Borna Devald pronašao je utjehu za poraz u prvom kolu, zajedno s Admirom Kalenderom osvojio je turnir parova. U subotu su najprije u polufinalu spasili meč loptu u drugom setu i svladali Talijane Emiliana Maggiolija i Davidea Tortoru, finaliste u pojedinačnoj konkurenciji, sa 1:6, 7:5, 10:4, da bi u finalu lako svladali Mađara Dominika Buzonicsa i Slovenca Filipa Jeffa Planinšeka sa 6:0, 6:1.
– Za sada je sve lijepo, ali treba se raditi da bi se nastavilo ići tim dobrim putem – kaže Borna Devald. – Znam da je lakše ostvariti rezultate kad si mlađi, kasnije je sve teže i teže. Samo moram nastaviti trenirati i raditi, ne treba se obazirati na to kako će biti kasnije jer tada ne igraš najbolji tenis i možeš potonuti. Želim nastaviti ovim rezultatima i kad budem stariji.
Goran Ivanišević i Magnus Norman samo su neki velikani i odlični treneri s kojima si radio u zadnje vrijeme?
– Velika je stvar što mogu trenirati s njima, vidim kako se radi na toj profesionalnoj razini, vidiš što te čeka i možeš se ranije pripremiti na to. Privilegij je raditi s njima, dat će savjete koje možeš u budućnosti iskoristiti.
Naslov na Orange Bowlu?
– Najdraži trofej. Sjajan je bio osjećaj osvojiti taj turnir, upisati se u povijesne knjige, ali to je već, može se reći – prošlost. Veliki rezultat, ali moram gledati naprijed.
Najteže je doma, na Kvarner junior Openu nije išlo dalje od prvoga kola?
– Prvi turnir do 16 godina, prvi izvan dvorane, prvi na zemlji. Nisam odigrao najbolji tenis i nažalost, izgubio sam u prvom kolu singla, ali bilo je dobro u parovima. Dobro dođu za trening, uvijek si daš neki cilj što raditi.
Iza dvaju Borni stoji menadžerska agencija »StarWing«. Puno je lakše kada je sve posloženo, od trenera do terena?
– Puno je lakše, pogotovo mojim roditeljima. Više ne moraju razmišljati kada će me voziti na treninge, kada treba negdje putovati… Nisu usredotočeni smo na mene, imaju svoj život i više vremena mogu posvetiti mlađem bratu Tinu. Treba biti zadovoljan što imam taj privilegij da se drugi brinu o meni.
Od kraja prošle godine treniraš s Ivanom Stelkom. Na čemu najviše radite?
– Za sada na bekendu, tu imam mali problem… Kada je u pitanju Stelko, za sada je super, jako sam zadovoljan.
Želja u karijeri?
– Postati broj jedan!
Baš kao i imenjak Ćorić?
– Nadam se da ću krenuti njegovim stopama. Još kad bih imao njegov bekend…
Idol?
– Roger Federer. Oduvijek mi je bio idol. Pokušavam biti kao on, u tenisu i u ponašanju.
Znači, nema lomljenja reketa?
– Nisam slomio nijedan. Zapravo jesam, sada u Rijeci! Na treningu, igrajući protiv trenera… Tenis nije bio jedina ljubav?
– Igrao sam i nogomet od šeste godine, zadnjeg veznog. No, odlučio sam se za tenis. Više mi se svidio kao individulni sport. Volim ovisiti sam o sebi – zaključuje još jedna hrvatska teniska senzacija. Niti sustava poput Francuske, niti novca poput Velike Britanije. A teniski talenti u Hrvatskoj samo niču…
