Goran Perkovac

Novi izbornik rukometne reprezentacije uvjerava: “Hrvatska može više i bolje, na SP-u 2025. bit ćemo pravi”

Igor Duvnjak

Goran Perkovac/Foto D. VIŠNJIC/PIXSELL

Goran Perkovac/Foto D. VIŠNJIC/PIXSELL

Samo treba uvesti puno više rada, reda te discipline i sigurno ćemo se popraviti i složiti zavidnu ekipu - rekao je Perkovac



RIJEKA  Karta u ruke igraču, rekli bi rukometni šmekeri na nedavnu vijest da je Goran Perkovac, čovjek s itekakvom rukometnom reputacijom, postao novi izbornik hrvatske muške reprezentacije, višedesetljetne trofejne družine hrvatskog sporta kroz razne generacije. Perkovac je bio jedan od protagonista sjajne postave iz »devedesetih« koja je mladoj, tek neovisnoj državi donosila prve zvučne uspjehe. Bio je kapetan reprezentacije olimpijskih pobjednika iz Atlante 1996. godine koja je godinu ranije bila viceprvak svijeta, a 1994. godine u Portugalu osvojila je prvu hrvatsku medalju na europskim prvenstvima. Nekadašnji majstor na beku zagrebačkog Medveščaka, koji je po nastavku karijere u Švicarskoj uplovio u trenerske vode, za sobom ima dugu karijeru na klupi, uz onu u istaknutim švicarskim klubovima, gdje je jednom bio i trener godine, radio je i u Njemačkoj, bio je i grčki izbornik, a sada je dobio priliku dokazati se i pod svojim domaćim nebom. Po dolasku za kormilo hrvatskih rukometaša optimistički je raspoložen najavljujući bolje dane reprezentacije.


– Kada je riječ o prvim dojmovima, moje je mišljenje da možemo bolje i više – kaže Goran Perkovac, koji je preuzeo reprezentaciju nakon što je smijenjen Hrvoje Horvat. – Samo treba uvesti puno više rada, reda te discipline i sigurno ćemo se popraviti i složiti zavidnu ekipu koja će sigurno biti na pragu toga da ponovo uđe među sedam-osam najboljih, možda u ovoj prvoj godini, a onda i još bliže najboljim ekipama.


Da bi se dostigla ta razina kvalitete, treba ispuniti tolike zahtjeve u igri koji su »condictio sine qua non« za igranje na najvišoj razini. U izbornikovoj viziji igre reprezentacije među inim valja što više izbjegavati silne izmjene igrača za obranu ili napad, da svi igraju u oba smjera.


Brzina




– Kada je riječ o samoj igri, mislim da je nužno da imamo postavu u kojoj svi igrači igraju i napad i obranu, da praktički uopće nema potrebe da mijenjamo igrače za napad, ili ako već mijenjamo, da je to maksimalno jedan igrač. Sve to da bismo mogli igrati na razini jakih svjetskih ekipa, tom brzinom kojom one igraju. Jer mi smo usporili, a oni su ubrzali rukomet. Mi moramo doći na tu razinu brzine igre vrhunskih ekipa.


Još su svježe neugodne uspomene na netom završeno Svjetsko prvenstvo na kojem Hrvatska nije ni znala ni uspjela ući među osam najboljih reprezentacija. U tim nepovoljnim dojmovima, razmišljajući o aktualnom trenutku, a još više o sutrašnjici, čovjek se tješi da je Hrvatska s trostrukim svjetskim prvacima, Dancima, u najmanju ruku, odigrala ravnopravno i bila bliža pobjedi. Druga je stvar što je ta utakmica za Hrvatsku na ovome prvenstvu bila »izuzetak od pravila«.


Evociranje uspomena

Nakon dana neponovljivoga golgetera Zlatka Žagmeštra »Žage« i sjajnog dirigenta Josipa »Ćosa« Milkovića novi izbornik bio je u vjerojatno najbombastičnijoj ekipi Medveščaka u bogatoj povijesti kluba u kojoj je u stručnom stožeru bilo i znano senjsko ime Mile Rončević. Dovoljno je spomenuti neke igrače iz te ekipe iz doba Prve lige bivše države, među vratnicama Mirka Bašića, tada najboljeg svjetskog vratara, u polju zvijezde Irfana Pipu Smajlagića, Zlatka Saračevića, Ninu Markovića, Gorana Perkovca, Borisa Jarka…


– Na liniji nam je bio Čačić – podsjetio je Goran Perkovac. – Inače, kada bi u to vrijeme Medveščak u gostima poveo s tri razlike, već se mogao potpisivati zapisnik i utakmica je praktički bila završena.


