RIJEKA Visoki i snažni bek našičkog Nexea, nekadašnja velika nada rukometaša Kozale, među izabranicima je izbornika Lina Červara za skorašnje Svjetsko prvenstvo, koje se održava u Egiptu od 13. do 31. siječnja. Za njim je uspješna klupska sezona u kvalitetnoj momčadi, zadovoljan je ostvarenim u klubu.

– Za nama je jako dobra sezona što se mene tiče – kaže Halil Jaganjac, mladi igrač rođen 1998. godine. – Istina, bila je malo čudna, nije bilo publike i uvjeti su bili malo neobični, ali što se mene osobno tiče, jako sam zadovoljan. Prošle sezone sam imao malo problema i peha s tom ozljedom glave i nekim sitnim ozljedama. Ove sezone sam bio zdrav sve vrijeme i uhvatio sam dobar ritam. Igram, postižem puno golova i mislim da sam dosta napredovao i eto, to je opet nagrađeno s pozivom u reprezentaciju, sada sam tu s ekipom, spremamo se za Egipat. Kada je riječ o klupskim rezultatima, napravili smo ono najbitnije, izborili smo EHF Europsku ligu s jako teškim suparnikom Bidasoom, to je druga španjolska momčad i time smo jako zadovoljni. Dobili smo sve bitne utakmice. Žao nam je što kasnije još nismo uzeli bodove nekom većem klubu, Montpellier smo imali na jedan gol, posljednji gol smo dobili 20 sekundi prije kraja. S Magdeburgom smo vjerojatno mogli odigrati i bolje doma. Igramo s jakim klubovima u Europskoj ligi, još uvijek smo u igri da iz grupe prođemo dalje. Nakon Svjetskog prvenstva nastavljamo s tim pa ćemo vidjeti dokle ćemo dogurati.

Halil na ovim porečkim pripremama s golmanom Ivanom Pešićem nastavlja lijepu tradiciju riječkog rukometa, iz kojega su od nastanka hrvatske reprezentacije kroz skoro 30 godina, u elitnoj hrvatskoj vrsti i igrači koji su stasali u riječkom rukometu. Duga je lista riječkih asova svjetske klase koji su sudjelovali u svim brojnim uspješnim hrvatskim jurišima na medalje na najvećim svjetskim natjecanjima.

Tradicija

– Riječki rukomet ima tradiciju. Žao mi je što nemamo još jači rukomet, onaj na najvišoj razini, jer mislim da bi, da ima mogućnosti, Zamet mogao biti na još jednoj razini više te da mu se priključi još netko kao što je Kozala. I ovo što se radi je jako dobra stvar. Znam kada sam kao klinac krenuo s rukometom, kolika je to bila konkurencija, koliko je klubova u Rijeci. Stvarno se radi na razvoju rukometa, ima puno malih klubova, puno rukometnih zaposlenika, mnogo ljubitelja rukometa. Svako toliko u gradu nabasam na nekoga tko je upoznat s rukometom. Mislim da će to stanje ostati, da se kroz generacije prenosi na mlađe i da će ta rukometna tradicija u Rijeci ostati zauvijek.

Jaganjac je sada u Poreču među Červarovim igračima, što mu je velika čast jer se nalazi u trofejnom sastavu hrvatskog sporta i u društvu s asovima najviše svjetske vrijednosti. Jasno mu je u kakvoj se konkurenciji nalazi.

– Velika je konkurencija u hrvatskoj reprezentaciji i zna se što ona znači. U nekim drugim reprezentacijama i u nekim drugim okolnostima puno je lakše doći do mjesta, ali onda te reprezentacije nisu na najvišoj razini i ne osvajaju medalje. Kada se izboriš za svoje mjesto u ovoj konkurenciji, onda znaš da si to stvarno napravio svojom kvalitetom i da nešto vrijediš. Naći jedno mjesto pored takvih igrača već je jako velika stvar. Onda znaš da si i ti u samom rukometnom vrhu jer pogledajte samo gdje svi ti igrači igraju. To je Liga prvaka, Bundesliga, najjača liga na svijetu i tako redom. Eto, Domagoj Duvnjak se vratio s klupskom titulom Lige prvaka, Cindrić je naš drugi srednji, a on je igrao zapaženu ulogu u Barceloni, finalistima Lige prvaka. Srednji igrač je najvažniji na terenu te je jasno o kakvoj se našoj ekipi radi. Ima tu još igrača, ali njih dvojica su protagonisti u klubovima koji su igrali finale Lige prvaka. To je najbolji pokazatelj vrijednosti reprezentacije.
U skladu s tim su i očekivanja ovdašnje sportske javnosti. Razne generacije hrvatskog rukometa su joj otvorile velike apetite uspjesima na najvećim natjecanjima još od nastanka reprezentacije iz ranih devedesetih. U nepuna tri desetljeća Hrvatska je na europskim i svjetskim prvenstvima i na Olimpijskim igrama osvojila 14 medalja, svakako da Jaganjac i ostali i sada imaju ružičaste snove. Prvi su im koraci u grupi u Aleksandriji protiv Katara, Egipta i Japana.

