U moru nogometnih igračkih imena i velikana čije se igre, ali i privatni životi svakodnevno prate, često je zapostavljen onaj ženski dio. I ne ženski s naglaskom na žene nogometaša, već nogometašice koje uspjehom itekako mogu stati uz bok muškim kolegama, što doduše ne prolazi uvijek zamijećeno.

Pa se tako prošle godine naveliko govorilo i pisalo o Netflixovoj seriji »I am Georgina«, koja prati život djevojke svjetski poznatog Cristiana Ronalda, dok je definitivno manje poznato da je krajem godine na španjolskom jeziku izašla i miniserija naziva »Alexia: Labor Omnia Vincit«.

«Rad pobjeđuje sve« poslovica je kojom se vodi Alexia Putellas, što je dala istetovirati i na leđa. U Španjolskoj itekako poznata, dok su u ostatku Europe i posebice svijeta za nju čuli samo veliki obožavatelji ženskog nogometa. Alexia Putellas kapetanica je Barcelone i prva nogometašica koja je dvije godine zaredom osvojila Zlatnu loptu, nagradu za najbolju nogometašicu svijeta.

Pretprošle je godine stajala s nagradom pokraj Lionela Messija, krajem prošle 2022. pokraj Karima Benzeme, a nogometni je svijet zadivila iako se već duže vrijeme oporavlja od ozljede. Naime, Alexia je u srpnju prošle godine ozlijedila prednji križni ligament koljena, nakon čega su stigle najgore prognoze – pauza od 10 do 12 mjeseci.

Što znači da je Alexia tijekom dodjele Zlatne lopte u listopadu prošle godine već tri mjeseca bila ozlijeđena, propustila je i na ljeto održano Europsko prvenstvo, gdje je njezina Španjolska ispala u četvrtfinalu od prvaka Engleske, a također to znači da Alexia još uvijek ne igra, te će vjerojatno propustiti cijelu ovu sezonu. Ipak, kako je sama izjavila nedavno za španjolske medije, oporavak ide prema planu, ali zbog opasnosti od nove ozljede ne želi žuriti s povratkom na teren.

– Počeo mi se ponovo vraćati osjećaj kada je u pitanju trčanje, a sada počinje ciklus prilagodbe, i na trčanje, ali i tijelo. Treba vremena – kaže Alexia Putellas, koja je nedavno proslavila 29. rođendan.

Sve što se osvojiti da

Pred njome su stoga još godine igranja i osvajanja trofeja, a već dosad ih je zapravo osvojila – sve. Uz dvije Zlatne lopte, kojima se upisala u povijest kao prva žena kojoj je uspjelo povezati te dvije nagrade, u sezoni 2020./2021. je s Barcelonom osvojila trostruku krunu, ujedno i jedinu Ligu prvakinja u svojoj karijeri.

U tom natjecanju je imala i čast koju inače u nogometu uglavnom imaju njezini muški kolege. Igrala je pred čak 90 tisuća ljudi na Camp Nou. Inače, na svom kontu ima osvojenih šest španjolskih prvenstava, a od individualnih nagrada tu su, uz Zlatne lopte, i FIFA-ina nagrada za najbolju nogometašicu, kao i UEFA-ina. I to sve u istoj, 2021. godini.

Jedino što je zapravo ostalo možda neostvareno za španjolsku nogometašicu, koja inače igra u veznom redu, jest poneka medalja ili trofej sa seniorskom reprezentacijom. Upravo ju je ozljeda ligamenta koljena zaustavila prošloga ljeta da zaigra na Europskom prvenstvu, a tko zna, da je Španjolska imala svoju najbolju igračicu u sastavu, možda bi prvenstvo završila i boljim plasmanom od četvrtfinala.

Kamere Prime Videa godinu su dana, otprilike od osvajanja prve Alexijine Zlatne lopte, pa sve do dodjele u listopadu prošle godine, pratile život španjolske nogometašice, koja je prvo odbila ponudu za snimanje ovog miniserijala. Ipak, kasnije je popustila, a gledatelji su dobili priliku čuti priču o tome kako je djevojčica od igranja nogometa s dječacima na igralištu stigla do elitnog ranga ženskog nogometa i najvećih mogućih uspjeha.

A do uspjeha ju je doveo, ono što je dala istetovirati, a što je ujedno i naziv njezine TV biografije – rad.

– Imaju li moje tetovaže osobnog značaja? Prvu sam napravila kada sam imala 18 godina i to je ona koja mi se sada najmanje sviđa. Pretpostavljam, kao i ostalim ljudima. To je pitanje estetike. Prije mi se sviđalo crtati tijelo tetovažama, neke imaju značenje, a neke ne. Tetovaža s likom mog oca očito ima značaj, kao i neki citati – rekla je Alexia, koja je bez oca ostala 2012. godine, taman kada joj je karijera krenula uzlaznom putanjom.

Iako za seniorsku ekipu Barcelone igra već 12 godina, njezina karijera nije počela ondje. Alexia je rođena upravo u predgrađu Barcelone te je njezina katalonska obitelj oduvijek navijala samo za Barcu. Bila je navijačica od svog djetinjstva te je s ocem odlazila na utakmice voljenog kluba. Ipak, nogomet je počela igrati sa šest godina u školi nogometa Sabadell, katalonskom klubu koji je poznat po ženskoj nogometnoj ekipi.

