RIJEKA Damir Čavlović, za brojne prijatelje Đovi, godinama je kao igrač, još od dolaska iz Karlovca u Rijeku, s pokojnim Jurom Lakićem pod vodstvom »trenera svih trenera«, Vlade Stenzela, kao rukometaš Kvarnera pa Zameta stvarao blistavi imidž riječkog rukometa. Nastavio je to i kao uspješan trener godinama u Rijeci, Karlovcu i Splitu, cijenjeno je rukometno ime koje se uvažava sa štovanjem. Uspješni klupski kormilar bio je i jedno kratko vrijeme hrvatski izbornik, koji je uskočio za jednu akciju one davne 1996. godine, čega se i danas sjeća.

– Bilo je davno kada sam vodio reprezentaciju, išli smo na turnir u Češku – kaže Damir Čavlović, koji je sada u rukometnoj mirovini, sa svojom dragom suprugom Violetom daleko je od gradske vreve u vikendici u Gorskom kotaru nedaleko Fužina i Liča. – Bila je to akcija prije Svjetskoga prvenstva u Japanu 1997. godine. Sve je to bilo poslije olimpijskog zlata u Atlanti osvojenog s izbornikom Velimirom Kljaićem. Trebalo je poslije toga ići i na neku akciju u Norvešku, međutim, gospodin Dvornik, čelnik mog tadašnjeg kluba, splitskog Brodomerkura, nije me pustio.

Nedovoljna ocjena

Čavlović je godinama bio itekako uspješan trener u raznim klubovima, u ovom je slučaju na svom primjeru osjetio kakva je razlika voditi klupsku momčad u odnosu na vođenje reprezentacije. Nije mu se svidjelo kako se hrvatska momčad predstavila na Svjetskome prvenstvu u Egiptu, nije osjetio onu pravu stmosferu.

– Razlika je voditi klupsku i rdeprezentativnu postavu. U svakom slučaju, za voditi ekipu treba napraviti atmosferu. Kada je pak riječ o ovom našem izdanju na Svjetskome prvenstvu u Egiptu, tu je upravo nedostajala ta atmosfera. Bilo je vidljivo da nisu »disali jedan za drugoga«. Nešto nije štimalo.

I on je, kao i brojni drugi, svojim igranjem i stvaranjem igrača kroz silne godine doprinosio uspjesima hrvatskog rukometa, hrvatskog sportskog poroizvoda koji je svojevrsni fenomen.

– Teško je objasniti zbog čega hrvatski rukomet kroz skoro trideset godina za sobom ima tolike klupske i reprezentativne uspjehe. Ti uspjesi traju toliko godina i zato je možda došlo do neke vrste vrste zasićenja. Ali, prije smo imali i drugačije igrače. To je moje mišljenje. Današnji igrači su kada dođu u reprezentaciju dosta potrošeni zbog klupskih obaveza. Natjecanja su im teška, svi igraju u jakim nacionalnim ligama te u jakim europskim utakmicama. To ih sve itekako iscrpljuje fizički i psihički, a osim toga stalno je prisutna i prijetnja od ozljeda.

Čavlović je u brojnom koru eminentnih imena iz hrvatskog svijeta rukometa koji su se živcirali prateći nastupe hrvatske reprezentacije u Aleksandriji i Kairu, nakon svega je razočaran, kao i brojni drugi.

– Kada je riječ o našem nastupu u Egiptu, to je izgledalo katastrofa. Koga god poznajem i sretnem, svi me pitaju nešto o rukometu. Ja im odgovaram da je bilo negledljivo. Od početka smo igrali jako loše. Onda pobijedimo neke reprezentacije koje su još u povojima i medijski od toga stvaramo nekakva čuda. Samo smo se skrivali iza tog nekakvog rezultata. To je trajalo dok na red nije došla jedna malo ozbiljnija utakmica, a onda je sve otišlo u ponor.

Među onima koji su čitali lekcije o rukometu našla se i Argentina, reprezentacija od koje Hrvatska ne bi trebala strahovati.

– Nismo mi momčad koja bi trebala izgubiti od Argentine, ni slučajno, to se i vidjelo. Ali, naše je izdanje u toj utakmici bilo sramotno, od vođenja ekipe do svega drugoga.

Lino Červar se našao u poziciji brojnih drugih trenera koji su se naslušali oda i pohvala poslije uspjeha, kao što sada sluša opaske i kritike. Čavlović je »zasluge« za neuspjeh podijelio na cijeli stručni stožer.

Tvrdoglavost

– Mišljenja sam da je Lino tu najmanje kriv. Krivi su više ovi mlađi oko njega. Tu su, primjerice, Vori, Horvat…, vidjeli su kako Lino vodi utakmice. Svi znamo kako on to radi. Oni su trebali reagirati i reći mu nešto. Izgubio se. Čuli ste onu: »Ajde, idemo zabiti gol«, dojam je da su se s njim zafrkavali još dok je tamo bio Cindrić. Kada smo već kod Cindrića, situacija koja se dogodila s njim mi je nekako sumnjiva. Prvi dio ne igra, onda ipak igra, a onda poslije utakmice odlazi ozlijeđen. Ne znam, sve mi je tu nešto čudno.

Hrvatska je nakon povratka sa Svjetskoga prvenstva dobila novog izbornika, Hrvoja Horvata, vrlo brzo je očekuju teške kvalifikacije za Olimpijske igre.

– Volio bih da griješim, ali mislim da se tu neće previše toga promijeniti. Čujte, Horvat je dio te ekipe. Ja sam mišljenja da je trebalo maknuti sve njih.

Očito nije oduševljen novim rješenjem za kormilom reprezentacije.

– Ne napadam nikoga, ali svi smo razočarani, tako i ja kojem je rukomet bio kruh sve do mirovine. Ne znam što bih rekao o novom izborniku. Gledajući igre Nexea, mogu reći da je tamo napravio super posao. No, ne sviđa mi se ona naša igra sa sedam igrača bez vratara, pa to nam nikada nije donijelo ništa dobroga. To se vidi, a on upravo to forsira i to mi se ne sviđa. To je radio Lino, uporno se gura neka svoja tvrdoglavost, a isto tako to radi i Horvat. Nemam ništa protiv njega, ali ponavljam, ja bi maknuo cijeli stožer. Neko drugo rješenje? Ma ima rješenja, ali vodstvo Saveza je izabralo. Oni odlučuju.