritisak ući u Premijer ligu, i to je dobar pritisak. Znači da košarka u Rijeci ide naprijed. Nadam se da ćemo uspjeti.

Bez obzira na 44 godine na leđima, momčad je nosio Siniša Štemberger. Od njega se to očekuje i iduće sezone.

– Siniša je igrač staroga kova i zato je bio toliko ozlijeđen jer se vraćao ranije nego što bi trebao. Puno je toga prošao, osvajao je prvenstva, kupove, on daje jednu kvalitetu. Zna što je potrebno za titulu. Moramo biti svjesni da godine idu, on je dvadeset dana stariji i od mene. Ne možemo na njega svaliti taj pritisak da se mora ući u Premijer ligu, ali bio je vrlo važan kotačić ove sezone i nadam se da će to biti i iduće.

Bez određenih pojačanja neke biti lako napasti prvo mjesto. Svjesni su toga i u Kvarneru 2010.

– Treba nam još malo kvalitete i još malo veće doze fanatizma, jednoga ponosa. To nije nešto opipljivo, ali to je ono što nam treba da bismo napravili nešto više. Prva liga je svake sezone sve bolja. Svaka momčad ima nekog povratnika, nekoga tko završava karijeru, igrače koji su igrali na višoj razini. Mi imamo Štembergera, Kaštela Delaša i Kedžu. Godinama već ekipe koje imaju kontinuitet ulaze u Premijer ligu iz razloga što su poluprofesionalne, igrači studiraju, neki rade. Smanjuje se ta razlika u odnosu na Premijer ligu, ali da bi se kvaliteta podigla na višu razinu, igrači bi trebali biti profesionalci.

Četvrtfinale Kupa

Prvi iskorak prema vrhu Kvarner 2010 napravio je u Kupu »Krešimir Ćosić« plasmanom u četvrtfinale, u kojem je poražen od Dinama 91:98.

– Sam plasman na završnicu Kupa, kao jedini prvoligaš, bio je uspjeh. U tom četvrtfinalu odigrali smo odličnu utakmicu, dvije minute prije kraja bilo je jedan razlike za njih. Moglo je otići i na našu stranu. Klub je pokazao da se riječka košarka diže, pokazao je jednu ozbiljnost.

Za momčad slijedi malo odmora, a onda povratak pod obruče.

– S mlađim igračima, juniorima i mlađim seniorima radit ćemo cijeli lipanj i srpanj, a potom u kolovozu počinju pripreme. Igrači iz Rijeke praktički neće imati odmora jer se za neki veći uspjeh treba i malo žrtvovati. Samo tako mogu biti čvršći kao igrači i kao osobe, a to je ono što nam nedostaje. Mi ćemo pokazati put igračima, što treba napraviti da bi se uspjelo. Želimo biti prepoznaljivi po radu. Mladih igrača ima. Recimo, naši juniori su realno među osam u Hrvatskoj. Potencijala ima. Ali puno igrača i otiđe iz Rijeke. Spomenut ću samo Vitu Kučića, koji je otišao sa 16 godina. Nekad to nije stvar kluba, već ambicije igrača. Cilj kluba je da u Kvarneru budu riječki igrači, koji mogu vidjeti da imaju klub koji ih može pratiti, kao što je to bilo nekada.