Dugo toplo ljeto...

Riječki rukometni velikan i dalje bez vodstva: Vrijeme je da se ujedine sve snage i Zamet izvuče iz blata

Igor Duvnjak

Posljednja Skupština Zameta održana u studenom prošle godine/Foto A. KRIŽANEC

Posljednja Skupština Zameta održana u studenom prošle godine/Foto A. KRIŽANEC

U Rijeci ima toliko uglednih rukometnih imena, sada je pravi trenutak da zaborave na razmirice i animozitete, ujedine snage i pomognu Zamet izvući iz blata u koji nikada nije ovako duboko zaglibio



RIJEKA Nitko se ne bi volio naći u koži rukometaša Zameta i njihova trenera Matea Hrvatina dok kao u riječkoj rukometnoj inačici legendarne televizijske serije »Dugo toplo ljeto« obezglavljeni proživljavaju dane potpune neizvjesnosti, nadajući se bilo kakvoj zraci svjetla na kraju mračnog tunela u kojem tako dugo vremena lutaju pogođeni, kako rezultatskim, tako i organizacijskim krahom nekad uglednog i zapaženog kolektiva koji je, uz ostalo, iznjedrio raznorazne olimpijske pobjednike i svjetske prvake na čelu s najtrofejnijim riječkim sportašem Valterom Matoševićem.


Ovaj Zametov »silazak s konja na magarca« traje već mjesecima i stalno se pokazuje istinitost one da »od lošeg uvijek može biti i gore«, kada se čovjek prisjeti kraja godine i okončane polusezone bez ijednog osvojenog premijerligaškog boda.


Dugovi


Bio je to, nažalost, tek detalj u ovom rukometnom raftingu, sve dok je još prije toga otišao dugogodišnji predsjednik Vedran Devčić, da bi u studenome prošle godine na čelo kluba stao Milan Ivaniš. Novi predsjednik se, nažalost, umjesto višegodišnjeg, pokazao tek višemjesečnim rješenjem, dao je ostavku prije desetak dana, sve dok su Zamet u njegovu mandatu napuštala raznorazna ugledna sportska gradska imena, kao što su Damir Bogdanović, Aleksandar Čupić te na kraju nedavno Milan Uzelac, šef struke za sve mlađe kategorije u klubu.




Strmoglavi pad je paralelno trajao i na planu rezultata, Zamet je neumoljivo nastavio redati posrtaje i na kraju je ispao iz Paket24 Premijer lige. Po onoj da »niti jedna loša vijest ne dolazi sama« i ova je dobila popratni eho i to onaj financijski, počele su špekulacije o nagomilanim dugovanjima, u toj škakljivoj igri brojki izbačena je i svota od 200 tisuća eura, iako ima i onih koji poručuju da je s tim iznosom netko (ne)dobronamjeran malo pretjerao.


Bilo tko da je u pravu, dugovanja su samo jedna nedobrodošla popratna pojava krize koja mjesecima potresa Zamet i prijeti raznim, čak vrlo crnim scenarijima, sve u danima kada je krivac netko drugi, potvrđujući da »pobjede imaju stotine majki i očeva, a porazi i neuspjesi su siročad«.


Svaka je pomoć donedavnom premijerligašu itekako dobrodošla u ovoj sumornoj sadašnjici koja prijeti još sumornijom sutrašnjicom, tako se automatski pomisli na Riječki sportski savez pod čijom kapom je i Zamet. Iz RSS-a je poručeno da se o ovome klubu vodi računa i da se traže načini kako ga izvući iz sadašnje organizacijske pat pozicije.


– Tražimo novu upravu i pripremamo Skupštinu kluba – kratko je poručila Dorotea Pešić Bukovac, predsjednica Riječkog sportskog saveza. – Ovo je jedino što mogu konkretno reći u ovome trenutku. Ne možemo još spominjati imena. Ovog tjedna imamo razgovore s određenim ljudima i onda ćemo vidjeti što će biti dalje.


Strpljenje


U međuvremenu dani prolaze, a momčad i trener moraju živjeti tješeći se onom »strpljen-spašen«. U klubu zapravo i nema nikoga, osim igrača i njihova kormilara, kao i nekolicine trenera iz mlađih dobnih skupina. Asociraju na posadu broda čija je kompanija upala u financijske probleme te u nekoj dalekoj luci pogledavaju prema pučini nadajući se da će se ipak na horizontu s bilo koje strane pojaviti netko tko će kako-tako popuniti novčane praznine da bi brod konačno isplovio, a oni se mogli baviti svojim poslom.


Mateo Hrvatin pritom, kako god zna i umije, stalno apelira na strpljenje igrača, poručujući im da će se neko rješenje nekako pronaći i da će se ipak krenuti s ove mrtve točke koja traje i traje. Oni pak žele čim prije znati što će biti, ima ih koji dobijaju ponude iz drugih sredina i svakako misle ostati, a da onda sredinom kolovoza čuju da pravo rješenje za vođenje Zameta nije pronađeno.


Dobronamjernici i optimisti se nadaju da će na kraju ipak biti tako, očekujući Skupštinu u danima dok je klub »čardak ni na nebu ni na zemlji«, priželjkujući povoljan rasplet najveće krize u bogatoj povijesti Zameta. Ne bude li povoljnog »happy enda« i u priči se nastave redati loši događaji, može biti svega neželjenog, dovoljno je pritom se prisjetiti i nekadašnjih kvalitetnih i uglednih rječkih klubova koji su se iz raznoraznih razloga jednostavno raspali.


U Rijeci ima toliko uglednih rukometnih imena koji toliko toga znaju o ovom sportu, sada je pravi trenutak da zaborave na raznorazne razmirice i animozitete, poželjno bi bilo da se skupe i ujedine snage te pomognu Zamet izvući iz blata u koji nikada nije ovako duboko zaglibio.