RIJEKA Odmor je proletio. Za neke je nova teniska sezona već je počela, dok Borna Ćorić kraju privodi pripreme u Bordigheri, mjestu na Azurnoj obali, udaljenom 20 kilometara od francuske granice, u akademiji svojeg trenera Riccarda Piattija.

– Sutra letim u Australiju, u Melbourneu sam u malo prije ulaska u 2019. godinu… – kaže Borna Ćorić. – Odlučio sam otići ranije u Australiju nego inače. Želim se što bolje priviknuti na vremenske uvjete i vremensku razliku. Igrat ću dva meča na ekshibiciji u Adelaideu, ali neće biti turnira. Nakon toga se vraćam u Melbourne, čekajući Australian Open.

Lani je ispao u prvom kolu, u tri seta izgubivši od Australca Johna Millmana. Time je samo nastavio tradiciju jer u Melbourneu ima omjer 0-4! Četiri puta gubio je u prvom kolu.

– U Australiji sam do sada dosta loše igrao i zato ćemo probati nešto promijeniti u pripremi. Prvo, protekla se sezona odužila zbog Davis Cupa. Drugo, meni treba dosta vremena na privikavanje na nove uvjete. Treće, igrao bih Dohu i Chennai uoči Australian Opena i došao bih – umoran. Zato ćemo probati nešto novo.

Rad, rad i samo rad. U teretani i na terenu. Tako su izgledali protekli dani u Bordigheri. Riječanin Dalibor Širola nije imao milosti. Radilo se na Badnjak, na Božić, o 26. prosincu i Sv. Stjepanu da se i ne govori. Velika 2018. godina trebala bi za 22-godišnjeg Zagrepčanina biti samo jedna stepenica prema vrhu.

– Već smo uigrani, ekipa me puno bolje zna. Počeli smo brzo raditi na onome detektiranim problemima. Imali smo malo vremena, malo sam se i razbolio, što je odnijelo nekoliko dana. Međutim, zadovoljan sam odrađenim. Imamo još 15 dana vremena, pa još dva tjedna nakon Australian Opena.

Drugi dom

Bordighera je postala njegov drugi dom. Mjesto na Azurnoj obali ima posebnu mikro-klimom zbog utjecaja obližnjih vrhova Alpa.

– Po danu je 15 stupnjeva, svakako toplije nego u Zagrebu, ali nije toplo kao u Miamiju. Po noći zahladi i treba ti jakna. Meni je tu lijepo. Imam stan. Mirno je, mogu se koncentrirati na tenis. S druge strane, Monte Carlo je na 20-25 minuta vožnje.

Tko je mogao pretpostaviti prošle godine u ovo vrijeme da će suradnja s Riccardom Piattijem i Daliborom Širolom, uz Kristijana Schneidera, donijeti kraj godine na 12. mjestu ATP ljestvice uz cijelu nisku sjajnih rezultata, naslov u Halleu, finale Masters 1000 turnira u Šangaju, polufinale Indian Wellsa, četvrtfinale Miamija i naravno – trijumf u Davis Cupu!

– Davis Cup je ne samo vrhunac sezone, već i vrhunac karijere, najveće natjecanje koje sam osvojio. Po svemu to jest šećer na kraju, ali i puno više od toga. U svakom slučaju, bila je to fantastična godina. Uz jako dobre igre, što mi je bio cilj. Bilo je nekoliko padova, dio na zemlji, nisam odigrao ni turnire prije US Opena, kiks su bili Wimbledon i Australija… Probat ću srezati te loše predstave.

Puno je ljepše gledati one pozitivne stvari, zaključno s Lilleom i osvojenim Davis Cupom.

– Bilo je nekoliko visova. Polufinale Indian Wellsa i Miami donijeli su mi proboj prema vrhu, ušao sam u prvih 30 na svijetu. Činjenica da sam postao nositelj na velikim turnirima olakšala je put. Halle… Došao sam ne znajući što mogu očekivati na travi. Provlačio sam se, da bi u finalu protiv Rogera Federera odigrao tenis života i pobijedio… Iznenađenje je bilo i finale Šangaja protiv Đokovića. Na kraju, tu je Davis Cup, koji bih stavio na prvo mjesto.

