S obzirom na umaški naslov i osam pobjeda, Pablo Cuevas je prva od pet referentnih točaka, a Borna Ćorić jučer se prvi put našao među dvjesto najboljih igrača svijeta (194.)
UMAG » Spušten je zastor na jubilarno 25. izdanje Vegeta Croatia Opena. Pablo Cuevas, 28-godišnji Urugvajac, kompletirao je velikih umaških devet dana, iz kvalifikacija došao do druge krune u 15 dana nevjerojatnoga srpnja. Pokazalo se da Bastad nije slučajnost, Cuevas je bio pravi urugvajski zid. Istina, zid se skoro urušio u prvom kolu, Splićanin Mate Delić imao je dvije lopte za 4:2 u trećem setu uz servis, ali kada protiv zemljaša moraš triput odigrati isti poen zato što na mrežu ideš samo na rukovanje, mora se platiti skupa cijena.
S obzirom na umaški naslov i osam pobjeda, Cuevas je prva od pet referentnih točaka 25. izdanja Vegeta Croatia Opena.
1. Pablo Cuevas
Prije samo dvadesetak dana bio je 110. na ATP ljestvici, zato ovoga tjedna i igra challenger u Liberecu, vrijedan 35 tisuća eura. Poslije prvih dvaju naslova u karijeri upisuje plasman karijere – 40. mjesto.
– Jako sam sretan, kako ne bih bio, pobjednik sam na dvama uzastopnim turnirima. Nisam to očekivao ni u snu. U Umagu je bilo još i teže jer sam morao igrati kvalifikacije, a put do titule bio je još teži. Ne, nijednog trenutka nisam razmišljao o otkazivanju Libereca. Ne tako davno bio sam puno niže na listi i nisam mogao prijaviti ništa drugo.
Nedjelja je bila njegov dan, u razmaku od deset sati nadigrao je prošlogodišnje umaške finaliste Fabija Fogninija i Tommyja Robreda, koji se previše natrčao i previše griješio da bi ugrozio Urugvajca, koji ne dvoji tko je popularniji u toj zemlji, on ili Suarez.
– Suarez, naravno. Nogometaši su vrlo popularni, ostali sport kao i da ne postoji.
Godine 2008. osvojio je Roland Garros u paru s Peruancem Luisom Hornom.
– Pariz s jedne te Umag i Bastad s druge su različite stvari. Roland Garros je ipak bio nešto posebno.
Išao je prema vrhu, ali neugodna ozljeda koljena odnijela je dvije godine karijere.
– Bilo je trenutaka kada sam mislio da više neću moći igrati tenis, pogotovo ne na ovoj razini. To je još jedan razlog moje sreće, veliki povratak… Gdje je granica? Ne znam gdje ću stići, iznenađen sam već i s ovim 40. mjestom… – zaključuje četvrti južnoamerički pobjednik Umaga (Rios 2000., Canas 2004. i Coria 2005.), treći iz Argentine.
2. Borna Ćorić
Borna Ćorić, 17-godišnji Zagrepčanin, jučer se prvi put našao među dvjesto najboljih igrača svijeta, na 194. mjestu. Ostvario je dvije vrijedne pobjede, nad Edouardom Roger-Vasselinom i Horacijom Zeballosom. Trebao je dobiti i Fabija Fogninija. Trebao, ne morao, nakon što je imao set i »break«, u meču odigranom u sjajnoj atmosferi.
– Najveća zadovoljština je što sam se borio do kraja. Imao sam dobru šansu za pobjedu. Da sam samo malo bolje servirao, mogao sam zatvoriti meč u dva seta. Pokazalo se da se mogu nositi s najboljim igračima svijeta ako igram svoj najbolji tenis – kaže Borna, koji je s obala mora otisnuo u planine, na challenger u Cortini d’Ampezzo. Nije baš imao sreće sa ždrijebom, u prvom kolu sastaje se s prvim nositeljem Španjolcem Danielom Gimeno-Traverom. No, u Umagu se pokazalo da mu oni s dva prezimena leže…
3. Marin Čilić
Domaći igrač dočekao je nedjelju u turniru, što je uvijek dobra vijest. Loša je što nije stigao do finala. Imao je sedam set lopti protiv Tommyja Robreda, 5:3 i 40:15 uz servis, 6:3 u »tie breaku«, ali sve to nije bilo dovoljno za dobitak seta. Štićenik Gorana Ivaniševića u tim trenucima jednostavno nije uspio ubaciti prvi servis, kao da je to najteža stvar na svijetu. Prevelika je bila želja dokazati se opet pred domaćom publikom, a nakon gubitka prve dionice pukao je »kao tikva«. Po kvaliteti je nesumnjivo bio broj jedan turnira, iako je Cuevas u formi života. Čilić ima pravo na slab dan, kao što je to bio slučaj protiv Robreda. Poslije 15 uzastopnih pobjeda na hrvatskim ATP turnirima zasigurno imao je pravo na poraz, pogotovo na zemlji natopljenoj kišom. Pogodilo ga je, ali ono s čime ne smije biti zadovoljan je igra koju je pokazao protiv Robreda.
Poslije Umaga Čilić se vratio u prvih 20, na 18. je mjestu, a u tom društvu nije bio od kraja kolovoza i dana kada nije mogao igrati zbog suspenzije.
4. Tommy Robredo
Finalist drugu godinu zaredom. Previše je griješio da bi obranio naslov.
– Iza mene je sjajan tjedan, ali u finalu Pablo je odigrao sjajno i mogu mu samo čestitati. Nije promašio gotovo nijednu loptu. Bilo je nekih šansi za mene, ali nije se dogodio preokret – kaže Tommy Robredo, koji je igrao prvi finale poslije Umaga lani.
No, u tih godinu dana imao je sasvim solidne rezultate.
– Borim se svakoga dana, ali radim ono što volim. Sretan sam čovjek.
5. Jubilej
Bilo je zaista svega na 25. izdanju, ali nekako se očekivalo – više. Bilo je otkaza, kiše, manje je turista… Stvar je djelomice spasio Borna Ćorić, malo Čilić, ali nedostajalo je nešto… Možda top 10 igrač!
