RIJEKA Hrvatski rukometaši nalaze se između dvije vatre u skupini C na Europskom prvenstvu u Szegedu. Netom su poraženi od favorita i olimpijskih pobjednika Francuza, a već moraju »gasiti drugi plamen« u večerašnjoj utakmici sa Srbijom (20.30 sati). Uz to im je svakodnevnica, kao i svim reprezentacijama zemalja sudionica kontinentalnog prvenstva, prožeta razmišljanjima o suparnicima, ali i o zdravstvenom biltenu, odlazak na testiranje na koronavirus njihova je svakodnevnica, kao i silazak iz sobe na doručak.

Bilo je tako i jučer ujutro nakon poraza od Francuske, nakon kojeg uvjerljiva pobjeda »galskih pijetlova« može zavarati. Bilo je to pomalo neobično nadmetanje reprezentacija koje su proteklih desetljeća postale veliki konkurenti, susret tradicionalnih rivala odlučio je niz detalja, a Hrvatska je platila skup račun za propuste. Cijenila je suparnike, možda i previše, nije uspjela krenuti u igru po staroj pouci da »suparnika ne treba podcijeniti niti precijeniti, nego ga treba pobijediti«.

Ekipa lišena pomoći najboljih igrača, Domagoja Duvnjaka i Luke Cindrića, koji još uvijek nisu u momčadi nakon tegoba s koronavirusom, »probijala je led« kako je znala i umjela dokazujući da ovako neiskusan i oslabljen sastav može ravnopravno igrati s Francuskom.

Prevelik respekt

– Istina, bila je to malo čudna utakmica – kaže »senjska ruka« u hrvatskoj obrani, Ivan Pešić, iskusnik koji je nizom atraktivnih intervencija protiv Francuza pokazao zašto je jedan od prvih vratara reprezentacije, nastavljajući lijepu tradiciju nekadašnjih Zamećana nakon Valtera Matoševića i Ivana Stevanovića. – Naši su se dečki borili, dali su sve od sebe.

Ipak ne smijemo zaboraviti činjenicu da su Francuzi olimpijski pobjednici. Stekao sam dojam da smo ih u prvih deset-petnaest minuta malo previše respektirali. Pritom moramo uzeti u obzir da je u našim redovima bilo dečki koji prvi put igraju na Europskom porvenstvu. Malo smo lošije ušli u utakmicu, do 47. minute bili smo u igri, zaostajali smo samo dva, tri gola, a to je razlika koju se moglo stići.

Dogodio se tada trenutak kakav se rijetko viđa na rukometnim utakmicama pogotovo na onima tako visoke razine, epizoda u kojoj je Hrvatska ostala sa samo tri igrača u polju. I ta se epizoda uklopila u cjelokupni dojam nakon utakmice da sudački par nije bio na zadovoljavajućoj razini, kao i da nije baš bio sklon Hrvatskoj.

– U drugom poluvremenu smo odjednom istovremeno dobili tri isključenja, teško se u takvoj situaciji bilo obraniti. Neobična situacija, ne sjećam se da sam vidio nešto ovako, pogotovo na reprezentativnoj razini. Međutim, ne želim komentirati suđenje. Spremamo se za utakmicu sa Srbijom. Nadajmo se da ćemo biti pojačani nekim igračima koji zbog problema s koronavirusom do sada nisu mogli biti u našem sastavu.

U hrvatskim redovima može tek ostati žal za krajnjim ishodom budući da je Hrvatska u ogledu s favoritima mogla proći puno bolje.

Veliki značaj

– Svakako smo mogli ostvariti povoljniji ishod te stoga ponavljam da je početnih deset-petnaest minuta možda riješilo pitanje pobjednika.
Hrvatsku reprezentaciju večeras očekuje utakmica sa Srbijom, susret od velike važnosti za obje momčadi. Neki će reći da je poraz debakl, a pobjeda razlog za veliko slavlje. Možda je to pretjerano, ali je činjenica da bi poraz Hrvatske od momčadi koja je na startu ostvarila uvjerljivu pobjedu protiv Ukrajine, jednostavno znači eliminaciju i ostanak bez plasmana u drugi krug Europskog prvenstva.

– Moramo se dobro pripremiti. Srbija je nezgodna ekipa, koja je značajno napredovala otkad imaju novog izbornika. Bit će to zanimljiva utakmica, borbena do posljednje minute.

Naravno da se Pešić, kao i svaki sportaš, nada najboljem, uza sve uvažavanje suparnika vjeruje u sebe i svoju momčad. Recept za uspjeh koji je predočio pritom izgleda vrlo jednostavno, druga je stvar kako ga primijeniti.

– Jasno je da idemo na pobjedu, a ako budemo odigrali kao s Francuzima, imamo velike šanse za uspjeh. U tom se slučaju ničega ne bojim. Moramo dati svoj maksimum, moramo iskazati veliku borbenost, želju za uspjehom i pritom se riješiti rupa u igri koje smo imali s Francuzima.