Borna Gojo i Nino Serdarušić/Z. HORVAT
MADRID Nikola Pilić, Željko Franulović, Goran Ivanišević, Mario Ančić, teniski su velikani odrasli u Ulici Put Firula. Borna Gojo je iz iste ulice, baš kao i Marin Draganja, ali će odmah priznati da će morati puno napraviti da bi stao u istu rečenicu s njima. Gojo, koji danas otvara susret protiv Španjolske dvobojem protiv devetog igrača svijeta Roberta Bautiste Aguta, zadovoljio je na premijeri u reprezentaciji protiv Rusije.
– Jedva čekam! Meni je to izazov, jedva čekam vidjeti gdje sam i što sam – kaže Borna Gojo
Mladi Splićanin je inače nesuđeni nogometaš. Ofenzivac.
– Igrao sam najprije u Spinutu, poslije u Hajduku. Igrao sam napadača ili ofenzivnog veznog. Prestao sam igrati iz neke svoje ljutnje. Trener me ostavljao nakon treninga dodatno raditi, ja samo to kao dijete shvatio kao maltretiranje. Živio sam iznad terena i probao sam igrati tenis. Odmah sam osvojio utješni turnir bez pravog treninga. Svidjelo mi se i rekao sam ocu i majci da mijenjam sport. Tako sam počeo igrati tenis tek sa 12 i pol godina.
Mogao je biti pravi centarfor sa 196 centimetara visine.
– Sve se dogodi s nekim razlogom, tenis je moj odabir. Mislim da sam na dobrom putu i ne žalim za ničim. Uvijek se, naravno, čovjek pita što bi bilo kad bi bilo. Sa mnom je trenirao Moro, ali on je odmah otišao u Dinamo. Trenirao sam s Balićem, bio je tu i Vlašić…
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU
