Azuz Simcich

Razgovarali smo s kondicijskim trenerom pobjednice WTA Finala: "Mira ima otvorenu cestu prema velikim uspjesima"

Zlatko Horvat

SJAJAN KRAJ SEZONE - Azuz Simcich i Mira Andrejeva

SJAJAN KRAJ SEZONE - Azuz Simcich i Mira Andrejeva

Lijepo je vidjeti WTA ljestvicu i znati da si s prvom igračicom radio gotovo tri, a s drugom radiš gotovo dvije godine. Postoji jedno osobno zadovoljstvo jer sigurno postoji neki doprinos svemu tome - kaže Simcich, riječki kondicijski trener



RIJEKA Azuz Simcich još nije uhvatio pravi ritam spavanja, devet sati razmaka vremenske zone donosi sindrom vremenske razlike. No, za riječkog kondicijskog trenera sve je lakše nakon sezone koju je njegova štićenica Mira Andrejeva okončala trijumfom na WTA Finalu i Indian Wellsu.


Mlada, 19-godišnja Ruskinja, na premijeri na završnom turniru nije izgubila seta, okrunivši sezonu u kojoj je osvojila Roland Garros, prvi Grand Slam trofej, dodala naslove na WTA turnirima i Adelaideu i Linzu, te igrala finala WTA 1000 turnira u Madridu i Pekingu.


– Sezona nije mogla bolje završiti. Mislim da je time Mira dobila potvrdu koliko vrijedi. Tijekom sezone nije imala najbolji omjer protiv top 10 igračica pa je prije turnira bilo malo straha, tenzija. Ona je još mlada, relativno neiskusna, a trebalo je igrati protiv osam najboljih igračica svijeta. Mislim da se pokazala u najboljem svjetlu. Fizički je tijekom godine uvijek bila odlična, ali teniski i mentalno je otišla jednu razinu više, što je lijepo vidjeti.




Vidjeli smo mi to već na treninzima, postojale su naznake u sparing mečevima da bi to mogao biti dobar rezultat, ali da će osvojiti titulu… To ne možeš prognozirati, jer to je nerealno. Ideš meč po meč, jer svašta se može dogoditi u samom meču, između njih. Kada je prošla skupinu, onda smo počeli o tome razmišljati. Polufinale i finale donijelo je ozbiljne mečeve, dok je u skupini bila dominantna. Svitolini je prepustila četiri, Sabalenki četiri, Schnaider tri gema, kao da igra s juniorkama – kaže Azuz Simcich, nekadašnji sprinter i skakač udalj riječkog Kvarnera.


Pegula


Jessica Pegula je u polufinalu uspjela uzeti sedam, a Elina Svitolina u finalu osam gemova. Andrejeva je tako postala najmlađa pobjednica završnog turnira WTA sezone poslije 1992. Monike Seleš.


– Pegula je vrhunska igračica, ima posebnu igru koja se teško čita jer udara ravno i može te staviti u probleme ako nisi na pravoj razini. Finale je finale, donosi jednu dodatnu komponentu, stres je dvostruko veći i nikad ne znaš u kojem će to smjeru otići. Otišlo je na njenu stranu, a na kraju je do velikog izražaja došla i fizička komponenta. Svitolina je mrvicu pala, dok je Mira ostala na istoj razini i uspjela je zatvoriti meč.


U ovom trenutku prva tenisačica svijeta je Elena Ribakina, dok je Mira Andrejeva druga. Simcich je s Ribakinom dugo surađivao, a sada vodi brigu o drugoj igračici s WTA ljestvice, koja nakon Australian Opena, preciznije 1. veljače iduće godine, može preuzeti tenisko prijestolje.


– Lijepo je vidjeti WTA ljestvicu i znati da si s prvom igračicom radio gotovo tri, a s drugom radiš gotovo dvije godine. Postoji jedno osobno zadovoljstvo jer sigurno postoji neki doprinos svemu tome. Realna je šansa da Mira bude prva na svijetu jer na tri turnira početkom godine, u Brisbaneu, Adelaideu i na Australian Openu, brani otprilike 600 bodova. Sabalenka brani 1.700, a Elena Ribakina preko 2.000. One imaju imperativ napraviti dobar rezultat samo da bi zadržale bodove, a mi imamo »free ride«. Realno bi bilo preuzeti vrh, ali mi idemo u Melbourne osvojiti Grand Slam turnir. S ove pozicije, uz dobre pripreme, ona može osvojiti Australian Open.


Mira Andrejeva neće dugo uživati u posljednjem trofeju, kao ni Simcich u godišnjem odmoru. Dva tjedna…


– Pripreme za novu sezonu kreću početkom prosinca. No, onda će tjedan dana ranije dobiti zadatke koje mora odraditi. Poslat ću joj plan za četiri, pet treninga. Pripreme će trajati tri tjedna, a odradit ćemo ih kao i lani, pola u Nici, pola u Barceloni. Postojala je opcija za Dubai, još tamo situacija nije sigurna, a gubimo i vrijeme na putovanje. Radit ćemo u Mouratoglou akademiji. Imamo na raspolaganju terene vani i u dvorani, dvije teretane, cijeli sustav oporavka… Dočekali su nas kao kap vode na dlanu. Barcelona je odabrana da njena trenerica Conchita Martinez može biti malo kući. Tamo treniramo u dva kluba.


Uteg


Za sljedeću godinu planovi su veliki, Andrejeva je tenisačica koju čekaju velike stvari.


– Ima puno kandidatkinja, ali u tenisu moraš gledati samo sebe. Mi na svaki Grand Slam turnir idemo s ciljem osvojiti ga. Na taj način se i pripremamo. Svi turniri prije toga su samo priprema za Grand Slam turnire. Prvi uteg koji je skinula s leđa bio je Roland Garros. Kada ti netko od 12. godine stalno govori da moraš osvojiti veliki trofej, to je pritisak za mladu osobu, koja je bačena u svijet zrelih žena.


Trebalo se boriti i naći svoje mjesto, ali osvojila je Grand Slam trofej. Sada je cesta otvorena, više nikome ništa ne mora dokazivati. Ova pobjeda u Indian Wellsu je također značajna jer je pobjeđivala top 10 igračice. Ima pritisak branjenja bodova, ali podučavamo je da je razina igre najvažnija, jer bodovi će doći sami po sebi.


Oko svake vrhunske igračice ili igrača cijela je ekipa. Glavni trener, kondicijski trener, fizioterapeut…


– Obično se putuje s tri osobe. No, ne odrađuje tu svaki svoj dio posla, već smo zaista ekipa. Potpora smo i kada je teško. To je jedna mala obitelj. Bitno se okružiti ljudima s kojima ti je ugodno, koji van terena čine dobru atmosferu. Tada je taj put lakši, jer tenisačice ili tenisači vode relativno usamljen život, bez puno prijatelja. U klubu su, kad su pripreme, od 8 ujutro do 17 sati, a ostalo je oporavak. Zato je bitno s kime si okružen.


Andrejeva, kao i sve velike, genijalne igračice, ponekad zna »eksplodirati« kada ne ide sve po željama.


– Imali smo jedan veliki pad na proljeće u Indian Wellsu i Miamiju, ali jako puno radi na tome. Ona ima dva psihologa s kojima rade, koji se razumiju i tenis znaju sve prepreke s kojima se ona može suočiti na terenu i izvan njega. Ta neka nezadovoljstva na terenu sve su rjeđa. Ono što je prije bilo pravilo, što se događalo kada ne bi išlo kako bi ona željela, sada je izuzetak. U tom mentalnom segmentu ona je jako puno napredovala. Bit će tu još životnih prepreka, zaljubljivanja, kako će reagirati kada se potpuno osamostali. Što se tiče tenisa, može postati pobjednica sedam, osam Grand Slam turnira.


Sve nekadašnje velike igrače, kada skrenu u trenerske vode, smatraju supertrenerima. U takve spada i Conchita Martinez. Rame uz rame s njima.


– Lijepo ju je slušati kada priča o tenisu, i danas učim uz nju. Ona je prije svega moja prijateljica, jedna jako skromna osoba, koja ima čvrst stav, ali prihvaća mišljenje kada ti vjeruje. Meni je izuzetno lijepo raditi s njom. Puno razgovaramo, ali u samoj praksi sve ide glatko. Ona točno zna koja je fizička predispozicija potrebna da bi se nešto ostvarilo na terenu, a ja to pokušam napraviti kod Mire. Stvarno imamo fantastičnu suradnju, a način na koji ona priprema mečeve… Mira je jako puno utakmica dobila jer je taktički igrala prema Conchitinim savjetima.



