RIJEKA Olimpijske igre u Tokiju bit će njezine četvrte Igre. Treće na kojima će sloviti kao jedna od favoritkinja. Sve je počelo 2008. godine u Pekingu kada je tada 26-godišnja strijelkinja Lokomotive priredila pravu senzaciju i osvojila olimpijsku broncu u gađanju zračnom puškom. U Londonu 2012. godine osvojila je peto mjesto u finalu trostava, 2016. godine u Rio de Janeiru bila je sedma u gađanju zračnom puškom. Trinaest godina kasnije Snježana Pejčić u Tokio putuje s jednakim ambicijama.

– Kod nas to tako ide, svi uvijek očekuju medalju. Ne bježim od činjenice da sam favoritkinja, ali ipak nekako manje nego u Riju. Dvadeset strijelkinja i ja smo favoriti, u finalu je osam mjesta, a tri su medalje, tako da netko mora ispasti. Ne idem nastupiti, ne zatvaram oči pred činjenicom gdje idem i neću se praviti da je opet Peking i da sam sretna samo zato što idem na Olimpijske igre. Ovo je vrhunski sport, nešto što sam sama birala, a stres i pritisak velikog natjecanja su sastavni dio toga – započela je Snježana Pejčić, strijelkinja Lokomotive, koja je ove sezone do Tokija odradila tri međunarodna natjecanja.

Najviše razloga za zadovoljstvo imala je nakon posljednje provjere uoči Igara, Svjetskoga kupa u Osijeku, na kojem je osvojila sedmo mjesto u gađanju malokalibarskom puškom u disciplini 50 metara trostav.

Prilagodba

– Svjetski kup je definitivno bio moje najbolje natjecanje, na kraju je ispalo super. Uvijek ti bude žao kad si u finalu i ne osvojiš medalju, ali meni je primarni cilj bio dobro odraditi kvalifikacije i to sam uspjela. Konkurencija je bila jaka, zapravo uvijek je jaka. Ne sjećam se kad sam zadnji put pucala, a da konkurencija nije bila jaka. Čak i zadnje prvenstvo Hrvatske nije prošlo na način da se Snježana mora samo pojaviti. Nema toga, streljaštvo nije takav sport i konkurencija je uvijek ogromna. Svjetski kup u Indiji i Europsko prvenstvo u Osijeku su za zaborav, očito je pauza od godinu i pol dana bez natjecanja ostavila veći trag nego što sam mislila da će ostaviti. Ima još dosta strijelaca koji kažu da im nije isto pucati sada i prije dvije godine, no pauza očito nije na sve tako utjecala – nastavila je Snježana Pejčić, koja će, već tradicionalno, prva od hrvatskih sportaša otvoriti nastup na Olimpijskim igrama.

– Ne zamaram se time hoće li mi tih sedam dana biti dovoljno za prilagodbu, time ispada da unaprijed tražim neki izgovor. Bit će kako bude, bit će dovoljno jer mora biti dovoljno. Nepisano pravilo je da jedan sat vremenske razlike je kao jedan dan, vidjet ćemo kako će to na kraju biti. Mogli bismo ići u Tokio malo ranije, ali zbog japanskog zakona nas ne puštaju s oružjem ranije jer da bismo smjeli unijeti oružje, moramo imati natjecanje – dodala je strijelkinja Lokomotive, koja će 24. srpnja nastupiti u gađanju zračnom puškom, potom je tri dana kasnije čeka miks s Petrom Goršom, a onda mali kalibar.

Teorija i praksa

– Osijek mi je dao vjetar u leđa, rezultat je bio dobar pa mi je ipak malo lakše. Ali to, s druge strane, može biti dvosjekli mač ako se malo opustiš jer je bilo dobro pa to na kraju ne bude dobro. Realno, u malom kalibru imam veće šanse. Kako je rekao Sergej Bubka: u sportu je sve moguće. Tako i ovdje, ali realno gledajući, jako teško da bih u zračnoj pušci mogla toliko iznenaditi. Ali, opet, nitko nije očekivao niti da ću u Riju ući u finale. To je sport, nikad ne znaš.

Snježana Pejčić u svojoj kolekciji ima trinaest zlata, deset srebra i devet bronci s velikih natjecanja. Prvo i jedino do olimpijske bronce u Pekingu 2008. godine osvojila je još kao juniorka kada je u Solunu 2002. godine postala viceprvakinja Europe.

– U ovih 13 godina sve se promijenilo, 13 godina je jako puno, pogotovo u sportu. U Peking sam došla sa samo jednom osvojenom medaljom i apsolutno nisam imala pojma gdje dolazim. U teoriji znaš, ali ti onda praksa pokaže da nemaš pojma. Da se ne lažemo, te su mi Igre bile najlakše jer nije bilo nikakvih očekivanja. Bila sam sretna što sam uopće tamo. Sad imam iskustva, a iskustvo može pomoći utoliko što si to već proživio, nemaš strah od nepoznatog i u tom je smislu lakše. Znaš kako će sve to izgledati, ali opet…. – kaže Snježana, koja će biti jedina hrvatska strijelkinja na Olimpijskim igrama u Tokiju gdje će joj društvo raditi Petar Gorša, Josip Glasnović i Miran Maričić.

– Ja i moja tri mušketira, s njima ponekad provedem više vremena nego s obitelji. Oni isto nisu slučajno tamo, Josip je olimpijski pobjednik, Petar ima brdo medalja i u Osijeku je osvojio broncu, Miran isto pokazuje da može pucati vrhunski. Teško je prognozirati, pogotovo za nekog drugog, ali ne bi me čudilo da jedan od njih osvoji medalju – kaže Snježana, koja je najavila da bi poslije Tokija mogla završiti karijeru.

– Ovo su sigurno moje zadnje Olimpijske igre, ali još ću si uzeti malo vremena za odluku o kraju karijere.