U Barceloninu se akademiju, doduše, prebacila četiri godine kasnije, ali ondje je provela tek jednu sezonu jer Barca tada nije imala žensku ekipu njezina uzrasta. Zbog toga se Alexia, zajedno s još nekoliko suigračica, preselila u redove lokalnog rivala – Espanyola. Upravo je ondje i debitirala za seniorsku vrstu, i to s tek 16 godina, ali već sezonu kasnije je otišla u Levante, da bi potom godinu kasnije ponovo promijenila klub. Ovoga puta vratila se u Barcelonu, i ostala ondje sve do danas.

Otkako je potpisala za Barcelonu, Alexia je na klupskoj razini osvojila sve što se moglo osvojiti, iako se njezina ekipa dugo mučila u Ligi prvakinja protiv Lyona. Francuska ekipa slovi za jednu od najboljih ženskih nogometnih ekipa na svijetu, pa su tako i 2019. godine porazili Alexiu i društvo s uvjerljivih 4:1.

Španjolke se nisu predale, te je 2021. godina obilježena u ženskom nogometu kao njihova. Slavile su u finalu Lige prvaka nad Chelseajem s čak 4:0 i tako napokon prekinule dominaciju Lyona. Te je sezone Alexia bila najkorisnija igračica svoje ekipe, zabila je 18 golova u španjolskom prvenstvu, dok je u Ligi prvaka proglašena i najboljom veznom igračicom te je uvrštena u najbolju ekipu natjecanja za tu sezonu.

Ravnopravnost žena

Baš ti rezultati su donijeli Alexiji i individualne nagrade, ali ipak najvrednija od njih je njezina prva Zlatna lopta. I ne samo da ju je osvojila, već je uvjerljivo sa 186 bodova zauzela prvo mjesto ispred Jennifer Hermoso, koja je imala 84 boda, te je prva koja je i obranila titulu godinu kasnije, ostavivši iza sebe Beth Mead i Sam Kerr. Iako te godine nije igrala na definitivno najvažnijem natjecanju – Europskom prvenstvu. U toj najuspješnijoj sezoni, 2020./2021., zabila je 26 golova u 42 odigrane utakmice.

– Što bih savjetovala mladim nogometašicama? Rekla bih im da budu jake i da se bore za svoju strast, da ni ne pomišljaju na odustajanje jer bi na kraju pustile da pobijede oni koji im govore da ne igraju. Nažalost, istina je da je pred nama još dug put za ravnopravnost, iako je dosta toga brzo napredovalo. Ali put ide dalje od toga, to je također pitanje obrazovanja, pitanje kulture. Potrebno je mnogo godina da se to promijeni, ali mi to moramo učiniti – govorila je za španjolski El Pais Alexia osvrnuvši se tako i na još uvijek aktivno podcjenjivanje žena u nogometu.

Zbog svoje pomalo i veće popularnosti u posljednje vrijeme Alexia se u javnosti zalaže upravo za ravnopravnost žena kako u nogometu, tako i sportu općenito, ali i za LGBT prava, pa tako često sudjeluje u Madridu na Paradama ponosa. Ondje je u više navrata viđena i sa svojom dobrom prijateljicom te donedavno suigračicom u Barceloni, Jennifer Hermoso, zbog čega su tamošnji mediji zaključili da su one i u ljubavnoj vezi. Ali o svom privatnom životu Alexia nije govorila, pa tako nije niti potvrdila te tvrdnje. Za njih dvije se tek može reći da su definitivno trenutno jedne od najboljih nogometašica na svijetu.

– Bez previše razmišljanja, homofobna i rasistička vrijeđanja na stadionima se moraju strože kažnjavati. Ali to nije samo problem u nogometu, već društvu općenito. Mislim da su nogometni navijači tek odraz društva u našoj državi. Kada su tu rasističke i homofobne uvrede, ili kada jednostavno nema respekta za osobu koja je drukčija od tebe, to onda znači da nešto radimo na krivi način – kazala je Alexia.

Španjolski su mediji njezinim osvajanjem Zlatne lopte ipak povukli paralelu s muškim nogometom. Alexia je prva Španjolka nakon Luisa Suareza 1960. godine koja je osvojila tu najvredniju nogometnu nagradu.

– Sada kada na to gledam, pomislim »wow«. Ipak je to dugačak put, puno godina, i to mi govori nešto. Naravno, to ne znači da nitko između Suareza i mene nije također zaslužio tu nagradu. Ali to je realnost, da je jedna Španjolka osvojila Zlatnu loptu nakon dugih 60 godina.

A na tome Alexia ne planira stati, već usprkos aktualnoj ozljedi koljena, razmišlja o budućim ciljevima. Uz nogomet je ranije upisala i menadžment na Sveučilištu u Barceloni jer je brzo shvatila da zbog manjka profesionalizma u ženskom nogometu taj dio posla možda neće biti dovoljan. Kasnije je odustala od fakulteta kako bi se fokusirala na igre u Barceloni, koje su u njezinom slučaju ipak donijele podosta benefita.

– Što mi je ostalo za ostvariti? Još mi nedostaje nekoliko stvari. Voljela bih osvojiti što više titula Lige prvakinja, kao i neke titule s reprezentacijom. Zapravo, voljela bih osvojiti praktički sve što mogu svake godine s klubom. Imam ja još puno toga za napraviti…