Najprije je bio poznati glas, a onda i, Duško Ćurlić, jedan od najpoznatijih i omiljenih voditelja zabavnog progama u voditeljske vode zakoračio je davno kao radijski voditelj. Spretnost i duhovitost ispred mikrofona brzo su ga doveli do televizije, za koju tvrdi da mu je i danas veliki izazov. Prvi veliki projekt dopao ga je već u 27. godini, kad je vodio Porin, a od onda voditelj je i suvoditelj svih velikih TV projekata od Dore, Eurosonga pa do popularnih emisija poput »Plesa sa zvijezdama«, »A strane«, »Kruške i jabuke«, kao i jutarnjeg programa i drugih emisija.

Treme kaže, uvijek ima, kao da mu je prvi put, ali i još uvijek otkriva nove dimenzije sa svakim novom projektom.
Zbog tog napetog rasporeda popularni voditelj ljeto je okusio u tek nekoliko »morskih dana«, pa o bezbrižnom odmoru i dalje mašta snimajući nove nastavke popularnih emisija i veseli se glazbenoj jeseni. U pauzama snimanja uživa u obiteljskom životu u društvu supruge Adele i dvije kćeri, Karle i Ele.

Zvjezdani epitet

Jedna ste od glavnih zvijezda u HRT-ovom zabavnom programu, laska li vam to, ili ste već navikli da je to samo posao?

– Lijepo je čuti, ali ja vam baš ne volim taj izraz »zvijezda«. Ne znam što točno znači biti »zvijezda« niti se tako osjećam, a još manje ponašam. Imao sam sreće u svom poslu upoznati mnoge ljude koji su imali ili imaju velike karijere, iznimno jednostavni i zaneseni i zaljubljeni u ono čim se bave. Ne glume i ne treba im »zvjezdani« epitet. Ako sam na počecima nekad možda i pomislio da sam »zvjezdani«, onda su me ovi susreti i poznanstva spustili na zemlju. Srećom na vrijeme mi se to dogodilo.

Započeli ste kao radijski voditelj, godinama ste već na TV-u, koji vam je medij i u čemu bliži, draži?

– Televizija mi je apsolutno veći izazov, još uvijek učim na svakom novom poslu, učim sa svakim novim projektom u koji sam uključen, od ljudi s kojima radim, od dobrih i od onih loših kritika… Radio je intimniji, prva ljubav koja me i dovela ovome što danas radim. Na žalost, iz nekih manje romantičnih razloga više nije bilo mjesta za mene na radiju na kojem sam radio prije par godina, ali ok. Mislim da bi svatko tko se želi baviti ovim poslom, trebao iskusiti i tu čaroliju radija. Jednom kada vam uđe pod kožu, zauvijek ostaje kao fenomenalan svijet i prostranstvo. Drago mi je da je i kao medij preživio »suvremene medijske platforme«, volio bih da je manje »formatiran«, ali radio je bio i ostao dio naših života. I to je super.

Koja okolnost je bila presudna za prelazak iz »nevidljivog« u vidljiv medij?

– Izazov, baš izazov. Tada sam na Radiju 101 odradio gotovo sve što se tada moglo, noćne, jutarnje, poslijepodnevne termine, intervjue, politiku, kulturu, reklame… HTV je tada raspisao audiciju negdje krajem 1993, trajala je šest mjeseci i prošao 1994. Prvi posao bio mi je »glas« na prvom Porinu, tako da mi je lako izračunati koliko sam već tamo, 27 godina. Poslije su krenule najave, Obrazovni program, zamjene u Dobrom jutru i još nekim emisijama, 3 program, Pravo vrijeme, Kruške i jabuke, Studio 10, nedjeljno popodne, Dore, porini…uf…ima toga do danas.

RIJEKA, 30. 09. 2020. – Duško Æurliæ, Terasa hotela Navis SNIMIO: VEDRAN KARUZA

Najvažniji gost

Voditelj ste svih najgledanijih TV-showa, ima li neki koji vas je posebno zadužio sjećanjima?

– Teško je izdvojiti iskreno. »Ples sa zvijezdama« osam je sezona bio najgledaniji program, »Maestro« je približio klasičnu glazbu i dirigiranje širem gledateljstvu, »Do posljednjeg zbora« mi je otkrio čitav jedan svijet zaljubljenika u glazbu. »Pjevanje« koje uskoro ponovo kreće je donijelo bezbroj neočekivanih situacija, »A strana« je ponovo vratila domaću glazbu i zaboravljene pjesme u udarni termin, otkrila neka nova lica…

Što pripremate za jesen?

