Sjećanja...

U Salzburgu obilježavaju 30. obljetnicu finala Kupa UEFA. Koljanin: “Napunili smo Prater i San Siro”

Igor Duvnjak

RAME UZ RAME - Nikola Jurčević i Marinko Koljanin

RAME UZ RAME - Nikola Jurčević i Marinko Koljanin

Naišli smo na Sporting iz Lisabona s Figom, Ballackom, Ščerbakovim. Trener je bio Bob Robson, a njegov pomoćnik Jose Mourinho - kaže Marinko Koljanin



RIJEKA Mozartov grad Salzburg, taj »austrijski Rim«, instinktivno budi asocijacije na njega. Ljubiteljima nogometa pak na klub iz grada sjedišta Europske akademije znanosti i umjetnosti, koji je u domaćem, ali u europskom nogometu nizao uspjehe, najveći je finale Kupa UEFA 1994. godine kada je u dvije utakmice uspješniji bio Inter.


U Salzburgu će taj jubilej biti dostojno proslavljen, među 20-30 pozvanih na dvodnevno druženje starih prijatelja jedan od slavljenika je direktor Orijenta Marinko Koljanin, desetljećima znano ovdašnje nogometno ime, nekadašnji vrsni vratar je u tom europskom pohodu bio pomoćni trener istaknutom hrvatskom stručnjaku Otti Bariću.


Hrvatsku koloniju momčadi tada pod imenom Casino Salzburg u tom uspjehu su na travnjaku upotpunili Damir Mužek i Nikola Jurčević. Inter Zenge, Begomija, Sose, Bergkampa, Bertija, strijelca u prvoj i Jonka u drugoj utakmici, u finalu je slavio dva puta s 1:0 s momčadi čija vrata je čuvao austrijski reprezentativac Otto Konrad.


Prevoditelj




– Uoči tog Kupa UEFA cilj nam je bio proći dva kola, no u tom drugom kolu smo izbacili Antwerpen za koji je tada branio poznati vratar Ratko Svilar kojem je tada bilo već 39 godina. Tada smo naišli na Sporting iz Lisabona s Figom, Ballackom, Ščerbakovim. Trener je bio Bob Robson, a njegov pomoćnik ni manje ni više nego Jose Mourinho. To je ona 1993. godine i tko bi pomislio kakva će zvijezda biti čovjek koji je engleskom stručnjaku služio i kao prevoditelj.


Dobili su nas 2:0 u Lisabonu, a kada smo ih doma nakon produžetaka svladali 3:0, odlučeno je da ćemo nadalje igrati u Beču. Tako smo sa stadiona koji prima 15.000 ljudi otišli u Beč gdje smo tri puta napunili slavni Prater, bilo je svaki put skoro pa 50 tisuća ljudi. U četvrtfinalu smo tukli Eintrachta iz Frankfurta s Okochom, potom u polufinalu Karlsruhe, koji je čak 7:0 bio svladao Valenciju.


Za Nijemce je igrao Slaven Bilić, a pomoćni trener je bio Srećko Bogdan. Bild je napisao »sada je Austrija postala nacija jer je prvi put u povijesti izbacila njemački klub« – prisjeća se Marinko Koljanin.


Barićeva kazna


– U posljednjih šest utakmica bio sam sam na klupi jer je Barić kažnjen sa šest utakmica nakon isključenja s Eintrachtom. Taj je trener toliko podigao samopouzdanje momčadi da je klub s itekako malim proračunom stigao tako nezamislivo daleko. Na Prateru je bilo 50.000 ljudi, nakon njihovih 1:0 u Milanu pred više od 80 tisuća ljudi čime je ostvaren tadašnji rekordni prihod domaćina, imali smo dvije stative i opet je bilo 1:0 za Zengu, Bergomija i društvo.


Ono u Salzburgu je prekrasno iskustvo. U svemu je najzaslužniji Otto Barić koji je već prethodno uveo Rapid u finale Kupa kupova, načinio je uspjehe s dva mala kluba, što je danas nemoguće. Recimo, naš je proračun bio 10 milijuna maraka, a izbacili smo tolike velikane.


Casino Salzburg je nastavio sa značajnim međunarodnim nastupima, iz Hrvatske su dovedeni Tomislav Kocijan i Mladen Mladenović, slavni riječki »bombarder s Kvarnera«. Mladenović, koji je u bogatoj karijeri, osim svoje Rijeke, nosio i dresove Hajduka i Dinama, jedan od igrača iz one prve, povijesne utakmice hrvatske reprezentacije sa SAD-om 1990. u Zagrebu 2:1 i sudionik četvrtfinala EP-a 1996. godine.


Mladenović je u Salzburg došao te 1994. godine netom što je izabran za najboljeg igrača naše Prve lige. Čovjek koji se sada odmara od nogometa i živi na Cresu, igrao je tada s Salzburgom u Ligi prvaka dva puta zaredom. Njegova momčad je u toj prvoj sezoni, eliminirajući Maccabi igrala u grupi s Ajaxom, potonjim europskim prvakom i Milanom koji je izborio finale Lige prvaka.