Bit će to senzacionalan dan za obojicu. I jedan i drugi imamo prigodu osvojiti Grand Slam, ući u povijest. Bit će puno emocija. Igra nam je različlita, Kei je sjajan s osnovne crte, morat ću dobro servirati i probati mu razbiti ritam – kaže Marin
NEW YORK Marin Čilić ili Kei Nishikori. Hrvat ili Japanac. Jedan od njih dvojice bit će upisan kao pobjednik US Opena za 2014. godinu poslije šokantne subote, u kojoj je Čilić nadigrao Rogera Federera, peterostrukog pobjednika, dok je Nishikori, prvi tenisač iz Azije u finalu Grand Slam turnira, svladao prvoga tenisača svijeta Novaka Đokovića. Dvojac koji je zajedno osvojio 24 naslova na četirima najvećim turnirima, zajedno je skupio set Čiliću i Nishikoriju, koji će večeras u 23 sata prvi put izaći na teren u jednom finalu Grand Slam turnira. Dovoljno? Za Ripleyja, ali bilo je vrijeme za promjene. I novi val.
– Bit će to senzacionalan dan za obojicu. I jedan i drugi imamo prigodu osvojiti Grand Slam, ući u povijest. Bit će puno emocija. Igra nam je različlita, Kei je sjajan s osnovne crte, morat ću dobro servirati i probati mu razbiti ritam – kaže Marin, koji gubi 5-2 u međusobnim susretima s Japancem. No, gubio je i 5-0 kontra Federera do polufinala…
Prvi put poslije Australian Opena 2005. (Safin dobio Hewitta) u finalu Grand Slam turnira neće biti Federera, Đokovića ili Nadala. Zajedno s Andyjem Murrayjom, ovaj poker osvojio je 36 od posljednjih 38 Grand Slam turnira. Izuzetak su jedino US Open 2009. (Del Potro) i Australian Open ove godine (Wawrinka). Očito, vrijeme je promjena…
– Prije polufinala svi bi zasigurno rekli da će u finalu igrati Đoković i Federer, ali Nishikori i ja pokazali smo da da dolazi novi val mladih igrača i da je ovo prijelomna godina za tenis. Idućih godina bit će puno novih lica u završnicama Grand Slamova. Wawrinka je otvorio vrata, sada svi ostali imamo veću vjeru da možemo napraviti velike stvari na najvećim pozirnicama. Kei je dobio Raonića, Wawrinku, Novaka, igra sjajno. No, i ja sam ovo čekao cijeli život, ono čemu sam se nadao ostvarilo se i jednostavno ne mogu biti sretniji – kaže Marin, koji za 20 dana slavi 26. rođendan. Imao je 13 godina kada je jedan hrvatski tenisač posljednji put igrao u finalu Grand Slam turnira. Goranov čuveni Wimbledon 2001. godine, s bolnim ramenom, uz pozivnicu i stalno praćenje doživljaja četiriju dječkih likova koji se zovu Tinky-Winky, Dipsy, Laa-Laa, Sun Baby i Po. Marin je drugačiji lik, sav je u tebisu. Uvijek je analizirao suparnike, čak i previše. No, sada se suparnici moraju pitati kako ga zaustaviti. A dodao je jednu novu dimenziju – mentalnu snagu.
– Moja ekipa donijela je prevagu u posljednjih nekoliko mjeseci, posebno na velikim turnirima. Osjećam da sam fizički strašno nadmoćan, da mogu igrati na sto posto tri, četiri sata. Sama igra je napredovala više u posljednjih godinu dana nego u četiri, pet godina prije toga. Goran mi je donio specijalan dodatak u igri, koji je pridonio da igram puno bolje. Najvažnije od svega, uživam na terenu. Atmosfera u ekipi je uvijek vedra što mi pomaže, opušteniji sam.