– Kreće nova sezona emisije »Zvijezde pjevaju«, uz Barbaru Kolar sam voditelj i upoznajemo osam zanimljivih i zabavnih parova, ovaj puta u drugačijim okolnostima, s obzirom na epidemiološku situaciju oko nas… Krećemo i u snimanje nove četvrte sezone »A strane«. Veselim se kao klinac svemu tome iskreno.

Za voditi show program, morate biti pomalo i sam showman?

– Hm… Valjda treba biti i pomalo showman kako kažete, ali nekako sam od početka išao za tim da je važniji gost. Gost je uvijek u prvom planu, a ako se dogodi neka situacija, onda se probudi i taj showman. Da pojednostavim, trenutak valja prepoznati i iskoristiti. Ne ide na silu. Svaki put kad sam to pokušavao na silu, danas mi to bude neugodno gledati. Ali, i to je dio učenja, dio stasanja, traženja sebe u ovome poslu. Nema škole kako postati voditelj.

Duško Ćurlić / Snimio Vedran KARUZA

Što biste kad bi vas kojim slučajem dopao zadatak u informativnom programu, primjerice dnevnik?

– Uf… Svaka čast kolegama koji to rade, ali bez obzira na svoje godine još se ne smatram dovoljno »zrelim« za to. Vjerojatno bih se teško kontrolirao, prasnuo u smijeh ili rekao nešto nediplomatski, a to priznajte i nisu neke preporuke za taj program, bar ne njegov ozbiljniji dio.

Koliko god ste savršeni, dogode li vam se propusti, primjerice u live prijenosu. Kako se izvlačite kad negdje nešto zapne, sjećate li se neke anegdote?

– Ni blizu savršenstva nisam, niti mi je to cilj. Savršenstvo zna biti dosadno, a nesavršenosti čine te naše male razlike i po njima nas ljudi poznaju i pamte, prihvaćaju ili ne prihvaćaju. Ma događalo se blesavih situacija, krivih pitanja u krivo vrijeme na krivome mjestu, bilo je zaboravljenih tekstova i rečenica, nepredviđenih scena… Ali ima jedna jako bitna stvar. Ako vjerujete u sebe, i još više, ako vjerujete u ekipu s kojom radite, malo je situacija koje vas mogu iznenaditi koliko god nepredviđene bile.

Blažen među curama

Na Wikipediji ste opisani kao sjajan voditelj, ali s malom manom vezanom za vođenje Eurosonga?

– Poštujem da se nekome ne sviđa moje komentiranje Eurosonga, jer ne možete svima udovoljiti. Niste burek, ne mogu vas svi voljeti. Znate, naravno da postoje ljudi koji znaju sto puta više od mene o Eurosongu, ali isto tako ja ne radim prijenos samo za fanove već i za širu publiku… I za onu baku u Gorskom kotaru, i za nekoga umornog od posla u Međimurju, Slavoniji… Ili gdje sve prate naš prijenos. Drago mi je da i mnogi u susjednim zemljama prate baš prijenos na HRT-u. Komentiranje je inače vrlo zahtjevan posao, koncentracija mora biti stopostotna, često nas produkcija iznenadi usred prijenosa i mijenja sinopsis i scenarij, dogode se situacije za koje od nas traže da ne pridajemo veliku pozornost njima, primjerice incidenti sa skakanjem na scenu iz publike i slično… Dogode se i situacije u kojima puknu veze pa čitava Europa nema prijenosa, a vi prenosite 45 minuta putem mobitela dok vam kolege komentatori lupaju po kabini sluđeni jer ne znaju što sada…Znate, jedno je komentirati s prijateljima ili ekipom pred televizorom u svojoj dnevnoj sobi, a drugo raditi za široku publiku… U svakom slučaju, dobijem li to povjerenje, prenosit ću i 15. godinu za redom s istim guštom i istim stilom koji se nekima sviđa, a nekima ne. Poštujem i jedne i druge.

Dodjela Večernjakove ruže za 2019. godinu: Doris Pinčić Rogoznica i Dusko Ćurlić / Foto: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Volite se šaliti na svoj račun?

– Nemam problem s tim. Stara pametna kaže da ako se ne znaš šaliti na svoj račun, onda nemoj niti na tuđi. Imam i dobrih i loših strana, dobrih i manje dobrih dana, ali iskreno da nema duhovitih ljudi koji sve to znaju okrenuti na šalu, da i sam tako često ne reagiram sve bi bilo puno teže i napornije.