Conchita Martinez, Mira Andrejeva i Azuz Simcich

Ivan i Dalibor


Na ATP Tour vratio se Ivan Ljubičić kao trener Kanađanina Felixa Auger-Aliassimea, Riječanin Dalibor Širola kondicijski je trener Novaka Đokovića. Ima još hrvatskih trenera u teniskom svijetu, ali ne previše.


– Drago mi je što se Ivan spojio s Felixom, njega je uvijek lijepo vidjeti kao trenera. Mislim da će to biti vrhunska suradnja jer Ivan ima puno toga za ponuditi u tom smislu. Felixu je trebala osoba te razine da bi napravio iskorak. Dalibor Širola je bio moj prvi mentor u tenisu, puno mi je pomogao u počecima, savjetima i znanjem, kada se krenulo jednim drugim putom u gledanju na ljudsko tijelo i kako to treba izgledati. Taj put se pokazao ispravnim, a to sam i ja počeo primjenjivati. I danas radim na taj način, pokazalo se da donosi rezultat.


Šteta je jedino što »timing« početka suradnje Dalibora i Novaka Đokovića nije bio idealan. Da su krenuli s Novakom u zenitu, bila bi to druga priča. Nitko ne može prevariti godine, ali fascinantno je koje rezultate koje može ostvariti. Sama priprema tenisača i jednog atletičara potpuno je drugačija. Priprema atletičara je poznata, strukturirana i relativno je lako isplanirati sezonu. Teniska priprema je malo kaotična jer znaš kad počinješ, ali ne znaš kada završavaš. Uvijek postoji plan, cilj, a s iskustvom je lakše modificirati stvari. Igračica fizički raste, pripreme treba gledati kroz cijelu sezonu.


Andrejeva je rođena u Krasnojarsku, ali odavno je napustila Rusiju i preselila se u Francusku. Ruskim sportašima nije jednostavno.


– Možda je tako iz markentiških razloga i sponzorstava, ali nema prepreka za izvedbu na terenu. Kada suparnica odbije pružiti ruku, smeta ti prvi ili drugi put, kao i u životu. To je veći problem tim osobama jer očito nemaju pozitivne osjećaje prema nekome samo zato što je iz određene zemlje. Nekako su ruski sportaši između dvije vatre, ali takva je situacija.


Sve ima svoju cijenu. Simcich je plaća izbivanjem iz Rijeke.


– Ove godine bio sam 26 tjedana na putu, a čekaju me još tri tjedna priprema. Više od pola godine… Trebali bismo još u ekipu dovesti stalnog fizioterapeuta, jer Carlos radi i za Španjolski teniski savez. Fizioterapeut koji prati igračicu cijelu godinu čini razliku. Tenis se jako ubrzao, sile su puno veće. Kvalitetni kondicijski treneri i fizioterapeuti produžuju karijere za pet godina. Prvi je cilj da igrači i igračice ostanu zdravi. Mira servira gotovo 200 kilometara na sat, zahtjevi su sve veći, a fizička komponenta je ekstremno dominantna. Kod muških je taj dio malo pao. Ako maknemo Sinnera, Alcaraza i eventualno Zvereva, ostali bi mogli puno napredovati.


Kultura ulaganja


– Hrvatski ženski tenis? Mislim da prije svega u tenisu i sportu nemamo kulturu ulaganja. Ako želiš izgraditi kuću, moraš nešto uložiti. Isto vrijedi ua karijere. Nisam siguran da naši sportaši vide vrijednost u ulaganju. Kod tenisača još kako, tako, ali tenisačice baš nemaju ekipe koje s njima putuju konstantno, a ne samo po potrebi. Možda jednog dana.


Wimbledon ispred Letzigrunda


Azuz je bivši atletičar koji je zaglavio u tenisu. Što bi odabrao, kartu za finale Wimbledon ili čuveni Weltklasse atletski miting na Letzigrundu u Zürichu?


– Zaljubio sam se u tenis i u ovom trenutku bih odabrao finale Wimbledona. Ali, da me vratiš u vrijeme Usaina Bolta i naše Blanke Vlašić, u doba te generacije, izabrao bih Zürich. Tada sam i bio tamo, gledao i Bolta i Blanku. U generaciji prije bio mi je jako drag skakač Ivan Pedroso.