RIJEKA Prije nekoliko dana, u 89. godini, pritajeno, bez pompe, napustio nas je Giovanni »Gianni« Superina, čovjek kojeg sam imao čast upoznati i povremeno se s njime družiti.
Tko je Gianni Superina? Mnogi Riječani to svakako znaju, još donedavno mogli su ga svakodnevno sretati oko jedanaest u kafiću na Korzu, kako žustro raspravlja o nogometnim zbivanjima. To i ne čudi jer Gianni je cijeli svoj život živio s nogometom i u nogometu. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća dijelio je pravdu na nogometnim terenima diljem bivše države kao vrsni sudac i nogometni instruktor.

Bio je prvi Riječanin uvršten na A listu saveznih nogometnih sudaca Jugoslavije te je bio priznati sudac koji je vodio značajne utakmice prvenstva i kupa. Uz suđenje, cijeli radni vijek proveo je radeći kao inženjer – projektant u »Torpedu«. Prije no što je postao nogometni sudac, igrao je kao desno krilo za istoimeni klub.

Kancone

Giannija smo upoznali kada je redovito subotom dolazio u opatijski hotel Kamelia gdje smo svirali. Neizmjerno je volio glazbu i rado nas posjećivao jer, kako je sam izjavio, izvodili smo upravo onakvu glazbu kakvu je najviše volio, evergrine i talijanske svevremenske kancone. Tako smo, čavrljajući s njim u pauzama, upoznali ga pobliže. Ne znam jesam li ikad upoznao nekoga njegovih godina s takvom životnom i živopisnom energijom. Meni, kao nogometnom fanu, bilo je posebno interesantno slušati o njegovim sudačkim dogodovštinama.

Giovani Superina na radnom mjestu

Vjerujem da je on jedini sudac koji je na Marakani dosudio tri jedanaesterca protiv Zvezde. U jednoj utakmici, naravno. Smješkao se dok nam je pričao kako su mu bili nadjenuli ime, a otkrit ćete ga u upozorenju tadašnjeg trenera Crvene zvezde Miljana Miljanića igračima: »Pazite danas što radite, sudi nam onaj riječki fašista.« Naravno, nije se radilo o političkoj konotaciji, nego o njegovom rezolutnom načinu suđenja.

Još jedna anegdota koju nam je ispričao: »Isključim ja opravdano Pižona (Vladimir Petrović, tada poznata nogometna zvijezda; op. a.), a on će meni: Je li bre, šta ja da izađem? A ja mu odgovorim: Ne, ja ću izaći. Onda je skočil Miljanić i potjeral ga: »Marš van, brzo.«

Otvoreni gard

Još jedan bizaran slučaj dogodio se kad je na utakmici Partizan – Crvena zvezda, koju je trebao suditi, imao prijateljski razgovor s Franjom Tuđmanom, tadašnjim predsjednikom Partizana.
»Ja se pripremam u svlačionici kad uđe Tuđman i govori mi: Druže Superina, znate li vi kome danas sudite? A ja mu odgovorim: Ja mislim da znam, ali sigurno znam da ću suditi onako kako sudim i nikako drugačije«.

Siguran sam da bi to odgovorio i predsjedniku Juventusa, njegovog, osim Rijeke, omiljenog kluba.

Gianni je osim nogometa volio i glazbu

Gianni je bio čovjek otvorenog životnog garda, odriješit i neprijeporan, prividno goropadnog duha, iza kojeg se krila duša šarmera, veseljaka, pa i zavodnika, zašto ne. Živio je život punim plućima, slijedeći u svoj punoći i obimu izreku Carpe diem. Makar kratko poznanstvo i druženje s njim, ostavilo je u mojoj nutrini znakovit i neizbrisiv trag.

»Buon viaggio Gianni, era un gran onore conoscervi«. »Sretan put, Gianni, bila mi je velika čast upoznati vas«.

Pripremio Damir VRBLJANAC