– Hrvatska reprezentacija za sobom nosi i očekivanja, ljudi su navikli da se u rukometu osvajaju medalje. Imamo skupinu za koju mogu reći da nam je čak i lakša od ostalih, ali to uvijek može biti i zamka. Treba se dobro spremiti i treba osvojiti maksimalan broj bodova u skupini i prenijeti ih u drugi krug, a onda ćemo vidjeti. Nikada se ne zna na svjetskim prvenstvima. Vidjet ćemo tko će iz druge skupine ići dalje, s kim ćemo se križati. Kada je u pitanju naša reprezentacija, nekako je uvijek cilj polufinale. Kada se dođe do polufinala, to se smatra uspjehom. To zato jer si onda stvarno gore, u eliti, i mislim da je to opet neki cilj. Naravno da svi opet sanjamo medalje, ali treba ići polako, stvarno je puno utakmica na Svjetskom prvenstvu i svašta se može dogoditi.

Stalna testiranja

Nad cijeli svijet, tako i nad reprezentaciju se nadvio prijeteći oblak koronavirusa, igrači se čuvaju kako bi izbjegli zarazu.

– Kada govorim o tome da se svašta može dogoditi, mi ovdje stalno idemo na testiranja i nikada ne znamo u ovoj situaciji tko može biti pozitivan na koronavirus. Može to biti, ne daj Bože, neki jako bitan igrač, može biti više nas i kada bi se to proširilo po cijeloj ekipi, to bi bila katastrofa. Tada bi sve što si planirao palo u vodu. Stoga u ovoj situaciji ne treba previše gledati u budućnost.

Halil je jako zadovoljan okruženjem na kojem se nalazi u porečkim pripremama, opisuje ga lijepim riječima.

– Već sam duže vremena u seniorskoj reprezentaciji, tu se vrtim, ali eto, i dalje sam ovdje najmlađi igrač. Još uvijek učim i njima sam i dalje beba pa ćemo vidjeti što će biti. Na Svjetsko prvenstvo ide dvadeset igrača, tu na pripremama nas je 21. Naravno, bit ću sretan ako odem u Egipat, tim više ako dobijem koju minutu u igri, to mi je već super. Atmosfera je super, tu svatko dođe na trening sa smiješkom i sa smiješkom otiđe sa treninga. Svi rade baš onako, s puno ljubavi i posvećenosti. Imamo dva treninga dnevno, ujutro se radi na fizičkoj pripremi uz malo taktike, u večernjim se satima igra. Tada se sprema i taktika, sluša se izbornika i kakve su mu zamisli, analiziraju se suparnici na videosnimkama. Gledamo suparnike u skupini jer to su odlične momčadi te se treba spremiti na njih. Tako nam prolaze dani. Lijepo se družimo, uživamo i čekamo Svjetsko prvenstvo.

Jaganjac i suigrači su itekako svjesni jačine konkurencije u Egiptu, široke lepeze konkurenata, koji žele do vrha rukometnog svijeta.

– Na svakom ovakvom velikom natjecanju je konkurencija od sedam, osam momčadi, mogu reći da ih je sada i deset, krug u kojem svatko može pobijediti svakoga. To su uistinu vrhunske momčadi i na takvim prvenstvima nema nikakvih kalkulacija, u svaku se utakmicu mora ući stopostotno angažiran da bi te na kraju Bog nagradio, da bi dobio nešto, da bi ostvario dobar rezultat.