RIJEKA Halil Jaganjac, velika nada rukometaša Kozale i hrvatskog rukometa, visoki i snažni lijevi bek gromovita udarca, ne bez razloga nazivan »haubicom s Viškova«, novi je član poljskog velikana Vive Kielca.

Vijest je najavljivana još ranije, no sada ju je aktualni poljski prvak i prije pet godina prvak Europe, objavio službeno na svojim stranicama. Halil će do konca sezone igrati za našički Nexe, a onda slijedi selidba u Poljsku. Jaganjac od kozalskih dana, kada je sa 16 godina igrao u seniorima Kozale, stalno leti visoko. Još kao 18-godišnji klinac otišao je u redove velikana PSG-a, novi mu je klub bio skopski Metalurg, koji je trenirao Lino Červar, a potom, 2018. dolazak u Našice gdje je sazrijevao dobijajući minutažu kod prvo Hrvoja Horvata, a potom i Branka Tamšea.

Svjetski putnik

– Krajem prošle sezone potpisao sam za Viva Kielce, ugovor je na tri godine – kaže 23-godišnji Halil Jaganjac. – I eto, sada su to iz Kielcea objavili i službeno na svojim društvenim mrežama. Od iduće sezone sam njihov igrač. Tamo odlazim na ljeto i krećem sa sezonom 2022./23.
U rukometnim krugovima je ovaj prelazak okarakteriziran i kao Halilov transfer karijere, igrač se po objavi ovog bombastičnog transfera nimalo ne prepušta euforiji, iako je vrlo zadovoljan.

– Ne znam bih li ovaj prelazak nazvao transferom karijere, nekako bih ga nazvao prirodnim putem kojim sam htio ići i nekako se razvijati. Mislim da mi je vrijeme za iskorak, moram probati igrati taj najviši, najelitniji rang natjecanja. Viva Kielce spada u samu rukometnu elitu u Europi. To je ogroman klub. To je klub u kojem mislim da se mogu nametnuti i gdje imam šansi igrati, a gdje mislim da ću igrati vrhunski rukomet. Smatram da sam sve to tamo pronašao.

Jaganjac je svjetski rukometni putnik, od Pariza do Skoplja i Našica, sada mu je nova stanica Poljska, tako mlad, a već je bilo pregršt događanja na koje se on može sa zadovoljstvom osvrnuti.

– Kada ocjenjujem svoju dosadašnju karijeru i kada se na nju osvrćem, najbolje je mogu opisati time da mi je, kada sam imao 16 godina, netko rekao da ću sve ovo proći do svoje 23. godine i da ću biti u Kielceu, bio bih itekako zadovoljan. Mislim da stvarno imam privilegij ostvariti ono što nije uspjelo puno mojih vršnjaka. Stvarno sam presretan, radim što volim i za to sam plaćen. Smatram, kada je o rukometu riječ, da mi više u životu ne treba.

Lino Červar, slavni »Mago di Umago«, brojnim je medaljama ostavio neizbrisiv trag u hrvatskom, ali i u svjetskom rukometu, Halila je trenirao i u njihovim skopskim danima.

– Imao sam šansu, sreću i privilegij da sam negdje pred kraj Červarove trenerske karijere uspio uloviti tih njegovih nekoliko posljednjih godina te naučiti od njega puno dobrih stvari. Bila je uistinu čast biti s takvim jednim velikanom, prije svega učiti od njega, provoditi dane s njim i u Skoplju i u reprezentaciji kada je bio izbornik. Mogu mu puno zahvaliti jer on me prvi uveo u taj ozbiljan seniorski rukomet, onaj na visokoj razini. U prvom redu kroz reprezentaciju gdje me je pozvao, a onda mi je u Metalurgu dao šansu. Mislim da sam se tu najviše formirao i onda mi je dalje bilo puno lakše.

Jaganjac očekuje susret s drugim velikim rukometnim imenom, loptačkim mađioničarem iz Kirgistana Talantom Dušebajevim. Neponovljivi majstor, sovjetski, ruski pa španjolski reprezentativac je tada, ne bez razloga, bio najbolji rukometaš svijeta, danas jedan od najcjenjenijih svjetskih trenera.

– Razmišljao sam tko će mi negdje biti trener i nadao sam se da će to biti netko velik. O njemu ne treba trošiti riječi, mi koji smo bar malo upoznati s rukometom, znamo tko je bio Dušebajev, kako je bio dobar igrač. Smatram i da je dobar trener. Veliki je radnik. Mislim da od njega mogu samo još više naučiti, još napredovati. Samo moram slušati, biti marljiv, iz te suradnje može izaći samo dobro.

Karačić

Jaganjac će se naći i u uglednom igračkom društvu, uz njemačkog vratara Andreasa Wolffa, braću Dušebajev, Islanđanina Bjorna Gudjonssona tu je i hrvatski as, reprezentativni srednji bek Igor Karačić.

– Ne znam hoće li Igor i sljedeće sezone ostati u Kielceu. Bio bih presretan da bude tamo jer znam koliko vrijedi. Od njega prije svega mogu naučiti puno, već sam u reprezentaciji naučio puno od njega. Igrač je s ogromnim iskustvom. Baš je gušt igrati s njim i baš bih volio da ostane tamo. Na mjesto srednjeg vanjskog dolazi Slovenac Staš Skube, prelazi iz Meškova Bresta, također je veliki igrač. Imat ću znači srednjeg vanjskog s kojim ću se razumjeti, bio to Karačić ili Skube. Najbolje bi bilo da tu budu oba ova velikana. Stvarno se tome nadam.

Jaganjac je, kada je riječ o reprezentaciji, godinama trofejnom društvu na najvećim natjecanjima, bio u širem krugu kandidata za SP 2019. godine u Danskoj i Njemačkoj, no nije ušao u ekipu. Svjestan da je mlad i da ima još vremena, strpljivo čeka šansu i nada se da će je izboriti.

– Tek sam pred svojim najboljim, pravim igračkim godinama. Još sam mlad i mislim da će moje vrijeme doći kada bude trebalo, kada bude najlogičnije i najpotrebnije. Davat ću sve od sebe da budem u reprezentaciji i šansa će sigurno doći. Treba je samo iskoristiti, makar bio tamo samo na okupljanju ili ulazio samo pet minuta u igru. Meni je to već zadovoljstvo, a sve više od toga je ponos.

Viva Kielce je veliki klub s velikim rezultatskim apetitima, Jaganjac treba nastojati da se glad za rezultatima poljskog kluba čim bolje utaži.

– Taj klub je europski velikan, oni uvijek ciljaju na osvajanje poljskog prvenstva, poljskog Kupa. Uz to uvijek pokušavaju izboriti Final four Lige prvaka, svake sezone je tako. Nekada to uspije, nekada ne. Tu je ogromna, jaka konkurencija, ali oni su već osvajali tu rukometnu Ligu prvaka te je uistinu riječ o velikom klubu. Tamo se prije svega želim nadograditi, još naučiti od tih igrača i dovesti se na tu razinu da stvarno mogu pomoći klubu. Naravno, što više uspjeha i pehara, tim bolje.