Riječka veza

Što je sljedeće? Plasman među prvih deset nudi se kao normalan nastavak rasta.

– Nisam uopće još stigao niti sjesti sa svojom ekipom i postaviti ciljeve za novu sezonu. Pričali smo o tenisu, ali ne i o ciljevima. Pretpostavljam da je cilj top 10 na kraju 2019. i ostati zdrav. Zbog toga sam dosta s Daliborom Širolom radio na prevenciji, po sat i pol, dva sata. Protekle sezone praktički nisam bio ozlijeđen, samo sam zbog ozljede vrata pauzirao duže od tjedan dana. Sada saniramo i taj vrat. Prirodno sam dosta izdržljiv i taj mi dio manje treba, ali stvorili smo dobru bazu. S Daliborom zaista odlično surađujem, super smo se našli i kao ljudi. Volim ga, pošten je.

Ivan Ljubičić je također imao utjecaj na Bornu i njegov skok u 2018. godini.

– Nećemo o postocima tog utjecaja, jer Ivan više radi menadžerski dio. Što se tiče tenisa, više je utjecaja imao prije kroz neke sugestije. Sada imam dva trenera s kojima radim i koji su vrhunski. U njih imam maksimalno povjerenje. A Ivan? Ima jako puno, puno posla…

Borna je jako popravio servis, ali ima tu još posla.

– Riccardo Piatti i ja smo baš to komentirali, a nije pretjerevanje. U svakom udarcu smo vidjeli i govorili što treba popraviti u sljedećoj godini. Mislim da je način igre više, manje posložen, postao sam agresivniji, igram bliže crti. Više od toga ne bi bilo dobro. U tom smjeru neće biti radikalnih promjena kao ove godine. Možda ću ići više na mrežu. U reternu vidim vidim još puno prostora za dodatni iskorak.

Što bi si Borna poželio u 2019. godini?

– Ljudima želim zdravlje i puno ljubavi. Sebi zdravlja i neke sportske sreće, bez toga se ne može. Tu sreću si sam krojiš s puno treninga. Uz malo sreće i puno zdravlja, a to naučio iz prošlih godina, sigurno mogu ući u top 10, ne branim ništa do Indian Wellsa, ali u tom krugu deset najboljih želim dočekati i kraj godine.

Zasigurno će trofejna soba biti bogatija za još koji trofej.

– Prije dvije godine dao sam napraviti posebnu vitrinu. U njoj su svi trofeji. Na jednom mjestu. I sada sam već ponosan na njih. Davis Cup trofej, onaj iz Hallea…

Davis Cup ga podsjeća na jedno veliko putovanje jedne sjajne generacije hrvatskih tenisača, okončano trijumfom u Lilleu.

– Dobar sam sa svim suigračima iz reprezentacije, to su mi i najveći prujatelji na Touru. Čilić, Pavić, Škugor, Mektić, Dodig… Mi smo momčad, pogotovo u posljednje dvije, tri godine. Od ostalih mogu izdvojiti Džumhura, Krajinovića… Ali najviše volim biti sa svojim ekipom, na turnirima ne volim previše bauljati.

Trenutno je Borna – slobodan.

– Već duže je to tenis i samo tenis, ne znam što je tome razlog.

Možda bi bilo lakše da trenira u Zagrebu, ali Bordighera baš nije blizu. Ni Dubai.

– Nemam najdraže mjesto. Bio sam u Dubaiju dva i pol tjedna na odmoru. Dubai je super grad, možeš izlaziti, za razliku od Bordighere, gdje imam mir, mogu se koncentrirati na rad. Trenirao sam po cijele dane, čak je obitelj za Božić došla u Bordigheru. Tu nema iskušenja, iako je Monte Carlo blizu. Casino? Bio sam jednom ili dvaput i napunio sam džepove, ha ha… Ali nisam strastveni kockar, nije mi gušt…

Zato su mu gušt pobjede i velike teniske scene. Rođeni pobjednik!