U obitelji ste jedini muškarac, sa suprugom Adelom imate dvije kćeri, Karlu i Elu, je li istina da su muškarci okruženi ženama zabavniji, mekši, bolji?

– Hmmm… To biste morali pitati njih, a i meni bliske ljude. U svakom slučaju blažen sam među svojim curama apsolutno. Biti otac kćerima je poseban osjećaj, teško ga je opisati u nekoliko riječi. Razumjet će me očevi kćeri. To vam je jedna fina muzika koja vas stalno prati i svira u vama i čini vas jako sretnim čovjekom.

Jesu li se kćeri ugledale na vas, žele li vašim putem?!

– Starija studira, mlađa je sad zadnji razred gimnazije. Iz hobija su se bavile i glumom i malo plesom. Traže svoj put koji je čini mi se izvan ovoga posla. Što god na kraju odabrale, imat će iskrenu podršku. To je sigurno.

Slatka nervoza

Imate li tremu ili je ona s godinama nestala?

– Imam i ne bih volio da nestane. Mora biti one »slatke nervoze«, onih nekoliko sekundi prije nego se krene, one mrve nesigurnosti prije nego se upale sva svjetla. Onog trena kad izađeš pod ta svjetla, e tada nestaje i tada kreneš uživati. Nevjerojatan je taj adrenalin ili kako se to već zove. Pogotovo u emisijama »u živo«. Postaneš malo i ovisnik o tom osjećaju i ne bi volio da nestane. Mislim da bi mi falio taj motiv koji ti daje trema.

Kako se pripremate za vođenje nekog programa, možete li nam opisati jedan vaš radni zadatak u procesu nastajanja od ideje do pozornice? O čemu sve morate brinuti?

– Jedan od meni najdražih glumaca, Sir Michael Caine je rekao: »Proba je krvavi posao, težak rad, a izvedba? Izvedba je uživanje.« I u tome je ukratko odgovor na ovo vaše pitanje. Na probi trebaš sumnjati, griješiti i pogađati, ako treba i posvađati se ako si u pravu, ali i priznati ako si u krivu… Vjerovati ljudima s kojima radiš, a onda pokušati uživati u izvedbi, u emisiji, u svim situacijama koje ona donosi.

Otkud vam sve te dosjetke?!

– Nekad dio scenarija, pogotovo ako imaš scenarista kojeg taština ne sputava pa s njim dođeš do rješenja, nekada dođu spontano, ovisno o situaciji i trenutku, osobi koja je preko puta i granici koju si sam postaviš.

Znači li da je improvizacija kraljica voditeljskog posla?

– Hm da, ali improvizirati možeš samo ako si siguran u ljude i ako si pripremljen na sve što iz improvizacije može izaći. Znate, ne završava uvijek improvizacija kako vi očekujete, zna tu biti svega i zato je dobra priprema kraljica improvizacije svakoga tko je na sceni.

Jedna je Barbara

Tko vam je bio najdraži partner ili partnerica u vođenju? Je li vam draže voditi u paru ili samostalno?

– Poštujem svoje kolegice i kolege, sve s kojima sam bio na sceni, ali znam da se nitko od njih neće uvrijediti ako samo spomenem Barbaru Kolar. Taj gušt vam je teško opisati, povjerenje koje imamo jedno u drugo i tu podršku koju osjećate u bilo kojoj situaciji.

Kao dječak, jeste li maštali o nečem posebnom, priželjkivali, maštali možda o nekom sličnom ili sasvim različitom zanimanju?

– Ma kao i svaki klinac, svašta sam htio biti. Vatrogasac, voziti tramvaj, biti pilot, glumac, rukometaš… Ma svašta sam htio, a eto ispalo je kako je ispalo i bez obzira na sve, guštam u tome iako i ovaj posao ima dobre i manje dobre strane.

Kako ste proveli ljeto? Jeste li uhvatili komadić sunca i mora u nekoj skrovitoj uvali?

– Jako malo sam bio na moru ove godine i jako fali. Bilo je radno ljeto, snimanja, obaveze. Slobodnjak sam još uvijek, kako god to blesavo zvučalo i vremena su kakva jesu i jednostavno nemate luksuz odbiti neki posao.

Kako bi izgledao vaš odmor iz snova?

– Mir, brodić, malo bliskih i dragih ljudi, puno smijeha, hrane i pjesme kad se popije jedna više… Nije puno, ali trenutno mi je to nedostižno.

Kad biste imali mogućnost vlastite produkcije, kakav biste show osmislili?

– Obožavam putopise, kulinarstvo, običaje, volim razgovarati s ljudima… Na tom tragu bih nešto pokušao kada bih imao uvjete.