Lijepe uspomene poput ovih u sportu su uvijek dobrodošla tema, rukomet je pak od tih dana nadigravanja krenuo nekim drugim putevima.


– Danas se igra rukomet u kojem svi pričamo koliko je važna obrana, međutim, izgleda da napad postaje sve važniji. Ako nisi sposoban zabiti nekih 35 golova, vrlo vjerojatno ćeš izgubiti utakmicu jer će protivnik nastojati zabiti 34 ili 40 pogodaka. Obrana je, naravno, i dalje važna, ali moramo biti sposobni zabijati više od 30 golova.

– Pokazali smo da možemo s Dancima, ali to je premalo jer nemamo kontinuitet. Ne možeš od šest utakmica odigrati jedan susret vrhunski, dva prosječno i jedan katastrofalno. Znači, moramo težiti tome da od šest utakmica odigramo najmanje četiri na vrhunskoj razini, jednu »onako malo«, a možda jednu malo slabije. To se nama sada nije događalo.


U loptačkim sportovima, tako i u rukometu, snovi navijača su poslovično »ružičasti«, fanovi hrvatskih rukometaša sanjaju o medaljama na najvećim natjecanjima, kao da drugih kvalitetnih ekipa i nema. Svakako ih sada zanima kada će Hrvatska ponovo pronaći rutu koje vodi do novih uspjeha. Novi izbornik namjerava formirati sastav koji bi bio itekako konkurentan najboljima razmišljajući o svjetskoj smotri 2025. godine koja će se igrati u Hrvatskoj.


Zahtjevne obaveze


– Ne znam hoćemo li se ikada vratiti na staze tih uspjeha i osvajati baš zlatne medalje, to je teško reći. Teško je bilo što prognozirati, ali ja mislim da bi reprezentacija do 2025. godine, kada se u Hrvatskoj igra Svjetsko prvenstvo, mogla dobro funkcionirati i da bismo imali šanse nositi se s najboljim ekipama na svijetu. Ja sam optimističan jer vidim dosta mladih igrača, pogotovo sam optimističan jer većina njih, gotovo svi, igraju u oba smjera i to me stvarno čini sretnim.


U ubrzanom ritmu na obzorju se naziru već nove zahtjevne obaveze, riječ je o kvalifikacijama za Europsko prvenstvo iduće godine u Švedskoj i Njemačkoj. U skupini 5 kvalifikacija Perkovčeva će momčad igrati s Nizozemskom, Grčkom i Belgijom, a na Europsko prvenstvo će se plasirati dvije najbolje momčadi iz svake skupine. Hrvatska prve susrete s Nizozemskom igra već 8. ožujka u Eindhovenu te 12. ožujka u Osijeku.


– Nizozemska je izuzetno težak suparnik. To je reprezentacija koju veći dio naših navijača vjerojatno niti ne zna, ali su oni izuzetno teški protivnici. To je momčad koja igra jedan od bržih rukometa u svijetu. Imaju i nekoliko izvanserijskih igrača koji igraju u najboljim klubovima na svijetu. Nama će te dvije utakmice biti izuzetno teške, čak i ova naša domaća u Osijeku. Morat ćemo odigrati jako disciplinirano i ono što je najvažnije, moramo biti spremni ući u ekspremno brzu utakmicu. Znači da moramo trkački biti na najvišoj razini – poručio je Goran Perkovac.


 


Ostvarenje sna

U dugogodišnjoj igračkoj i trenerskoj karijeri Goran Perkovac se nauživao slasnih uspjeha, no uloga izbornika hrvatske reprezentacije ima poseban okus i miris.


– Naravno da to čovjeka ispunjava ponosom, to je jedan poseban osjećaj. To je bila moja želja već godinama, otkad sam se počeo baviti trenerskim poslom. Biti trener hrvatske reprezentacije je čast i zadovoljstvo, ali i velika odgovornost. Sigurno da to nije lagan posao i ja ne očekujem da će se bilo što promijeniti preko noći, ali sam pozitivan i mislim da možemo nešto napraviti.


U putu prema željenim ciljevima Perkovac poziva na jedinstvo i »zbijanje redova«.


– Morat ćemo nešto napraviti, zapeti i svi početi vući u jednom smjeru. Nema šanse da bilo tko skrene s puta jer inače nećemo uspjeti.