Njihova priča, koja je danas objedinjena u brendu Suza Croatian Spirit, krenula je 80-tih godina prošlog stoljeća. Tata Slavko, inače legenda riječkog vatrogastva, započeo je iz hobija u kući u Bregima peći rakiju »na seoski« za potrebe kućanstva. Kupovalo se grožđe u Istri, radilo prvo vino, a onda i rakija. Tom svom hobiju Slavko je uskoro pridodao još jedan – 1985. godine počeo se baviti pčelarstvom, a onda je »zamiješao« prvi med i rakiju. Zahvaljujući jednom starom receptu gospođe Bauer, inače učiteljice s Vežice, čiji je otac bio stari pčelar sa Sušaka, dobivena je ukusna medica, liker od meda kojem nitko nije mogao odoljeti.

– Tata je znao napraviti nekoliko litara medice, a mi bismo to odnijeli u društvo. Medica bi odmah nestala. Pojačavali smo količine, a medice je i dalje falilo… Tada smo shvatili da imamo kvalitetan proizvod. Došli smo na ideju da započnemo proizvodnju. Međutim, tata je bio profesionalni vatrogasac i uz posao se time nije stizao ozbiljnije baviti pa smo moj brat Tino i ja odlučili pokrenuti posao. U početku smo radili preko tatinog OPG-a, a 2006. godine otvorili smo firmu Suza T. B. sa sjedištem u Bregima. Godinama smo moj brat blizanac i ja paralelno radili i druge poslove i razvijali ovu priču čiji je današnji rezultat 23 proizvoda, rakija i likera spravljenih prema domaćim recepturama, u proizvodnji u kojoj se veći dio posla obavlja ručno – započeo je Borjan, Slavkov sin i Tinov brat, priču o medici obitelji Suzić, o hobiju koji je pretvoren u posao, a koji je nedavno nagrađen zlatnom poveljom u kategoriji »craft turizam« nacionalne nagrade Suncokret ruralnog turizma Hrvatske.

Ma pusti babu

Borjan i Tino nisu stali samo na proizvodnji. U Bregima, osim malog pogona, u kojem se može vidjeti cijeli postupak proizvodnje, obitelj Suzić ima i rustikalno uređenu kušaonicu, prepunu povijesnih detalja iza kojih se skriva mnoštvo priča, anegdota, nezaboravnih uspomena. Pravi je to mali muzej na čijim se policama mogu vidjeti antikviteti i osjetiti ljubav obitelji Suzić prema kraju u kojem žive. Te povijesne priče ugrađene su i u njihova alkoholna pića koja nose nazive vezane uz industrijsku baštinu Rijeke, ali i podneblje na kojem stvaraju ovaj novi turistički doživljaj. Njihovi najprodavaniji proizvodi tako nose ime Fiuman i Fiumanka. Fiuman je biljni liker, nešto između pelina i jegera, a Fiumanka je voćni liker sličan teraninu. Učkarica je travarica, a Torpedo-51 njihov džin. Na etiketama Fiumanke i Fiumana stare su slike Borjanovih i Tinovih nonića, djeda gospara iz Dubrovnika i bake, prave Fiumanke. Priču o Fiumanu i Fiumanki ispričao je otac Slavko, otkrivši kako su na etiketama tih boca roditelji njegove supruge.

– Moj tast je bio gospar, školovan, naočit, volio je žene… U Rijeci je na izgradnji autoceste upoznao moju punicu, pravu razmaženu Fiumanku. Zaljubili su se i ona je ubrzo rodila kćer. No, tast je volio žene pa je taj brak brzo okončan. Njegovo mjesto »napada« bilo je Korzo. Jednom ga je žena, dok je gurala kolica s bebom, uhvatila kako šeće držeći se pod ruku s dvije dame. Zazvala ga je »Dzeljko, Dzeljko« jer nije znala pravilno izgovoriti njegovo ime Željko, a on ju je samo pogledao preko ramena. Dame s kojima je šetao su ga pitale« tko ti je to«, a on je odgovorio »ma pusti babu«. Istog je dana kada je došao kući sve stvari našao ispred vrata, zato je i na ovim etiketama na bocama, njezin pogled uvijek u suprotnu stranu od njegovoga, otkrio je Slavko.

Edukacijski centar

Tvrtka Suza T. B. i dalje širi svoje poslovanje koje želi jače turistički valorizirati. Tako je sada u procesu uređenja još jedna kušaonica i destilerija, a sve kako bi čim češće mogli ugostiti sve one koji ponešto žele naučiti o proizvodnji likera i rakija, ali naravno i kušati ih.
– Nedavno smo nabavili male kotliće. U planu je da budemo edukacijski centar za kotlanje rakije, da ljudi mogu doći ovdje i okušati se u procesu proizvodnje, da nauče nešto o gradaciji, volumenu i da na kraju napravljeno natoče u bočicu i etiketiraju je po vlastitoj želji. Danas, mnogi ni ne znaju razliku između rakije i likera – rakija »prži« usta i nije aperitiv, a samo liker dolazi u obzir na početku jela – objašnjava Borjan koji se bavi i ugostiteljstvom te drži »Marijanu« u Matuljima, popularni »Kont« u Rijeci i bistro »Pariz« na Trsatu.

Njihovim planovima tu nije kraj, želja je napraviti u Bregima i nekoliko smještajnih jedinica kako bi se gosti mogli i zadržati. Ipak, u međuvremenu obitelj Suzić će marljivo raditi, jačati paletu proizvoda koja je odnedavno bogatija za nekoliko voćnih rakija.

Slovo S na glagoljici

Godišnje trenutačno proizvode oko 30.000 litara likera i rakija pa se tako na policama u delikatesnim trgovinama viđa i sve više boca s njihovim logom – slovom S na glagoljici.

– Zadovoljni smo kako se naši proizvodi danas prodaju. Mogu se kupiti na veliko, popiti u kafićima, ali i u lijepim ambalažama u delikatesnim trgovinama kao suveniri. Danas, kada smo prepoznati na tržištu, je puno lakše, ali počeci nisu bili jednostavni.

Moj brat Tino i ja godinama smo radili dva posla. Pokretanje ovakvog posla zahtijeva konstantna ulaganja, tako da bi bez tog našeg dodatnog angažmana ovo bilo nemoguće. Ipak, danas smo sretni i možemo reći da je ovo održiv posao. Imamo zaposleno još troje ljudi, među kojima i jednu Ukrajinku, našu Katju. Naravno, kao i svakom poduzetniku danas, kada proširujemo i razvijamo posao, najteže nam je naći radnu snagu, rekao je Borjan.

Dunje i orasi

Sirovina za izradu likera i rakija stiže s Banije. Obitelj Suzić na svom gruntu od sedam hektara zemlje posadila je dvjesto dunja i dvjesto oraha… Iz tog kraja nabavljaju i imelu za bisku, a iz Slavonije im stiže šljiva. Grožđe i vinske destilate uzimaju iz Istre, a sami proizvode i trave koje stavljaju u lozu. Kažu kako su iz svakog komadića Hrvatske uzeli ono najbolje i stavili u bocu. Obitelj Suzić nije previše vična natjecanjima. Borjan otkriva kako redovito sa svojim rakijama odlaze na natjecanje u Hum, na Smotru domaćih rakija u Istri i redovito se doma vraćaju sa zlatnim i srebrnim priznanjima. To ih veseli i drago im je da je njihov rad prepoznat, ali još više ih raduje taj put koji prolaze i priče koje otvaraju u procesu stvaranja novih proizvoda s imenima koje pričaju priču o njihovom primorskom kraju.