RIJEKA Pohvale hrvatskoj reprezentaciji za niz podviga na Svjetskom prvenstvu u Kataru stižu s niza uglednih adresara, jedan od njih je Nenad Gračan, nezaboravni »Doktor«, majstor nogometa, koji kao da se rodio s loptom. Loptački dragulj grada na Rječini je u tom velikom jatu onih koji se dive nizu uspjeha ove slavne generacije izbornika Zlatka Dalića.

Po onoj kako »apetit raste jedući«, i on misli da se na tom putu k vrhu može i korak dalje unatoč snazi i ugledu jedne Argentine. Veznjak plemenitog kova, koji je tek zaigravši u prvoj jedanaesterici Bijelih, kojoj je kasnije za dlaku izmakao naslov prvaka bivše države, vrlo brzo od suigrača dobio taj nadimak Doktor, istaknuo se igrama, samo njemu svojstvenim kreacijama kako u mladoj, tako i u A postavi one jugoslavenske reprezentacije.

Nakon karijere uspješno je zaplovio trenerskim vodama, uz ostalo, samo zbog makinacija njegova Rijeka 1999. nije postala hrvatski prvak. Gušta i on, kao i svi u Hrvatskoj, veseleći se uspjesima Vatrenih, koji su u ovim prosinačkim danima zagrijali tolika srca navijačica i navijača diljem Lijepe naše, kao i na raznim meridijanima i paralelama gdje ima Hrvata.

– Neću reći baš da je ovaj hrvatski doseg nešto neočekivano, no zaista, kako izgledamo i fizički i psihološki te taktički, to je nešto zaista izvanredno – kaže Nenad Gračan. – S te strane gledajući, onda tu i nema više nekih iznenađenja, iako svega može biti do kraja. Mislim da je momčad dobro izbalansirana, da smo zaista jedan spoj iskustva i mladosti i uz to, vrlo je teško igrati s nama i dobiti nas. Otvori li nam se netko, možemo ga kazniti te stoga svaka momčad ima puno respekta prema nama.

Čvrsto na zemlji

Činjenica je da je Hrvatska zapanjila nogometni svijet, u trenucima euforije i slavlja poslije pobjede s Brazilom, dok je nacija feštala zbog podviga Modrića i prijatelja, kao da nitko nije ni bio svjestan tog ogromnog uspjeha, te činjenice da je jedna mala Hrvatska s brojem stanovnika kao jedan Milano, među četiri najbolje reprezentacije na svijetu.

– Hrvatska je među četiri najbolje na svijetu i to dva puta zaredom, kada bismo se sada išli osvrtati na tu ugodnu činjenicu, gledati razne statistike, pitati se koja je reprezentacija od ovih velikih nogometnih velesila ušla dva puta zaredom u polufinale, premda to nisam detaljno pratio, vidjeli bismo da ih je jako malo. U biti, dok se sve ovo događa, kao da i nismo svjesni veličine ovog rezultata. Uz sve ove uspjehe, sve nam je postalo toliko normalno da više ni ne razmišljamo na taj način, na to kako ćemo pobijediti. Recimo, kada dođu produžeci pa raspucavanje jedanaesteraca, doima se kao da je to nešto lagano.

I imena velikih suparnika s kojima se Hrvatska mora nadigravati, fizički napor takvih utakmica te stresne situacije začinjene još produžecima i ruletima jedanaesteraca potvrđuju mentalnu čvrstinu ove momčadi koja hrabro, odlučno i mirno ulazi u te hičkokovske završnice kao primjerice s Japancima i Brazilcima. Pritom i izbornik Dalić i sami igrači djeluju odlučno, kao što ni poslije uspjeha ne upadaju u napast euforičnog raspoloženja, ne leteći u oblake, svi ostaju čvrsto s dvije noge na zemlji.

– Ljudi su svjesni situacije, mislim da je vrlo bitno u svemu tome ostati normalan, da te ne ponese euforija, odnosno da te ne ponese neki rezultat i recimo da se zadovoljiš kada si ušao u četvrtfinale. Mislim da to kod ove generacije jednostavno ne postoji, uz to smatram da izbornik to kvalitetno sve drži na okupu. Vidi se jedno jedinstvo među svim igračima, što je vrlo bitno, to da svi shvate da su bitni, a ne mogu svi igrati. Tu je onda jedan motiv za sve one koji uđu u igru i unesu uvijek nešto novo, donesu neki preokret. Naglasio bih uz to jednu stvar, nešto o čemu se malo priča, a izbornik Dalić je istaknuo kako je bilo kritika i sličnih stvari. Međutim, tada u takvim situacijama Savez pokazuje koliko je velik. Baš kada su bile najveće kritike, Daliću je produžen ugovor i dala mu se jedna određena mirnoća, dalo mu se povjerenje. To on na najbolji način i vraća.

Lavlji brlog

Hrvatska momčad stvara zavidan ugled na međunarodnoj razini, dovoljno je recimo podsjetiti se kako je štuju i od nje zaziru i oni najveći, konkretno jedan Naymar ili pak Messi. Hrvatska je uvažavana na najvišim svjetskim visinama.

– Itekako smo uvažavani. Mi možda nemamo tu širinu kao recimo jedan Brazil, gdje vidiš tu kvalitetu dvadeset igrača. Tu širinu nemamo možda u onom smislu da određeni igrači ne igraju u klubovima u kojima igraju Argentinci ili Brazilci, no svi naši igraju u uglednim klubovima, svi su natjecatelji i u natjecateljskom su ritmu. Prema tome, najvažnije je ono što je na terenu, onih jedanaest igrača. Pogledajte, recimo, golmana Livakovića u nekim situacijama protiv Brazila. S lakoćom je branio, kao da to nije ni bila šansa. I to su sve one stvari koje svakako utječu na psihu kao i na fizičko stanje, igrači se jednostavno dižu nakon takvih situacija.

Hrvatska je hrabro kročila u ovaj završni dio ždrijeba, koji je kao južnoamerički lavlji brlog, pred nosom je tako otela plijen Brazilu, a sada je pred njom druga velesila – Argentina. Cijela nacija broji sate do večerašnjeg dvoboja kada će Modrić stati na čelo momčadi nasuprot Messiju i ostalim Gaučosima. Gračan cijeni Argentince, ali isto toliko i vjeruje u hrvatsku momčad. U svemu se prisjetio i hrvatske premijere u Kataru s iznenađenjem prvenstva Marokom.

– Sigurno da je Argentina težak suparnik, no zar je recimo Maroko lagan? Pogledajte samo njihove igre i rezultate. Kada je riječ o našoj utakmici s Argentinom, mislim da je tu sve otvoreno. Kao i na svakoj utakmici do sada, tu nema nekog izrazitog favorita. Mislim da možemo proći tu utakmicu, a najljepše bi bilo da igramo u finalu s Marokom.