RIJEKA Vijest dana iz redova hrvatske rukometne reprezentacije glasi da je izbornik Hrvoje Horvat pozvao šestoricu novih rukometaša u Mađarsku gdje će se od sutra početi igrati druga faza EP-a. Izbornik će neke rukometaše odmah priključiti, a neke ako bude potrebno, odnosno ako mu ponovo netko od igrača “zaglavi” na testiranju. Zapravo, kako stoje stvari sa širenjem Omikrona nije uopće upitno da će svi naknadno pozvani prije ili kasnije zaigrati. Jasno, pod uvjetom da Hrvatska još neko vrijeme potraje na EP-u.

Europska rukometna federacija jedina je ili jedna od rijetkih krovnih sportskih organizacija koja inzistira na tome da na njezinim reprezentativnim natjecanjima mogu nastupati isključivo potpuno cijepeljeni rukometaši i rukometašice. Ostali uglavnom vode računa o tome da igrači budu redovito testirani i upravo test, uz ostale epidemiološke mjere, smatraju najvažnijim oružjem u borbi protiv širenja koronavirusa na tako specifičnim natjecanjima kao što su europska ili svjetska prvenstva. EHF ima sjedište u Beču, predsjednik je Austrijanac Michael Wiederer. Austrija je jedna od zemalja s najrigoroznijim protuepidemijskim mjerama na svijetu.  To puno toga objašnjava kada je u pitanju EHF.

Međutim, problem je u tome što je EHF nametnuo obvezu cijepljenja, a zaboravio na osnovne alate u borbi protiv širenja virusa. Budući da je odavno već poznato da cjepivo ne štiti u potpunosti od zaraze već isključivo razvoja težih simptoma bolesti u Mađarskoj se zapravo događa očekivano. I prije početka EP-a izbornici su javno upozoravali da su reprezentacije smještene u hotelima zajedno s turistima koji ne nose ni zaštitne maske na licu, a testiranje se provodi po osobnom nahođenju. Neke reprezentacije s brzim, druge s PCR testovima… Rezultati testiranja nisu i ne mogu u takvim okolnostima biti jednako pouzdani za sve. Jasan pokazatelj da ne postoji razvijen COVID protokol koji bi morao biti “sveto pismo” i razrađen do detalja.   Nešto bi o tome mogle reći i najbolje svjetske rukometašice koje su prošle pravu golgotu nedavno u Španjolskoj. Ni IHF dakle nije puno bolji.

Sav taj nered reflektira se na terenu. Izbornici u svaku iduću utakmicu ulaze s novim sastavom, prisiljeni su aktivirati pričuve snage. Jasno je da to ostavlja traga na igrama, ali i regularnosti prvenstva. Zapravo, već sada je jasno da je ono – neregularno. Nejasno je kako su drugi uspjeli ono što rukometaši ne uspijevaju. Možda zbog onih koji vode cijelu tu rukometnu priču…