Post festum

Dok neponovljiva danska generacija slavi, hrvatska generacija čeka odluku o statusu izbornika Horvata

Igor Duvnjak

Foto REUTERS

Foto REUTERS

Kapetan Domagoj Duvnjak, nezaustavljivi Luka Cindrić, Marin Šipić i ostali te iste Dance »držali su na konopcima« do konačnog remija u kojem je Hrvatska bila bliža punom pogotku



 RIJEKA  Stala je lopta na Svjetskom prvenstvu rukometaša, na kojem su Danci ispisali povijest kao jedini koji su tri puta uzastopno postali svjetski prvaci. Nakon nadmetanja najboljih u Stockholmu, igrači izbornika Nikolaja Jacobsena slave, dok u hrvatskom rukometu oni odgovorni brige brinu. Među inima i onu oko statusa izbornika Hrvoja Horvata. čija je momčad na koncu deveta, što je HRS ocijenio neuspjehom s obzirom na to da nije ostvaren cilj ulaska u četvrtfinale.


Poslije nadmetanja za broncu, u kojem je europski prvak Španjolska nadmašila Švedsku, stiglo je toliko čekano to finale u Stocholm Areni. Bio je to pravi rukometni »Obračun kod O. K. korala«, sudar velikana, branitelj naslova Danska ogledala se s olimpijskim pobjednikom Francuskom u susretu zemalja koje vladaju rukometom u ovom stoljeću. U tu bogatu kolekciju stari i novi svjetski prvaci, Hansen, Landin, razigrani Lauge, Pytlick, Gidsel i ostali, dodali su u danske vitrine 15. ovostoljetno odličje s velikih natjecanja, a poraženi Trikolori, prijašnji neprijeporni rukometni gospodari planeta, imaju ih 18, ali i činjenica da od 2017. godine nemaju svjetskog zlata potvrđuje da još traje preslagivanje kockica u toj smjeni generacija na francuski način.


Karizma


O ukusima je i u sportu, kao i u životu općenito, teško raspravljati, tako ima i stavova da ova danska momčad jest bez dvojbe najbolja, ali da nema karizmu nekadašnjih trofejnih sastava, recimo onog bivše Jugoslavije, isto tako i švedskog, hrvatskog ili pak pobjedničkog francuskog sastava. I zato je dobro što postoje rezultati, lakmus papiri, koji pokazuju pravo stanje stvari i čine izlišnima svaku ovakvu i sličnu raspravu, a oni glasno govore u prilog velikoj danskoj kvaliteti.




Slavopojke Dancima stižu sa svih strana, dok se u nas polako utišala salva kritika hrvatskom sastavu za nastup na SP-u. Kapetan Domagoj Duvnjak, nezaustavljivi Luka Cindrić, Marin Šipić i ostali te iste Dance »držali su na konopcima« do konačnog remija u kojem je Hrvatska bila bliža punom pogotku. Poslije tog duela su patetično, čak i nerealno zvučale one Jacobsenove tvrdnje o »prenasilnoj« hrvatskoj igri, to da su ih »Hrvati tukli« i slične opaske, a pogotovo ona o kriteriju španjolskih sudaca, koji su, vidi slučaja, dali hrvatskoj klupi dvije minute isključenja kada je opravdano reagirala na njihove očigledne previde u susretu u kojem se stjecao dojam da sviraju u korist Skandinavaca.


Proliveno mlijeko


To je sve bilo pa prošlo, u hrvatskom taboru nema sada smisla uzdisati zbog mlijeka koje je proliveno, kako u ovoj, tako pogotovo u poraznoj startnoj utakmici s Egipćanima. Četvrtfinale je ostalo nedostižno, pa vodstvo Saveza mora odlučiti što i kako dalje te s kime za kormilom. Ono ekspresno oglašavanje poslije osvojenog devetog mjesta je bilo samo lagani zvižduk, glasna i jasna glazba iz HRS-a bi navodno trebala odjeknuti ovih dana. Lino Červar, koordinator za struku treba, naime, dati svoje ocjene, trofejni trener, koji će dati ocjene o radu izbornika, najavio nam je za ovaj tjedan svoj istup u kojem će valjda javno kazati nešto o svom viđenju Hrvatske na SP-u. Slijedom njegovih ocjena HRS će onda povlačiti poteze, bilo onaj o produženju suradnje s Hrvojem Horvatom ili pak ustoličenjem novog kormilara.


U ovim trenucima iščekivanja povlačenja tako važnih poteza navijači razočarani što njihovi ljubimci nisu ušli u četvrtfinale mogu se tješiti toliko spominjanom utakmicom s Dancima, koji od svih suparnika na Mundijalu nisu dobili samo Hrvatsku. Taj susret pokazao je da »u svići još ima ulja«. Hrvatska je uz Dansku i Norvešku domaćin idućeg Svjetskog prvenstva 2025. godine. Do tada vremena ima i puno, ali i malo, dojam je da uz korištenje svih mogućih »unutrašnjih pričuva« hrvatska može rukometnom svijetu pokazati respektabilnu momčad, sposobnu za suprostavljanje i onima najboljima. Hoće li to biti s Hrvojem Horvatom za kormilom ili ne, to je pitanje na koje se čeka odgovor iz vodstva HRS-a.