Rezultat je u sportu skoro pa uvijek lakmus papir koji najbolje ilustrira stanje stvari. Vrijedi to i za ovo »nasukavanje« ekipe rukometaša Zameta koja se po povraku u premijerligašku konkurenciju u obje sezone borila s »odsukavanjem«. U onoj prvoj sezoni je to uspjela, znala je i uspjela uhvatiti povoljan vjetar i isploviti do ostanka. Ali, oslanjanje na sreću dugoročno je vrlo upitno, vjetar puše kako i kada hoće, ne stiže po narudžbi.

Novo plutanje je okončano havarijom, epilog je igre i rezultata kroz Ligu za ostanak u kojoj je riječka momčad dolazila do pobjeda priređujući navijačima uzbuđenja poslije kojih su se hvatali za glavu. Dosta je sjetiti se posljednjeg kola i utakmice s Varaždincima kada je na domaćem parketu tek preokretom u nastavku izbjegnuto izravno ispadanje, utakmice koja je bila slika i prilika Zameta kroz ove dvije sezone povratka među najbolje.

U tom kratkom periodu promijenjena su čak tri trenera, formula »nove metle« ima kraja, uvjerili su se sada u vodstvu Zameta. Mateo Hrvatin s kojim se ekipa vratila u Premijer ligu je morao odstupiti s kormila, Mladen Prskalo s kojim je u prošloj sezoni ostvaren ostanak, ispao je »instant« rješenje. Promijenjen je u jeku borbe za ostanak, nakon tri kola Lige za ostanak. Slaven Radić je u toj priči doslovno bio vatrogasno rješenje, novi trener je morao gasiti itekako razbuktali požar.

I ti potezi govore o lutanjima u sportskoj politici koja su kažnjena ovim neuspjehom. Istina je kako je bilo niz detalja, ozljeda i uobičajenih pehova, ali oni su dio sportske svakodnevnice. Ovako komponirana ekipe ima jako niske limite. Dokazano je to u utakmici »biti ili ne biti« kada su se Zamećani ukočili i prestrašili u ogledu s Bjelovarom te djelovali sve vrijeme kao da su oni sastav iz nižeg ranga.

Uz priče o nužnoj motivaciji idu i ćakule o kompaktnosti svlačionice, prema tim navodima narušene raznim platnim razredima, što su ih oni slabije plaćeni i slabije prihvaćali, tražeći od »profesionalaca« da primanja opravdaju igrom i kada treba, odluče utakmicu.

Spominjanje novca u Zametu nije omiljena tema kao i u cijeloj riječkoj sportskoj obitelji. Proračun je naime nešto manji od 400 tisuća eura, ispada dovoljan za skiciranje ekipe koja očito ne zadovoljava premijerligaške kriterije. Ona će sada vrludat parketima u nižem rangu i upitno je hoće li se za 70. godišnjicu Zameta vratiti među najbolje. Ili ostati u ligi koja zanima samo mame i tate te djevojke i supruge igrača.

Iz svlačionice se čuju i pohvale upravi, navodi da plaće ne kasne ni dana, sve za razliku od godina kada se isplata čekala mjesecima. No, unatoč svemu ispada da je ovaj neuspjeh stigao kao ujed zmije, hoće li i kada biti isporučen protuotrov, pokazat će vrijeme. U vječito razjedinjenoj riječkoj rukometnoj obitelji oni kojima je Zamet na srcu nadaju se da nakon neuspjeha, za koji ne treba neki sposoban dijagnostičar, valjda pojaviti netko tko će primjeniti djelotvornu terapiju za ovog već kroničnog rukometnog bolesnika.