Večeras u 23 sata igra se povijesni meč

Marin Čilić za mjesto u teniskoj vječnosti

Zlatko Horvat

Bit će to senzacionalan dan za obojicu. I jedan i drugi imamo prigodu osvojiti Grand Slam, ući u povijest. Bit će puno emocija. Igra nam je različlita, Kei je sjajan s osnovne crte, morat ću dobro servirati i probati mu razbiti ritam – kaže Marin



NEW YORK  Marin Čilić ili Kei Nishikori. Hrvat ili Japanac. Jedan od njih dvojice bit će upisan kao pobjednik US Opena za 2014. godinu poslije šokantne subote, u kojoj je Čilić nadigrao Rogera Federera, peterostrukog pobjednika, dok je Nishikori, prvi tenisač iz Azije u finalu Grand Slam turnira, svladao  prvoga tenisača svijeta Novaka Đokovića. Dvojac koji je zajedno osvojio 24 naslova na četirima najvećim turnirima, zajedno je skupio set Čiliću i Nishikoriju, koji će večeras u 23 sata prvi put izaći na teren u jednom finalu Grand Slam turnira. Dovoljno? Za Ripleyja, ali bilo je vrijeme za promjene. I novi val.


– Bit će to senzacionalan dan za obojicu. I jedan i drugi imamo prigodu osvojiti Grand Slam, ući u povijest. Bit će puno emocija. Igra nam je različlita, Kei je sjajan s osnovne crte, morat ću dobro servirati i probati mu razbiti ritam – kaže Marin, koji gubi 5-2 u međusobnim susretima s Japancem. No, gubio je i 5-0 kontra Federera do polufinala…


Prvi put poslije Australian Opena 2005. (Safin dobio Hewitta) u finalu Grand Slam turnira neće biti  Federera, Đokovića ili Nadala. Zajedno s Andyjem Murrayjom, ovaj poker osvojio je  36 od posljednjih 38 Grand Slam turnira. Izuzetak su jedino US Open 2009. (Del Potro) i Australian Open ove godine (Wawrinka). Očito, vrijeme je promjena…



Kei Nishikori, Japanac koji je sa 14 godina došao na Floridu radi treninga, stopio se s američkim betonom i ostvario uspjeh karijere. No, ni on, baš poput Ćilića, ne misli stati.   – Igrao sam nekoliko puta s Marinom, ali ovdje je to  druga priča.  Igra stvarno dobro, agresivno, brzo, postaje sve jači. Neće biti lako – kaže Nishikori.


– Prije polufinala svi bi zasigurno rekli da će u finalu igrati Đoković i Federer, ali Nishikori i ja pokazali smo da  da dolazi novi val mladih igrača i da je ovo prijelomna godina za tenis. Idućih godina bit će puno novih lica u završnicama Grand Slamova. Wawrinka je otvorio vrata, sada svi ostali imamo  veću vjeru da možemo napraviti velike stvari na najvećim pozirnicama. Kei je dobio Raonića, Wawrinku, Novaka, igra sjajno. No, i ja sam ovo čekao cijeli život, ono čemu sam se nadao ostvarilo se i jednostavno ne mogu biti sretniji – kaže Marin, koji za 20 dana slavi 26. rođendan. Imao je 13 godina kada je jedan hrvatski tenisač posljednji put igrao u finalu Grand Slam turnira. Goranov čuveni Wimbledon 2001. godine, s bolnim ramenom, uz pozivnicu i stalno praćenje doživljaja četiriju dječkih likova koji se zovu Tinky-Winky, Dipsy, Laa-Laa, Sun Baby i Po. Marin je drugačiji lik, sav je u tebisu. Uvijek je analizirao suparnike, čak i previše. No, sada se suparnici  moraju pitati kako ga zaustaviti. A dodao je jednu novu dimenziju –  mentalnu snagu.


– Nevjerojatno sam opušten na terenu, uživam u svakom trenutku meča. Protiv Federera i Berdycha bio sam maksimalno unutra od početka do kraja. A izvesti ono što mi je uspjelo protiv Federera, poznatog po tome što igra taktički dobro…  Nije moglo bolje.  Odigrao sam aspolutno najbolji meč u karijeri, pokazao sam koliko mogu. odlično se krećem, pogađam lopte koje prije ne bih stigao. Nisam ni sam od sebe očekivao tako dobru igru, ipak se radilo o drugom polufinalu karijere, pred gledeljima koji podržavaju Federera, iza kojeg je puno ovakvih polufinala. Zato mi još više znači ova pobjeda,  radost zbog ulaska u finale još je veća. I fizički sam svjež, spreman za Nishikorija. Ništa nije slučajno. Ne jedan  talenat, koji Bob Brett nije znao izbrusiti, Goran Ivanišević je dodao glazuru. Sada svaka lopta ima cilj.  A te lopte suparnicima dolaze nevjerojatnom brzinom. Marin se odlično kreće, a svaku kraću loptu – kažnjava.

– Moja ekipa donijela je prevagu u posljednjih nekoliko mjeseci,  posebno na velikim turnirima. Osjećam da sam fizički strašno nadmoćan, da mogu igrati na sto posto tri, četiri sata. Sama igra je napredovala više u posljednjih godinu dana nego u četiri, pet godina prije toga. Goran mi je donio specijalan dodatak u igri, koji je pridonio da igram puno bolje. Najvažnije od svega, uživam na terenu. Atmosfera u ekipi je uvijek vedra što mi pomaže, opušteniji sam.


Pobjeda bi Čiliću donijela mjesto u teniskoj povijesti, a bliža budućnost nastup na ATP  Finalu u Londonu. S trenutačno 11. mjesta skočio bi na peto uz – ocean  samopouzdanja. Četvrti hrvatski finalist Grand Slam turnira ima prigodu postati drugi pobjednik poslije Goranova Wimbledona.  Tko bi rekao…  – U posljednje vrijeme osjećao sam da se mogu nositi s najboljima i da ponekad puno stvari ovisi o meni, o mojem servisu. Sada mi se posložio ždrijeb, odigrao sam  sjajno i kada je  bilo teško. Moja vjera u igru je puno veća nego prije. Nadam se da ovako sjajnu igru mogu zadržati i u finalu. Za mjesto u povijesti. I teniskoj vječnosti.